U siromašnoj betlehemskoj špilji pišu crkveni oci blista vrlo živo svjetlo, odraz dubokog otajstva koje okružuje to Dijete i koje Marija i Josip čuvaju u svojim srcima i odražavaju u svojim pogledima, gestama, no prije svega u svojim šutnjama.

U slučaju Bolesti smrti svojim vlastitim prošlim i sadašnjim nemogućnostima i šutnjama.

Već dugo se nosim stoički s prijevarama, šutnjama, polaganim odustajanjima.

Mesarić je, pak, znao dobro izgraditi i predočiti odnose između likova te uspostaviti hijerarhiju odnosa na sceni (i u životu), davši pogledima, šutnjama i gestama snagu komentara i tenziju.

Pored spomenute komemoracije i emisije Drugi format, na Novoj TV mogli smo pratiti TV dvoboj (siječanj 2007.), koji je problematizirao pitanje o tome zašto je Krleža nakon 1945. šutio, kako je to apostrofirao voditelj Tihomir Dujmović, koji je, dakle, predvodio onu stranu dvoboja koja je trebala napadati Krležu, a koja je morala pojasniti gledateljstvu zašto je Krleža šutio o Bleiburgu, o ubojstvu Andrije Hebranga, o 71., i o drugim hrvatskim ondašnjim šutnjama, o kojima su svi koji su htjeli sačuvati glavu šutjeli; eto, dakle, zašto je baš Krleža, koji slovi kao bard hrvatske književnosti, dakle, zašto je baš on, parafraziram nadalje voditelja Dujmovića on koji je (navodno) najve ć i šutio o navedenim šutnjama nad šutnjama.

Ipak, iz njegovih replika bilo je sasvim očito da dijeli mjesto na onoj strani koju je zastupao voditelj Željko Rogošić, a kojoj su pripadali Velimir Visković, uvijek strastveno-borbena Mani Gotovac (mislim na naglašavanje pojedinih riječi, na melodioznost njezina glasa) i Zlatko Vitez, koji je replicirajući na tu navodnu Krležinu apsolutnu šutnju nad šutnjama, a o kojoj je prilično vatreno poticao raspravu voditelj Dujmović, akcentirao da je Krleža, primjerice, u Areteju dao direktnu kritiku ondašnjega režima.

Njihova je vjera potpuna, kad smo već pri biblijskim motivima, impuls uvjerljiv, a energija koncentrirano prisutna, bez obzira da li se radi o napetim tjelesnim šutnjama, ili krikovima koji potresaju udove i grče centar.

