imala sam bliski susret sa Žabom prošli vikend. išli smo položit jedan ispit, i završili na ručku. nakon klope, Žabac je počeo pričati o (ma, zapravo, prvo je pričao o glupostima koje se ne tiču ovog posta) a kasnije smo se ipak dotakli teme mojih pasa. mislila sam da je zaboravio na to. da ga nije briga. a, eto, bila sam u krivu. čak je i tatina druga žena upletena u tu priču. zna sve. (dobro, ne baš sve) počela me odgovarati. " znaš, ja mislim da sad nije pravo vrijeme za to da si nabavljaš psa. mislim, nije da te ja odgovaram ili nekaj nego mislim da bi bilo bolje da prvo postaneš kompletni čovjek onda tek uzmeš psa... " kompletan čovjek my ass... ona samo ne želi da dobije mene kao sustanarku kofere psa. sve to me potaklo na pisanje maila. jer pisanim riječima se ipak bolje izražavam, a imala sam toliko toga za reći.