U L Arche Daybreak bili su ljudi iz Brazila, iz Sjedinjenih Američkih Država, iz Kanade, Nizozemske mladi i stari koji su živjeli zajedno u jednoj kući, brinući se za Adama i ostale hendikepirane osobe.

Mrva manipulacije tako bismo mogli nazvati količinu koja nam treba da bismo živjeli ovaj život još bolje.

Utvrđeno je kako su ljudi ovdje živjeli još prije 3.000 godina, a u čestim i velikim seobama na ovo su područje došli mnogi narodi: Hrvati, Mađari, Nijemci, Slovaci, Židovi, Srbi, Grci.

Režirala je desetak koncerata i predstava, Tko je to izumio (Teatar Tirena), I živjeli su sretno? (Scena Gorica), Dok nas smrt ne rastavi (GK Jastrebarsko) i dr. Glumi u scenskim kolažima, glazbenim predstavama Udruge Sve ostalo je glazba.

- Živjeli smo u iluziji da ćemo izmjestiti taj njezin postojeći azil na novu lokaciju, pa smo održavali postojeće stanje jer je uvijek neugodno ratovati s udrugama za zaštitu životinja.

Ta rasprava o tome kada netko ima pravo da mu se prekine život vodila se i zbog nekih drugih slučajeva ljudi u komi ili ljudi koji su živjeli u strašnim okolnostima velike boli ili potpune tjelesne nemoći, a koji su tražili eutanaziju, kakvih je bilo i u Italiji, ali i u inozemstvu.

Jesu li naši junaci živjeli sretno do kraja života?

Vele gospoda iz Vlade ako žele štrajkati neka to rade u skladu sa zakonom, kojih li idiota pa da vi radite u skladu sa zakonom i da ste radili, nikad država nebi bila u ovakvim govnima nego bi svi njeni gradjani sasvim pristojno živjeli od svoga rada, a pošto vi gospodo od stvaranja države radite lopovluk, korupciu, i državu ste zadužili i dotjerali ju pred provaliju i još imate obraza drugima djeliti lekcije o poštenju kojeg sami nikad niste ni imali, ukratko nepogoda ste najgore vrste

Ti ljudi koji su punih pola stoljeća živjeli u državi i društvu, što nisu priznavali i poznavali pravo na izbor i natjecanje, na slobodu misli i govora, na poduzetništvo i stvaralaštvo, na nezavisnu javnost i slične institute i institucije građanskoga društva i civiliziranoga ' slobodnoga svijeta ', ipak bijahu kadri sačuvati makar i samo djelić snaga kolektivnoga povijesnoga sjećanja i razuma koji je bio dostatan i odlučan za rušenje jednostranačkoga političkoga sustava i za rađanje demokracije.

Francuska objašnjava da je Rome protjerala jer su živjeli u ilegalnim kampovima i nisu se mogli izdržavati.

Ako i ne shvaća, neka ne filozofira o vremenu i mjestu gdje nisu bili i živjeli.

Sigurna sam da je kockao cijelo vrijeme, samo je to skrivao jer nismo živjeli skupa, a sada kada sam ga uhvatila to objašnjava puno toga u njegovom ponašanju od kada živimo zajedno.

Prvo o broju, toliko je velik da nadmašuje ne samo ljude koji trenutno žive, nego sve one koji su ikada živjeli, ili koji će ikada živjeti do sudnjega dana.

Čak im je bilo i dozvoljeno u nekim situacijama izlaziti na svjetlo dana te uživati u blagodatima mora, zraka i sunca.I jedni i drugi živjeli su u slozi, uz uvijet da se nikad te dvije krvi ne smiju miješati.

Svi oni ni po čemu nisu živjeli drukčije nego ja.

Nastava se odvijala na tri razine: za najmlađe koji su cijeli dan proveli u samostanu a navečer išli kući, osmoškolce koji su u samostanu živjeli i odatle išli u građansku školu te odrasle koji su pohodili samostan samo radi pouke koja je karizma tog samostana u kojem je uvijek djelovala glazbena škola.

Gledam primjer Grčke, zemlje koja je članica EU, istina Grci su živjeli na visokoj nozi, trošili su puno više negoli su zarađivali, ali rezovi koje im je nametnula ista ta EU u koju mi " ponosno " ulazimo su korak do pakla, barem za većinu stanovnika te zemlje, porast broja samoubojstava je stravičan, a kada još k tome čujem kako relevantni strani tisak upozorava da bi naša draga Domovina mogla postati nova Grčka, e onda me hvata panika.

U prizemlju su prostorije u kojima su živjeli Maksimilijan i Carlotta.

Svi su oni veoma mladi, živjeli u gradu Tuburbu, (danas Teburga) i bili su katekumeni.

Unajmili su studio na Union Squareu, živjeli od dnevnih poslova i slikali noćima i vikendom.

