U Maminu srcu stoji sav Kamov u času ispunjenja vlastita žića: to je sad ranjeno, beskrajnim bolom ispunjeno biće koje na odlasku tužnom i dekadentnom molskom kantilenom još jednom, paradoksalno, gradi rasulo jedne obitelji.

Osim opsežne uvodne studije, te studija o jeziku, grafiji i pravopisu Žića, Matičino izdanje donosi i faksimil izvornoga rukopisa te njegovu transkripciju.

Služit ćemo Tebi vjerno Kroz sve dane žića svog; Ti si naša sreća prava, Ti si kralj naš i naš Bog

Što se krije s onu stranu zemaljskog žića?

U potrazi za autorima Dujmova " žića "

Poduzetnici Sanja Dug gan i Frane Barbieri dan nakon Bo žića proslavljenog u Zagrebu zaputili su se u Los Angeles

Arhiđakon Toma navodi u svojoj " Kronici " ključni detalj, znakovit za pojašnjenje nastanka Žića sv. Dujma i sv. Staša.

Po njemu je u drugoj polovici 12. stoljeća u Splitu boravio francuski pisac Adam Parižanin, kojeg je čuveni splitski nadbiskup Lovre zamolio da dotjera tekstove žića, što potvrđuje da su i ranije postojala splitska žića, a neki povjesničari drže da njihovi zameci sežu u još u salonitansku tradiciju

Pozornost naših znanstvenika i istraživača pretežno se usmjeravala na utvrđivanje autora Žića sv. Dujma i sv. Staša, a manjim dijelom na okolnosti i prilike u kojima su ona nastajala.

Kroz žića borbe ti ih vodi, snaži im volju, krijepi duh.

Prvo sam bila malo u bedu, onda sam razmišljala kak moram na dijetu, skinuti podhitno barem kilu do žića-bo, onda sam sjela na krevet i pomislila si: kvragu, zakej da se mučim, ubit ću se od hrane za blagdane i u prvom mjesecu idem na skidanje 6 kila.

i opet, jača snagom svoje krvi, ti ljepša sineš žarom žića tvog.

Hagiografske legende u prozi i u stihovima, među kojima ima i domaćih, sačinjavaju glavnu građu mnogih hrvatskih rukopisnih i tiskanih spisa kao što su: Žića sv. Otaca (oko 1400), Cvet vsake mudrosti (15. stoljeće), Transit sv. Jeronima (Senj 1508), Mirakuli slavne Dive Marije (Senj 1507 - 1509), Libro od mnozijeh razloga, Divkovićeve Besjede (1616), Kožičićeva Žitija rimskih arhijereov i cesarov, razna Zrcala, Korizmenjaci, Čudesa itd.

U Dukljaninovo su pripovijedanje uvršteni mnogi podatci s valjanom povijesnom pozadinom, čak i jedna jako prerađena verzija Žića Konstantinova, staroslavenskoga životopisa sv. Ćirila, ali cjelovit prikaz događanja kakav se čita u njega ne može se nikako smatrati autentičnim, to je očito iskićena konstrukcija autora i redaktora što pripada već kasnijim stoljećima prijelaza iz ranoga u razvijeni srednji vijek.

Da se jači, da se opet pomladi žića klonula mi snaga.

Hraniti se Bogom Uspomeno smrti Spasa premilog, živi kruše, što si život puka svog; daj da sveđ od tebe i moj živi duh, dokraj žića budi najslađi mu kruh.

Besmrtan duh kao Bog njegov Stvoritelj i Otac, smrtno pak tijelo oblikovano poput zemaljskih žića, kralj zemlje, baštinik Neba, ali koji odviše često više voli zemlju nego Nebo, i životinja je, ne zato što je obdaren DUŠOM, nego jer živi ne manje, već toliko puta i više kao prava pravcata životinja.

Trijezan mi uvid podari u istinu da su poteškoće, porazi i padovi, neuspjesi, boli pa i katastrofe na stazi žića vjerni pratioci uz koje naša bića sazrijevaju i rastu.

Na ključ navijen pune zvonim sate, a zvonim jednom kad pola je ure, ti otkucaji mnoga žića prate, nęka su mirna, a nęka se žure, dok ja sâm samo tek postojano svoj, ne kucajuć ' smrt, već sat i njegov broj.

Svaki kamen je pomno isklesan, stih izbrušen kako bi se postigao sklad misli i onoga što iza davne riječi u kamenu odjekuje i vjekuje u samoći i dubini bezdana kamena, u tišini stoljeća, u tajnovitom koritu vremena, kojim odjekuje tajna i protječe živodajna rijeka, bremenita pojedinačnim sudbinama ljudskih bića u kratkoći svakoga žića.

Daj da sveđ od tebe i moj živi duh, Dokraj žića budi najslađi mu kruh.

Nije slučajno niti neobično što se i u Iza sna Nikolina oprašta s morskim motivom, jednom molitvom azurnome slanom biću - kroteriju svakog ljudskog žića i povezanosti s temeljem života.

Morović je imao na umu nepodudarnost stavova naših istaknutih povjesničara, Ferde Šišića, podržavatelja Parižaninova autorstva, koji je držao da su žića, u obliku u kakvom su do nas došla, Adamovo djelo, i Franje Račkoga, poricatelja udjela toga Francuza, zbog kako je naglašavao pomanjkanja dokaza.

Arhiđakon Toma navodi u svojoj kronici ključni detalj, znakovit za pojašnjenje nastanka Žića sv. Dujma i sv. Staša.

Radi se, po njemu, o tome da je u vrijeme čuvenoga splitskog nadbiskupa Lovre (1060. 1099.), u Splitu, na proputovanju u Atenu, boravio francuski pisac Adam Parižanin, kojega je nadbiskup zamolio da dotjera tekstove žića (inculto fuerant antiquitus sermone conscripta).

Arhiđakon Toma piše: Stari tekstovi žića sv. Dujma i sv. Staša bili su napisani na nedotjeranom latinskom jeziku.

Navedeni zapisi arhiđakona Tome potvrđuju da su ranije postojala splitska žića.

Kad se našeg žića svijeća gasi, ti kod Sina Krista sve nas spasi.

Dođi k nam, Majko, daj kad stigne žića kraj: na smrti čas...

Čitam napise svih tih podsljemenskih predatora, koji tintom i olovom likuju nad, vjerovanja su, posvemašnjim kulturocidom koji je, kao lug ili peronospora, prekrio krila dalmatinskog žića.