htio bih napisati ljubavno pismo poznatoj ženi koju nekoć ljubljah: ne polazi mi za olovkom, ne bje samo jedna htio bih napisati ljubavno pismo nepoznatoj ženi. ni to mi ne polazi za olovkom. htio bih napisati više pisama jednoj ženi. uzalud. posve sam izgubljen u najljepšim riječima koje ne znam iskazati. htio bih napisati mnogim ženama jedno ljubavno pismo. to bi već imalo nekog smisla. htio bih da se pisma sama napišu ženama koje vidjeh samo na sekund. na izmaku milijuntog djelića sekunde. u kresnutom mimolazu. mirisalo je sve po onom uzbudljivom trenu u kojem bijaše nešto i od one utvarne vječnosti. možda to bje san? pa ljubavno pismo i jest neko lice sna. pokušaj ustreptalog nabacivanja nježnog lasa nestvarnog prema stvarnom. pismo je uvijek nekažnjivi osvajački čin. pohod na dušu, na tijelo, u tijelo, na mozak, u mozak, pohod na ono što vidimo i što ne vidimo a tek oslućujemo: pa su tako ljubavna pisma zamke čiji je ishod počesto nepredvidljiv. iščekivanja. unutrašnja šaputanja. zaklinjanje i molba. obećanja nevinosti i herojskih čina. prepredene pohote. i ona, konačna, čekanja odgovora između dva vremena, između dviju obala najljepše su dionice i duhovnosti pisma. odgovor možda neće stići u pravi tren. možda nikada. ništa zato. vrijeme mojeg/tvojeg treperenja i iščekivanja iskupljenje je svakog mogućeg poraza duše... ne pišem više ljubavna pisma. ispisala su me. iscrpila. isušila. pišem sad samo pisma u mislima bez rečenica. u znakovima. tu abecedu zovem d r h a t i m a. još uvijek mogu uzdrhtati. poslati (ne) poznatoj ženi nijemi poziv na (bes) tjelesno podrhtavanje. hajde, ženo/ljepoto zadrhtimo u ime onog milijuntog dijelka sekunde kad smo se zakresnuli i zapalili tzv. veliki ozbiljan svijet. dakle, sad pišem ljubavno pismo oku nepoznate žene. očima svih žena. onom pramenu kose koji me nije vidio, ali je oćutio da ga gledam i (za) uzimam preko vala ili spirale kemijskog erosnog povjetarca... nepravedno je ne nakloniti se prokletstvu i milinju slučaja kao što je i nepravedno pisati lj. p. iz pepela. hladna. racionalna. nemuževna. nepožudna. prava ljubavna pisma su gotovo slijepa. od čeznuća djetinjarija i žara pohote. ona su djevičanski bestidna. i ne pripadaju samo ovom naglom trenutku sada. ona su i prošlost i budućnost koja je, također, već prošlost. stoga i ne mogu napisati jedno lj. p. samo jednoj ženi. pišem, dakle, ljubavno pismo i ženama koje nikada nisam ugledao niti ću ih ugledati. a možda... moj naklon, prokleti slučaju, zazivam te svim opasnostima, labirintima i enigmama unatoč... darling. tako mi je drago što te još nisam stigao upoznati i dotaknuti. i više od toga. reći ću ti o mnogim tajnama i šutnjama kad se dogodimo. kad totalno jedno za drugim po (b) ludimo spreman sam s tobom podijeliti kruh i vino, mrvice života i obilje kušnji/ljepota, blagost i gnjev, maleni stol i usku postelju... bit ću tad spreman i za te, bosonog, otići u dobrovoljno progonstvo u daleki, smrznuti sibir tvoj/vaš branislav glumac zagreb, siječnja 2009.

Opterećivala me jako svojim dugim šutnjama i rastresenom i nesuvislom konverzacijom.

Nije mogla odoljeti, i preostale sate dana provela je s njim na balkonu u dugom razgovoru i šutnjama koje bi uslijedile krijući namjere.

Meni je još uvijek čudno kako uglavnom dalje od toga niko ništa i ne pita.Ponekad u tim šutnjama otvorim oči, malo pogledam lica ispred sebe i čini se da je svima više manje ok.

Taj proces u kojem se određuje " samo ono što je napisano to se i dogodilo " rezultiralo je našim čuvenim " hrvatskim šutnjama " i raznim ostracizmima.

Nepostojanje prave bliskosti i prva od odrednica identiteta - dijete rastavljenih roditelja - rezultiralo je mnogim nepoznanicama, šutnjama i pretpostavkama koje je sin stvorio o ocu, ali i o sebi.

Ali o šutnjama najboljih ljudi naslušali smo se u povijesti, ali nije ništa bolje u sadašnjosti.

Ivana Šojat takvu je gotovo megalomanski postavljenu priču uspjela ispripovijedati rafiniranom rečenicom, u polaganom ritmu i s naglaskom na priču o identitetu glavne junakinje Katarine koja nakon majčine smrti saznaje pravu istinu o svome skrivanom njemačkom podrijetlu, mučnim obiteljskim šutnjama i klackalici povijesti na kojoj pojedinci moraju trpjeti sve ono što " povijest zasere ".

Oni često pribjegavaju pasivno-agresivnim šutnjama koje traju danima.

Nije prošla zajednička vječnost, vječnost prolazi upravo sada u zajedničkim šutnjama i okretanjem glave od istine.

