Konvencija iz 1929. god unatoč činjenici što je i dalje na snazi danas je pomalo anakrona i malo se koristi jer je u praksi zamijenjena s četiri Ženevske konvencije iz 1949. god. i dva Protokola iz 1977. god. na te konvencije.

Pri tome je redovito u zakonodavstvu tih država primjenjivana međunarodna regulativa, za zaštitu od ratnih opasnosti Ženevska konvencija o zaštiti civilnih žrtava rata, odnosno VI. glava II. dopunskog protokola uz Ženevske konvencije, a u području mirnodopskih nesreća (prirodne nepogode i tehnološke nesreće) primjenjuju se odredbe međunarodnih konvencija (na razini Europske unije, Svjetske organizacije rada, Svjetske zdravstvene organizacije, Međunarodne organizacije civilne zaštite - agencije Ujedinjenih naroda) i drugih organizacija koje se bave zaštitom u industrijskim pogonima i akcidentima na takvim objektima.

Pri tome su su Vitomir Polenus, Željko Hunjek, Alfons Tutić, Vladimir Zimić i Marijan Polenus zadobili teške tjelesne ozlijede, dok su Srećko Manđini, Željko Bublić i Eugen Lapčić zadobili mnogobrojne teške i po život opasne tjelesne ozlijede od kojih su preminuli, što je sve bilo u suprotnosti s odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949. g.

Iako se danas često naglašava da se na cijeli problem ne mogu primjenjivati danas važeće pravne norme (nullum crimen sine lege, nulla poene sine lege), potrebno je naglasiti da su u postojećim uvjetima zanemarene odredbe Haške konvencije (O zakonima i običajima kopnenog rata) iz 1899. i 1907. te Ženevske konvencije (O poboljšanju sudbine ranjenika i bolesnika u vojskama na bojnom polju i o postupanju s ratnim zarobljenicima) iz 1929. godine, koje su potpisale i Jugoslavija i NDH.

Izručiti zarobljenike, za koje su bili gotovo sigurni da ih neće, unatoč javnom izricanju, štititi odredbe humanitarnog prava, predstavlja jasno kršenje Ženevske konvencije, točnije njezinih članaka 2., 7. i 18. Osim toga, predstavljanje Britanaca kao posrednika u pregovorima, također je neutemeljeno s obzirom da Britanija nije imala neutralan položaj u ratu, nego je bila njegov aktivni sudionik.

Stanimiru Avramoviću je stavljeno na teret da je, zajedno sa ostalim optuženicima, nakon okupacije Vukovara 18. studenoga 1991. godine, od strane tzv. JNA i njoj pridruženih paravojnih postrojbi, kao pripadnik tih postrojbi, prilikom odvođenja zarobljenih pripadnika ZNG i civila iz vukovarske bolnice i drugih dijelova grada, a koji su prethodno istjerani iz svojih domova i skloništa u sabirni centar skladišta " Velepromet " u Vukovaru, u kojem je vršeno razdvajanje građana po nacionalnoj osnovi, pri čemu im je oduziman novac, zlato i druge osobne stvari, gdje su fizički maltretirani na razne načine, a veliki broj osoba i ubijen, te ostale zarobljenike i civile odvodio u zarobljeničke logore u SR Jugoslaviju - Stajićevo i Sremska Mitrovica, postupajući protivno čl. 3., 27., 31. i 33. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, u svezi s čl. 4. II Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije, kojom je zabranjeno nečovječno postupanje, nasilje protiv života i tijela, osobito ubojstva, okrutno postupanje i mučenje, povrede osobnog dostojanstva, osobito uvredljivi i ponižavajući postupci, zastrašivanje, tjelesna prinuda da bi se dobila obavještenja, pljačka i druge represalije prema osobama koje ne sudjeluju neposredno u neprijateljstvima, uključujući i pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i osobe onesposobljene za borbu iz bilo kojih razloga, pa je tako

Darko Radivoj je optužen da je 20. studenoga 1991. godine, za vrijeme oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske između JNA, TO i milicije " SAO Krajine " s jedne strane i policijskih i vojnih jedinica Republike Hrvatske s druge strane, nakon oružanog sukoba kod Sarvaša i Orlovnjaka, kao pripadnik milicije u sastavu TO, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, protivno odredbi čl. 3. točka 1 a Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima (III Ženevska konvencija) i čl. 4. st. 1. i 2 a.

Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtva nemeđunarodnih oružanih sukoba (Protokol II), izvršio ubojstvo ranjenog a potom zarobljenog Marijana Pleteša, pripadnika 130. brigade HV.

