i ostalo. da. mislim štela sam ja svašta ovih dana pisati, al nikak da uđem tam di se piše i da napišem. štela sam pisati o tome kak je berendica u štiklama nalik kazališnim štulama s duuuubokim poštovanjem intervjuirala maminjoa i kak ga je pitala koliki mu je. i kak je sad brbljala onak žensko, a kad je taj isti maminjo jednu novinarku nazval kurvom šutila je ko i ostale cure, no. onda sam štela pisati kak smo popušili i kak je meni malo degutantis to da su se tele dva i repka i javi se strpali u isti koš. možda bi bilo najbolje da se repka zove tele 2 i gotovo. to su onak malo perfidni slogani slični onom idemo dalje. i ak bum se ikad hitila u politiku uzet ću slogan koji je uvriježen u puku a glasi JEBATE. vjerojatno ću ga poslije modificirati u JEBE MI SE, al to kad se malo umrežim ko svi ovi nevini u remetincu. ondak sam štela pisati o tome kak je jedan drugi dečec pisal u jutarnjem da u centru Zagreba u dvjestotinjak stambenih kvadrata žive sami starci i da su bijedni, a da im stančuge vrede brat bratu i sestra sestri prek 300 somova eura. evo, oni žive v stančugama, a jadan Vojković mora zato graditi nasušni si stambeni prostor neđe u pripizdini. čak si nemre napraviti ni normalni bazen, neg ga mora rovati pod zemljom. mislim, kak ti starci opće moreju živeti i zakaj ih hoto ne preseli sve u neke zajedničke prostorije u hoto vile, na toplo i suho bemu. a da jesu štakornjaci jesu, a bogati, šta rade komunalne službe i naš gradonačelnik. šta to ne počiste kak treba. recimo, štela sam pisati o ideji da se uvedu neki dodatni paukovi, pa da se eventualno takvi starci prebace tim istim paukovima do spomenutog sabirnog centra. u bolnicama ionak nema mesta, a bogme sumnjam da ima i u novom marofu, jer starci su često žilavi i nikak da se sastanu sa sv. Petrom onim tempom kojim bi mi mlađi šteli. mislim, štela sam o svemu tome pisati, al eto kako je malo potrebno da je čovjek sretan kaj opće more pisati, te sam ovom prilikom zahvalna na toj sreći i završavam ovo javljanje.