Dulje vrijeme (nekoliko dana) se nikako ne možete opustiti, nemate pomoć u kući, živcirate se zbog nečega, bavite se usput nečim drugim za vrijeme dojenja.

To je sve vjetar, samo se živcirate.

Nakon 30 godina u novinarstvu prisvojite si to pravo da se ne živcirate, a možete si èak priuštiti i pogrešku jer znate da neæe zbog nje propasti svijet, iako valja uèiniti sve da se greška izbjegne.

Nije fora u tome da se nikad više ne naživcirate, već da što prije svjesno skontate da se živcirate i trošite energiju na nekog tko to ne zaslužuje.

Mjesto da se živcirate oko gužve u restoranima i bacate pare na hranu koja će već drugog dana biti, no, znate već što

Da se ne živcirate oko kredita jer sjetite se samo koliko ste sretni bili kad niste imali to što imate na kredit i da u konačnici, ako vam banka što i uzme, nek uzme, ko joj jebe mater... sreću vam ne može uzeti nitko.

Luce osvojila novu medalju ' Sorry, nisam htjela da se toliko živcirate '

Vas nitko ne tjera da se živcirate, a živcirate se sami.

" Šta sam ja tu kriv? " " Ne znam gospodine ali me živcirate, to je jedino izvjesno. " " Ja vas umoljavam da mi pomognete ", rekoh.

Čovjek je nabasao na recept, svidio mu se i želio ga je podijelit s drugima, ne vidim u čemu je problem ako je postavio izvor: S Mislim ja bih bila polaskana, šta sad ako ne piše boldano ime i prezime ispod, meni bi bilo dovoljno da neko fino jede zbog mene:) Uzalud vama zdrava prehrana ako se živcirate zbog sitnica;)

Kod mene na stolunalaze bademi i lješnjaci umijesto keksića, i znadete reakciju muža na to.... hehe nešto ovako " nisam ja kokoš da to zobljem ", tako da se ne živcirate, naviknuti će se

Pa prvenstveno da se ne živcirate i da se ne bacite sa zgrade od očaja u ljeto očekivajući snažan rast na svojoj domeni koja prodaje skijaške aranžmane ili bitne proizvode o č ijoj kupovini odlučuju samo direktori.

Moj prijedlog svima koji si to mogu priuštiti (a ako si možete priuštiti vozikanje autom, onda možete i Stridu): započnite zdraviji život jer sa Stridom em imate svakodnevnu tjelovježbu, em se ne živcirate probijajući se kroz nesnosne gužve na cestama, a s obzirom koliko gorivo košta, iako ja osobno imam dizelaša, mjesečni budžet mi je baš lijepo rasterećen sada kada sam se manila ćorava posla, tj. auta. (bicikl nije baš jeftin, ali mislim da se isplati u svakom slučaju) Plus, glumite i ekološki osvještenu osobu jerbo reducirate emisiju stakleničkih plinova i čestica smoga.

- Gospon Douglas, nema potrebe da se tako živcirate.

I ne, to ne mora uvijek voditi do seksa 16. Nema ljepšeg zvuka na svijetu od onog koji ispuštate za vrijeme orgazma. 17. Da, gledamo nekad druge žene, ali to ne znači da se seksamo s njima. 18. Najviše na svijetu ne volimo kad žena glumi orgazam. 19. Ako vam ponudimo pomoć u vašem spremanju prije izlaska, to znači da kasnimo i da nas sad već živcirate. 20. Nikad nas nemojte pitati da pokupimo vašu odjeću s nekog mjesta.

Ako svo vrijeme razmišljate o začeću, računate, planirate i živcirate se vrijeme je da napravite pauzu.

Joj ljudi, zašto se uopće živcirate?

Zato, umjesto da se živcirate učestalošću vaših spolnih odnosa, radije se fokusirajte na zajednički životni ritam.