Nikakve Ženevske konvencije i slične gluposti nisu poštivane...

Èlanak 13. i 14. Treæe ženevske konvencije regulira opæu zaštitu zarobljenika prema kojima se s ratnim zarobljenicima treba postupati èovjeèno, štititi ih od svakog nasilja, zastrašivanja, povreda i javne radoznalosti te im dati u svakoj prilici pravo na poštivanje svoje liènosti i èasti.

- okončanje opsade koja je nametnuta Palestincima na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze zbog rezultata njihovih demokratskih izbora - zaštitu života i imovine civila, u skladu sa zakonima međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava ljudskih prava, poput Četvrte ženevske konvencije - trenutačno oslobađanje svih političkih zatvorenika - trenutačno snabdijevanje palestinskih izbjeglica u Pojasu Gaze financijskom i materijalnom potporom kako bi mogle izaći na kraj s ogromnim poteškoćama koje proživljavaju - okončanje okupacije, aparthejda i drugih ratnih zločina - trenutačnu isplatu odšteta i naknada za sva razaranja koja su rezultat napada izraelskih okupacijskih snaga u Pojasu Gaze - trajno otvaranje graničnog prijelaza Rafah i slobodu kretanja Palestinaca kroz taj granični prijelaz - podršku kampanji bojkota, dezinvestiranja i sankcija protiv Izraela; pridružite se brojnim međunarodnim sindikatima, sveučilištima, supermarketima, umjetnicima i piscima koji odbijaju zabavljati aparthejdski Izrael.

Smatramo kako je to jedina pravilna odluka nakon ispitivanja tijekom kojih je postalo jasno da Republika Srbija jednostavno ne raspolaže nijednim dokazom da se u Sarajevu 2. i 3. svibnja 1992. godine uopće dogodilo grubo kršenje Ženevske konvencije bosanskohercegovačkih snaga, a kamoli da je za takvo što odgovoran netko iz vodstva BiH ", rekla je Emina Ganić.

U HAKOM-u napominju da je 68. kanal međunarodno usuglašeni kanal sa Ženevske regionalne konferencije iz 2006. godine, te da je predviđen za pokrivanje Primorsko-goranske i Istarske županije.

Dakle, tri antenska sustava emitirala su u horizontali gdje je veća snaga, a prema Italiji u vertikali, prema dogovoru na temelju Ženevske konvencije.

Vijeće u citiranoj presudi smatra da je ratni zločin počinjen propuštanjem (nečinjenjem) " izričito reguliran međunarodnim kaznenim pravom i to Ženevskim konvencijama iz 1949. godine, sa pripadajućim dopunskim protokolima iz 1977. godine " 2, stoga obrazlažući oslobađajuću presudu analizira odredbu čl. 86 Dopunskog protokola I uz Ženevske konvencije u odnosu na postupanje oba optuženika.

K-DO-5/06, od 29. prosinca 2006., precizirane dana 09. lipnja 2009., tereti da je 20. studenoga 1991. godine, u Vukovaru, nakon okupacije Borova naselja, na raskrižju ulica Karla Marxa i Borovske ceste, na prostoru između caffe bara " Lion ", nakon što su pripadnici tzv. JNA i paravojnih postrojbi doveli i držali oko stotinu zarobljenih civilnih osoba i grupi od oko petnaest muških osoba naredili da legnu potrbuške na tlo, jedan pored drugog, s rukama na potiljku, što su ovi u strahu i učinili, među kojima se nalazio i Tomislav Kovačić, optuženik kao pripadnik paravojnih postrojbi, protivno odredbi čl. 3. st. 2. točkama a i c Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata, od 12. kolovoza 1949. godine i čl. 51. st. 2. i 6. Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih skoba (Protokol I), prišao s leđa Tomislavu Kovačiću i iz puške ispalio hitac u smjeru njegove glave, ali je Tomislav Kovačić u tom trenutku pomaknuo glavu, pa ga je zrno okrznulo po tjemenu glave poslije čega ga je oblila krv, zadavši mu time tjelesnu ozljedu (laku) razdernu ranu tjemena glave,

U uvodnom dijelu presude sudac Workman zaključuje da se radi o međunarodnom sukobu budući da je BiH proglasila neovisnost 3. ožujka 1992. i da ju je EU priznala 6. travnja 1992., pa su na snazi bila pravila Ženevske konvencije.

