Jutro posli pijane večeri, mala soba sa krevetima na kat, nas četri se budimo oko podne, zrak vruć (nije onda bilo klima uređaja), ne da nan se nigdi maknit, lancuni se tope od našega znoja, niko ništa ne govori samo se teško diše, di koji uzdah: dugo aaah i onda neko reče: Žizel, a nas tri ponovimo: Žizel.