eto, ne znam ni sama.... upala sam u krug monotonije i konstantno istih stvari... gade mi se svi oko mene, izuzev par osoba, gadi mi se sve što pogledam, dotaknem ili na što pomislim. nemam volje ni za što, nepostoji ni jedna jedina stvar na ovome svijetu za koju bih sada imala volju... dobro postoji, pretjerala sam, ali bit je u tome, da i za ono što jako volim nemam nimalo volje. najsretnija bih bila da me netko jednostavno izbriše sa lica zemlje, i da se nitko nikada ne sjeća mene, tj. kao da nisam ni postojala... ali svi jako dobro znamo da je to jednostavno nemoguće. u mene se uvukao neki beskrajni strah, svega se bojim, konstantno sam paranoična, i razmišljam previše o tome kakva će biti budućnost, naravno u mojoj glavi i očima.loša i crna.... bojim se da će me ljubav ostaviti (to mi je definitivno najveći strah u životu), bojim se da ću dugo ostati u ovome stanju pa ću se tako i sama sebi početi odvratno gaditi, bojim se da neću imati snage ni za šta, tj. neću htjeti imati snage, bojim se da će se nešto dogoditi mojim dragim osobama i naravno alenu (to je strah koji proživljavam svaki dan, svaku sekundu, svaku stotinku, 365 dana u godini), bojim se da neću imati snage učiti i dobro završiti četvrti razred, bojim se da će me zbog moje ograničenosti samo na moju ljubav, ljudi odbaciti i odjebati. objasnim vam malo kasnije. ma ne znam, u nekim trenutcima imam osjećaj da gubim razum. škola me strašno živcira, skoro cijeli razred me živcira, i nikako nemam volje to promjeniti tj. utjecati na to. zapravo nemam volje ni za šta... pustit ću da ide kako to bog želi, ako treba nek ode sve kvragu.... strašno je koliko sam glupa, i koliko neki trenutci utječu na mene i moj cijeli sistem u glavi. onoliko malo koliko poznajem psihologiju, dovoljno je da vidite, čujete i da vam netko posadi bubicu u glavu i mislit će te da su svi protiv vas, tako sam se i ja uspjela uvjeriti u stvari koje su praktički nemoguće. nažalost, svijesna sam da je to nemoguće, ali se još uvijek toga svega bojim. joj imam osjećaj, da samo mučim sebe i sve oko sebe. konstantno plačem ko kreten, barem dobrih pet puta na dan. i onda su mi oči ogromne.... pa se još moram i skrivati da slučajno netko ne bi vidio, jer mi se stvarno ne da objašnjavati zašto sam plakala. osobe s kojima sam prije obožavala pričati i biti u društvu, sada su mi samo puki prolaznici i kolege. mislila sam ma proči će to, ali nije i nit će. jednostavno smo se promjenili, udaljili, odrasli... i naše vrijeme je završilo, ne pripadamo više jedni drugima. to me jako izjeda, izjeda me ljudska sebičnost i dvoličnost, gadi mi se to. ma sve mi se gadi.... rekla sam da ću objasniti... ono gore.... e pa ovako... ja sam imala " prijatelje "... jel? oni su me, hm, držali uz sebe kao neku dvorsku ludu, jer me život naučio da svoje probleme moraš riješavati sam, pa sam tako postala zatvorena ali vrlo vesela osoba, koja se konstantno smije i nasmijava druge. zato su me moji " prijatelji " i " voljeli ". nažalost ja u tom društvu nisam imala pravo glasa kao i cijeli život. bila sam slijepa i nisam vidjela da me iskorištavaju a zatim odbacuju kada im dosadim. prijatelji su potrebni, a ja ih nisam imala, tj. mislila sam da ih imam. ušla sam u srednju školu, gdje se moj kontakt sa " prijateljilma " prorijedio i shvatila sam neke stvari... postala sam ograničena, tj. nisam nitkome ništa govorila, znala sam sjediti satima sama šuteći i razmišljajući. na neki način mi se sviđala ta samoća jer nije postojalo ništa i nitko tko će me moći zajebati... ali naravno, čovjek nije stvoren da bude sam. pa sam tako počela luditi na neki način. tada se našla osoba, hm... ne znam ni kako to opisati... osoba bez koje bokte pita gdje bih bila, i šta bi bila. osoba koju ću beskrajno voljeti do kraja svoga života bio on dug ili kratak. osoba s kojom sam i osoba bez koje ne bih mogla živjeti. ali o njemu jedan drugi post.... bit će posebno posvećen ta osoba, tj. moja ljubav, tj. ljubav mog života me spasila. kao i mnoge druge ljude... saslušao me bez ikakvih problema, pazio je na mene, volio me i bila sam mu draga, a ja kao ja, naravno pala sam na to (ko ne bi na njega pao).... tada smo on i ja krenuli. iako nisam odmah priznala, ali bilo je očito da sam alena voljela od prvoga dana... jednostavno sam znala i još uvijek znam da je on ono moje nešto, onaj poseban detalj koji nas čini boljima, jednostavno SRODNA DUŠA...... iako sam mu pravila sranja, poprilična sranja i bila sam odvratna prema njemu.... on je to bio u stanju oprostiti jer je i on u meni prepoznao srodnu dušu... oprostio je i nakon nekog vremena sve je opet bilo po starome. tako sam ja silno zaljubljena postala ograničena na jednu osobu tj. samo na njega. prije sam uvijek morala trčkarati i paziti na najmanje tri prijatelja u isto vrijeme, ali tada sam shvatila da je bolje raditi oko jedne osobe koja te neće odjebati nego oko njih deset koji će te svi zajebati. ukratko i već rečeno postala sam ograničena samo na njega. nije mi trebao nitko drugi, samo on. tako da nisam ni stvarala neke određene kontake sa bilo kime drugim. samo ono nešto sitno što je dovoljno za malo bolji razgovor. zato sada nakon ove dvije i pol godine koliko sam s njime, jednostavno nisam u stanju stvoriti neku vezu s nekim drugim, jer mi zapravo nisu ni potrebni, ponovno kažem osim par osoba. znam da postoji mogućnost da će se mnogo ljudi naljutiti kada pročitaju ovaj post, ili će me krivo shvatiti, ali mislim da je jednostavno vrijeme da se to zna o meni. vjerujte mi da mi nije cilj da nekoga uvrijedim, ili povrijedim, ali ja sam jednostavno takva osoba. nažalost uz taj moj ne kontakt sa ljudima... došlo je i par problema. moj pogled je bio uperen samo u njega, pa sam u nekim sitnicama bila sljepa, a i postala sam na neki način opsjednuta, još uvijek sam... i to ne poričem. ne mogu izdržati ni dan bez njega, da ga ne vidim i ne čujem. ne postoji apsolutno ni jedna riječ na ovome svijetu da opiše moju ljubav. ugl. da, postala sam opsjednuta, tako sam mračila na sve žensko što mu se približi, nemojte me sada krivo shvatiti... zagrljaj i poljubac u obraz mi ne smetaju. ali neka pretjerivanja, eh.... znam da će ove prethodne rečenice krivo shvatiti barem dvije osobe, ali ja vas molim, nemojte... ja sam takva, nisam se na to natjerala niti sam si to usadila u glavu iz dosade, takva sam stvorena i ne mogu to promjeniti, probala sam vjerujte mi.... ugl. dosta o ovome, jedan poseban post ću napisati o nama dvoma, tj. mojoj ljubavi i meni. eto, ne znam više ni sama o čemu da se izjadam, jer se osjećam totalno jadno, istrošeno, izponavljano, glupo, isprazno.... i još mnooooogo, mnogo toga.... ne preostaje mi ništa drugo nego da vama ostalima poželim da ne upadnete u ovu melankoliju koja je mene snašla, nego da budete veseli, dobre volje i da se ne živcirate. mojoj ljubavi poručujem. eh. opet nema riječi... ništa. da ga volim najviše na svijetu i da mi fali svake stotinke kada nisam s njime.... šaljem mu veliku pusu... i ljubavi, znam da sam dosadna i naporna, ali kao što rekoh previše te volim i glupo je to tajiti....

