U medijskim društvenim kronikama su objavljivani, u elitnim terminima i na najboljem prostoru, iscrpni izvještaji o prvomajskim urancima, po gradskim bi šetnicama limena glazba svirala budnice i koračnice, viđeniji kadrovi držali su vatrene govore i u njima se, tobože teorijski potkovani, pozivali na Marksov nauk po kojemu radnici nemaju domovine (njima je domovina tamo gdje im je dobro), a neizostavan je detalj živopisnog prvomajskog rituala bilo brojanje porcija fažola besplatno udijeljenih građanima ranoraniocima.