Grizla je, udarala reketom, živcirala se...

Danas sam bila na kafi sa Prcom, Đanom i Ivonom i opet mi je bilo tupavo (baš sam asocijalna ovih dana) i Ivona me nešt strašno živcirala, neznam zašto al eto je.Valjd će me to skoro proć, jer mi se zbilja na svađa s njom.Išla s Đanom u na Hebrang u videoteku, pa smo stalno prićale o ' ' Sailor Moon ' ' iliti Mjesečevoj ratnici

l-150 150. jpg alt = " width = 150 height = 150/> 2.9.2012. Čini se da ni jedna ljudska mana nije Isusa toliko živcirala i ljutila koliko licemjerje i dvoličnost.

Stvarno i ja vjerujem da se sve događa s nekim razlogom, tako da ne vidimo odmah pozitivnu stranu medalje, al kasnije se lupimo po glavi i velimo-ajme, a ja se živcirala i brinula...

Sestra Matematika je sretno stigla u samostan, ali se silno živcirala šta se dogodilo sa Sestrom Logikom....

Bila je i bolesna/prehlada koja je trajala 15 dana, morala se odselit u drugi grad gdje inace studira pa se dosta živcirala oko toga.

Ako voliš tu vrstu gegovskog humora, samo si je pogledaj: top: Iskreno, mene je malo živcirala sa svim tim tipičnim forama... rijetke su zbilja smiješne predstave u Exitu.

Baka me stalno živcirala pitanjima treba li mi što.

Al oke, niš novo.. živcirala me i prije. aaa da.

Pitanja o nezakonitom rektoru drugog po veličini sveučilišta u državi ministra su silno živcirala, pogotovo nakon što je sat i pol vremena slušao dječje pjesmice i recitacije, primao zahvalnice i slušao svećenički blagoslov

Kako sam se samo živcirala kad su oni sa HTV-a počeli prekidati Roland i prikazivati vaterpolo i odbojku na pijesku.

Briljirao je zanimanjem za matematiku i fiziku već i kao 14 - godišnji novak u neovisnoj školi u Sherborneu u grofoviji Dorset, mada je ta njegova sklonost nastavnike uglavnom živcirala jer se pedagoška doktrina temeljila na klasici i humanističkim znanostima.

Od osobe koju je u prvi tren pjesma Gangnam style (zbog istančanog uha nakon godina i godina školovanja u glazbenoj školi) izuzetno jako živcirala, napredovala sam do osobe koja istu tu pjesmu doživljava kao bijeg od lošeg raspoloženja i kao nešto sasvim pozitivno upravo bi to značilo da sam i ja popustila pred fenomenom i tim općim ludilom pristiglim s drugog kraja svijeta.

Hvala svakome od vas posebno, što se bili moje rame za plakanje, što ste me slušali dok sam po 10 - ti put pričala istu priču, ljutila se i živcirala zbog iste stvari i zbog svega ostalog što ste " pretrpili " od mene.

Živcirala su me sva živa bića, a pogotovo ljudi.

Previše me je živcirala, stvarno previše i nisam više mogao trpjeti tu njezinu glumu pa sam rekao: Rosie, ne seri

evo na početku da vam napomenem da inače ne preferiram pričati o politici, jer sam se do nedavno samo živcirala u svezi toga, ali kad sam shvatila da to nije vrijedno mojih živaca, počela sam to gledati s komične strane...

Živcirala me nervoznim pokretima, tom glupom, besmislenom vitalnošću gotovo jednako koliko i pjesmom kitova koju je ponekad slušala za opuštanje; terapija zvukom, tako je zvala to jebeno tuljenje, cvrčkaje, krčkanje, mukanje retardiranih krava u snošaju sa mladim sovama i križancem lava i majmuna... jebemti

Dabogda se više nikad ne živcirala i ne vikala na svoje dijete.

Koliko ste puta shvatili da je osoba koja vas je jako živcirala kad ste je tek upoznali zapravo sasvim u redu?

S druge strane, šorale su me nesigurnosti, prolila sam suza i suza, živcirala se kao pas i općenito nisam ovako istinski uživala u toj vezi kao sad, 10 godina kasnije.