Umjesto da se živcirate, usredotočite se na ono što možete kontrolirati - prije svega način na koji reagirate na probleme.

Od sredine tjedna stvari kreću na bolje, no još uvijek vodite brigu o samokontroli i o tome da se ne živcirate.

Živcirate li se kada netko ne zna odgovor na pojedino pitanje?

Koliko često vam se događa da ste zatrpani poslom i obavezama, i to ne zato što ste si sami tako odabrali nego su vas uhvatili nespremne i prebacili posao na vas, a vi se živcirate te i dalje ne znate reći NE?

POUZDANO ZNAM da patite i živcirate se zbog stanja u našem Hajduku.... znam da Vam je itekako stalo da ga konačno vratimo na staze stare slave....

Peto, kad idete ulicom nemojte hodati sporo i krivudati čas lijevo, čas desno, živcirate me.

Učinilo mi Vas je milo, jer vidin da ka niki zmaj sad rigate vatru po meni i bez veze se živcirate.

T. I. A. znači This is Africa (Ovo je Afrika), i na sam spomen te kratice shv atite da se živcirate bez veze te da se jednostavno trebate opustiti, ma koliko teško to bilo

Zbog svega se živcirate i onda poslovi postaju još gori.

K tomu, loše obavljate poslove, zbog toga se živcirate i onda poslovi počinju biti još gori.

Ma ljudi moji što se živcirate?