Kuću djedovsku, skupa s okolnim kućama pa i šire izpraznila je Ozna s Knojem 1945. i svekoliko selo humano preselila u jedan zaselak u kom su živjeli do 1952. Tijekom i nakon Domovinskog rata (kao i ranije i kasnije) mnogi su iskusili hod po svojoj i tuđoj kući na zòr napušćanoj, pogažene, izprivrćane, opoganjene stvari na podu i na tlu okolokuće

Sinoć nisam mogla zaspati pa se razmišljam tako davnih događaja djetinstva.. Negdje 1992 godine u vrijeme Uskrsa i počinjao je rat na područima gdje sam prije živjela.Iako su svakodnevno padale granate ili nadlijetali nas neprijateljski zrakoplovi ipak smo u svojoj dječijoj naravi bili naivni i dobronamjerni.Iako su nam roditelji branili da komuniciramo sa vojnicima a bili su to dečki iz Osijeka, Vukovara i Slavonskog Broda, za mene i moju sestru bili su fascinantni, a i mi smo njima.vjerojatno jer su ti mladići ostavili svoju djecu po područjima Lijepe naše a došli su se boriti u nepoznate krajeve.Kako je bio rat i nije bilo električne energije a u mjestu gdje smo živjeli svi su već prije pobjegli mi nismo imali kuda pa smo ostali i živjeli neku ratnu svakodnevnicu.Tako bi vojska vraćajući se sa straže ili položaja prolazila pored naše kuće u oklopnim vozilims nosili su puške i odijela a za mene su to bili junaci, koje smo mi uvijek dobronamjerno zvali na ručak ili kavu jer kako napisah prije nije bilo struje i tata je rekao mami neka kuha sve što ima i neka ljudi jedu jer su gladni i da vojnička hrana nije ukusna.Uglavnom slušala sam razgovore odraslih i kako je tata govorio mami sve dok vojska tu i ne povlači se neka ostane tu jer nemamo kamo i da će sve biti dobro.Sjećam se jednog vojnika iz Vukovara zvao se Željko bio je 2 x ranjen i svejedno je bio u vojsci.Donio je mojoj majci košulju vojničku da mu prišije neke značke i taj dan bio slobodan.Idući dan tata došao i rekao da je ubijen tj poginuo je.. Svi smo plakali.. Bili su to dani vjere da će sve biti dobro i da neće biti rata iako je vojska bila tu.. Naposlijetku područje gdje smo živjeli agresor je okupirao 22.7.1992. a samo dan prije smo napustili mjesto.. čekajući u koloni na mostu na Savi kod Slavonskog Broda da prijeđemo granicu i na kraju smo prešli na kompi u Svilaju.. Sjećam se da me hrvatski vojnik nosiocijelim putem jer nisam mogla hodati i bila sam jako gladna i dao mi je svoj neki keks koji jeo.. Iako su drugi ljudi plakali naša mama nikada nije plakala iako nismo imali novaca niti kamo nije plakala rekla je samo sestri da ju drži za ruku i da pazi na mene.. Sve u svemu za mene su naši hrvatski vojnici zauvijek ostali junaci.. Ponos Hrvatske, naša prošlost koji su svojim životima zapisali povijest našeg naroda i žalosno je da se ne smije reći da su srbi izvršili agresiju nego se traži diplomatski izraz pobunjeni Srbi, kako god, dok se strvarala država nije bilo važno ništa a sada se gleda sve.. Pravo rata i mira nije isto.. i ne može biti a tko to nije preživio ne može o tome govoriti

I da, D uopće nije bila slaba jer samo jaki izduraju maltretiranja i ostanu zdrave pameti. Tim, da oni koji su " preslabi " da se izbore za svoju sreću nisu ništa lošiji od tzv. jakih, oni su samo presenzibilni i sve doživljavaju tragičnije i emotivnije, lakše padaju u depresije i crnjake.I treba im podrška da se izvuku.E, pa zato i jesmo ljudi.U ljudskom rodu ne može vrijediti da jači opstaju, a slabiji propadaju jer bi živjeli samo " balvani ", a pogledajte kroz prošlost koliko je " slabih " dalo onaj fini štih i nasljeđe civilizaciji, makar su na tom putu i " izgorjeli ".

U Domu Marina Držića u Dubrovniku otvorena je izložba Memorijalne kuće (Case della Memorija) talijanskog slikara i arhitekta Massima Tosija na kojoj je su izloženi motivi kuća u Toskani u kojima su živjeli znameniti umjetnici.

Đurđevački gimnazijalci, članovi Dramske skupine Gimnazije Dr. Ivana Kranjčeva, ove subote će izvesti po drugi puta svoju novu predstavu I živjeli su do kraja svog života i time nas lagano uvesti u novo veliko kazališno događanje, 9. smotru kazališnih amatera Koprivničko-križevačke županije, koje će se pak održati druge subote.

Predstavu, " I živjeli su... do kraja svog života ", reinterpretaciju šest bajki na nov i moderan način, kojom se pokazuje što dolazi nakon " I živjeli su sretno do kraja svog života..., đurđevački su gimanzijalci uspješno premjerno već odigrali za učenike i nastavnike svoje škole.

Tu Sinodu povjeravamo Mariji, dopuštajući da nas ona potakne da bismo ' izvezli na pučinu ' - kako nas poziva Sveti Otac - i živjeli novim dinamizmom veliku i očaravajuću pustolovinu evangelizacije.«

Sada smo svi, osobno i kao ljudska vrsta, u vrlo kritičnom vremenu jer je količna i brzina promjena ogromna, a naša sposobnost za nošenje s promjenama u velikoj je mjeri i dalje na razini koja je evolucijski formirana još u vrijeme dok je ljudi, u usporedbi sa sadašnjim brojem, na planetu bilo jako malo, a živjeli su u plemenima kao lovci-sakupljači.

Dakle, živjeli su u puno jednostavnijem društvu od današnjeg, puno više oslonjeni na sebe, prirodu i ljude oko sebe.

Slovačka je ulaskom u EU itekako mnogo dobila, jer bismo bez Unije u mnogim pogledima živjeli teže.