Sud navodi da ako je optuženi zaista naredio napad na vojnu bolnicu i medicinska vozila onda to predstavlja povredu Ženevske konvencije, a time i obvezu izručenja Srbiji dok naredba o napadu na vojni klub ne može predstavljati povredu Ženevske konvencije budući se radi o legitimnom vojnom cilju. Nadalje, sudac progovara i o političkom kontekstu procesa izručenja naglašavajući da je otvoren u vrijeme donošenja Srebreničke deklaracije.

Kada počinitelji postupaju na rečeni način postupaju suprotno odredbi čl. 53. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba.

Vijeće sigurnosti je rezolucijom 764 (1992) od 13. srpnja 1992. potvrdilo kako su sve strane u sukobu dužne postupati u skladu sa svojim obvezama prema međunarodnom humanitarnom pravu, a osobito prema Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949, podsjećajući kako se odgovornima za protupravno ponašanje smatraju osobe koje teško krše te konvencije ili zapovijedaju njihovo kršenje.31 Ženevske je konvencije i Dopunske protokole I. i II. bivša SFRJ ratificirala 21. travnja 1950. odnosno 11. lipnja 1979, a temeljem sukcesije one su ostale obvezatnima i za države nastale nakon njezina raspada: Slovenija ih je preuzela 26. ožujka 1992, Hrvatska 11. svibnja 1992, a BiH 31. prosinca 1992.

Uostalom, nije li i sam tužitelj u uvodnoj riječi u procesu Vukovarskoj trojci, za tužiteljstvo sasvim netipično, konstatirao kako su optuženi oficiri JNA Mrkšić, Šljivančanin i Radić, djelovali protivno zapovjedima svojih viših zapovjednika koji su im naredili da poštuju ženevske konvencije?

To je dakle, normalno pravna stvar i Ženevske konvencije.

Ubrzo se pokazalo da su se dogodila doista teška kršenja Ženevske konvencije pa se nitko bijesnom predsjedniku Tuđmanu nije usudio otkriti prave dimenzije onoga što se događalo.

Njegovi zločini su se najviše događali po završetku rata, nad hrvatskim vojnicima koji su, po dogovoru sa velikim pobjednicima predali oružje u vjeri da će prema njima biti primijenjene Ženevske konvencije, koje je bila potpisala i NDH, te da će se humano postupati prema njima i mnoštvu civila koji su se povlačili pod njihovom zaštitom.

U Haagu će se Tuti suditi zbog zločina protiv čovječnosti, teške povrede Ženevske konvencije i kršenja ratnih prava i običaja, a po dolasku u Haag, uskoro će mu biti pročitana optužnica te će potom Tuta priznati ili demantirati svoju krivnju.

Stoga samo na prvi pogled može izgledati paradoksalno da suci na suđenju ratnom zapovjedniku Armije BiH Rasimu Deliću uporno insistiraju da im bivši pripadnik mudžahedina u BiH Ali Ahmed Hamad ffusnota: Hamad služi dvanaestogodišnju kaznu u Zenici za teroristički napad autobombom u (pretežito hrvatskom) zapadnom Mostaru 1997. godine ], koji je na sudu svjedok optužbe, kaže jesu li od nadređenih im zapovjednika Armije BiH bili upozoreni da moraju poštivati ženevske konvencije. [ fusnota slučaj Delić, transkript 7 i 8. rujna 2007 ].

Ženevska konvencija? veću glupost od prebacivanja partizanima ženevske konvencije nisam dugo pročitao.

Nijemci su u Auschwitzu jako držali do ženevske konvencije, kao i ustaše u nizu sabrnih logora po endehaziji.divna i dirljiva bića su bili ustaše. tako su se nježno i ljupko odnosili prema svojim zatvorenicima. davali su ima za doruak kavijar, čaj i kekse, za ručak patku punjenu šunkom i špekom i mlince, a večera ajme, palačinke sa sirom zapečene i čašu skupocjenog francuskog vina. jesam li zaboravio reći da su im davali i čaj u 5 popodne, da jadni partizančići ne uginu? aha, da, važno je napomenuti da kad su nijemci ili ustaše nebitno, ulovili partizane, da su im dali puške, izljubili ih, i rekli: ma nema veze što si pucao na mene, ja na tebe neću.

U 35. godini života imenovan je za biskupa ženevske biskupije.

Primjerice: Hamurabijev zakonik koji je ukazivao i obvezivao na liječničku odgovornost, Egipatski papirusi, Hipokratova prisega i njegova individualna etika, Platon i njegova etatistička etika te Aristotelova etika kao etika dobrog ukusa odnosno zajedništva moralnog i lijepog do novije Ženevske konvencije koja je modernizirana verzija Hipokratove prisege.