Odlučio sam otići u Bosnu jer me je živcirala površnost i nepoznavanje situacije koju su u Njemačkoj pokazivali novinari, pa čak i neki tamošnji stručnjaci ", veli Bockheim.

Vezano za situaciju s policijom, moram sama sebi skočiti u usta i reći - mlad je još;) U njegovim godinama, a pogotovo još i ranije, i mene je murja jako živcirala, pa sam protivno zdravom razumu prema njima bila bezobrazna, što recimo sad nipošto ne savjetujem svom klincu;) Ali, zapitaj se malo, ono što svi smatramo normalnim, a to je da te snage reda mogu (naravno, za tvoje, a pogotovo opće dobro) zaustavljati i maltretirati dok ti mirno prolaziš i ne činiš nikakav nered, zapravo je nasilje spram pojedinca.

U životu su me uvijek živcirala dvostruka mjerila, jednako koliko i nepravda, a blog je eto idealno mjesto da se o tome i progovori kad je pravi trenutak.

I molim, iskreno molim, ako netko u međuvremenu svrati, da mi ne napiše da se ičemu nada... jer se nemamo čemu nadati, a možda, tko zna, možda bi mogao potaknuti luckastu nadu u meni, a ja se ne želim nadati ičemu sutra u svitanje, jer da se nadam ne bih sutra išla doku, nego bih se sad živcirala i tresla od muke " testirati li se već ili radije pričekati " ako se već i ne bih do sad testirala, nemam nikakvih simptoma ničega, štoviše, a već pet tjedana moje bazalne temperature ne mrdaju nikamo kao da ću tek ovulirati tamo negdje nekada tko zna kada a ne kao da mi je vrijeme za promenstruirati...

U životu koji je vodila i koji se sastojao od satova njemačkoga jezika bila je zaboravna, zbunjena i nesretna, kao i svi fantasti i sanjari; živcirala se kad ne bi odmah shvatilo ono što govori, što se njemački govorio s takvim strašnim slavenskim naglaskom.

Odradili smo i ono oko čega sam se gotovo cijeli tjedan pomalo živcirala, oko čega sam toliko bila napeta, oko čega sam ludila...

I živcirala mog starog koji je i sam bio prisiljen stajati kako bi vidio teren.

No u biti, do prije pet minuta sam se živcirala tražeći recept za nadjev od graha za tortiLLe.

Hej ljudi Znam da me već duuugo nije bilo i napokon sam se odlučila vam javiti Nije to bilo zbog lijenosti, niti zbog mojeg prenatrpanog dnevnog rasporeda (moš mislit) nego zbog telefonskog računa koji svakog mjeseca sve više i više raste i mama nije zadovoljna (si znate kako je) Ispričavam se svima kojima nisam odgovarala na komentare, to ću sad odmah srediti I pozdravljam sve koji me čitaju i prate, sve moje frendice koje me svaki petak i svaku subotu ispituju kad će novi post, sve one koji su uz mene... Hvala vam U ponedjeljak (nažalost) počinje nova školska godina, nova borba, novo mučenje Uh, već mi je sad dosta svega toga mučenja i natezanja s učiteljima (a vjerujem da je i njima dosta svega kad pomisle na nas učenike), ali kako moja frendica Kristina kaže " Nikad nije kasno da postanemo bolji " pa je valjda tako..... Evo ja sam u ova dva tjedna koliko se nisam javljala bila svuda: po Sloveniji, u Rijeku (po knjige, uh), biciklom po okolnim mjestima (Tršće), po diskačima svaki petak i subotu, po kući zezala i živcirala starce i braću, dobila sam presladkog mačića i nazvala sam ga Jack Stavit ću vam njegovu sliku Za 30.09.2006. godine (možda to bude i 01.10.2006. godine ako Dinamo traži odgodu) planiramo ja, moja dva brata i cura od starijeg otići na Split na derbi stoljeća između Dinama i Hajduka. Jedva čekam Naravno razgledat ćemo Split, otić na tekmu, pobijediti, prespavati u najljepšem gradu i sutra se vratiti udoma, u Prezid I, da, neću u školu u ponedjeljak zbog tekme nego ću se smijati svim mojim školskim frendovima koji će se mučiti i znojiti u klupama, haha