Život pjeva u našim šutnjama i sniva u našem snu.

Da ne govorimo o svim onim profesionalnim šutnjama kao što su: šutnja profesora pred ocjenjivanje, šutnja trkača pred start, šutnja domaćice pred soljenje juhe ili šutnja grobara pred primanje lopate.

Njihova je vjera potpuna, kad smo već pri biblijskim motivima, impuls uvjerljiv, a energija koncentrirano prisutna, bez obzira da li se radi o napetim tjelesnim šutnjama, ili krikovima koji potresaju udove i grče centar.

U šutnjama koje nas sprječavaju da ispričamo svoju priču i vjerujemo u sebe, u šutnjama koje nas zatvaraju u nas same, odsada u tim šutnjama prebiva život Isusa Krista, koji je ustao od mrtvih.

Hoće li ti roditelji bar kod kuće razgovarati sa svojom djecom o svemu onome što će ta znatiželjna bića neizostavno željeti saznati unatoč svim zabranama i šutnjama?

Delia (Elvia Nacinovich) i Ernest (Bruno Nacinovich) Trevorovi su roditelji, braka uvelike izgrađena na međusobnim šutnjama i uzajamnom poštivanju mušica, više nego na sadržajnom razgovoru.

Djelo je izveo mješoviti zbor Muzičke škole u Puli 10. lipnja 1974. u dvorani JNA u Puli. (Muzička omladina, Istarska scena, sezona 1974./1975.). 2010. godine je ocjenjivački sud Hrvatskog slova dodijelio mu prvu nagradu Dubravko Horvatić za poeziju, za ciklus Opijen gorskim šutnjama objavljen 22. siječnja. [ 1 ]

U njemu se prepoznaje nemir " protagonista " brojnih skandala, pisca tolikih romana, članaka, drama i kinematografskih djela koji je prošao kroz brojne kušnje, doživio zlo i dobro, životni uspjeh i neuspjeh koji su očiti i u sadržaju i u stilu njegovih djela, u frenetičnom radu i dugim šutnjama, između stvarnosti i mašte.

Žena je odsutno proučavala centimetar blijede kože gdje je stajao prsten, a šuškanje je obznanilo da je vojnički ošišan suputnik otvorio novine. Ovo je kraj? upitao sam tek da nešto kažem, kako to već biva u teškim šutnjama.

U takvim bračnim šutnjama bračni partneri zapravo vode svoje odvojene bračne monologe u kojima nema sugovornika i u kojima svaki stereotipno ponavlja svoja nezadovoljstva, tegobe, neslaganja, žalbe i optužbe.

Millerova je predstava u većem dijelu inzistirala na vodviljskoj zahuktalosti, urnebesnoj jurnjavi poput one u američkoj filmskoj burleski i s krajem koji je poprimio oznake čehovljanskih tjeskoba, dok je Kica na gotovo cijelu komediju primijenio estetsku operaciju stišavajući smijeh i akciju čehovljanskim šutnjama, te sveprisutnom sjetom koja se pojačava do samog kraja s nedvosmislenim okusom tragedije.

Šutnja pisaca, novinara, intelektualaca ostala je ista svim šutnjama u strahovima za vlastitu kožu bez obzira kojim izmima pripadala, kao i šutnja poslije ostajanja bez posla brojnih ljudi, često i novinara, pri promjenama vlasti, grijeh je na savjesti mnogih, i odraz da se još nismo riješili komunističkog nasljeđa.

Kako su minute odmicale Štimac si je u bradu mrmljao nešto nesuvislo o intercepciji koju je trebalo napraviti na toj lopti, Sušec se hrvao s besmislenim stilskim figurama na temu: Znali su ga mrziti, znali su mu zviždati, ali ga nikada nisu prestali voljeti da bi završio na zbilja jadničkoj: Nema kiše, a pokisli smo do gole kože te je na kraju sve okončano dugim šutnjama u kadru, pokojim: Eto.