Ovo je Društvo osnovano početkom 2008. god. u Splitu, na čijem je sastanku 9. veljače bio i vinički župnik don Ilija Drmić koji je pozdravio sve nazočne, podsjetivši na prijašnje slično društvo Bašćina, te održao govor o obnovi župe Vinice što su svi s radošću podržali.

Grab: Podi i Krivodol, Markovića jama, ubijeno preko 100 Hrvata (u Aržanu i drugdje još 30), spomen na Uskrsni ponedjeljak u Dobranjama, gdje je za 130 ubijenih Hrvata 1944. god. podignuta 2001. god. zajednička grobnica sa spomenikom, među kojima je i 13 Hrvata iz župe Vinice;

Vjernici župe Vinice sa svojim župnikom.

Nisu u stanju ništa im učiniti, jedino što ih propušu i odjure dalje, a hrastovi stoje ponosni, neustrašivi potičući sve nas koji tuda prohodimo na isti ponos i jaku hrabrost, pa i na svojevrsni prkos buri i ne dopuštaju nikako da klonemo duhom ni pred kime i ni pred čime, a pogotovo ne u obnovi ruha i duha naše župe Vinice, njezinih sela i zaselaka, svega njezina.

U crkvi imamo sliku Presveto Trojstvo akademskoga slikara Bože Drmića, koja je nastala 1985. god. u povodu proslave 100. obljetnice uspostave župe Vinice, kada je župnik bio don Ante Ivančić Bikić (župnik: 1977. - 1986.).

Iz same župe Vinice strada su u tome ratu 192 Hrvata, o čemu lijepo piše u najnovijoj knjizi o župi Vinici tiskanoj u povodu 125. obljetnice osnutka te župe odcjepljenjem od Roška Polja velikoga dijela sela i manjega od župe Grabovice.

Sada se traže darovatelji među domaćim i odseljenim vjernicima iz župe Vinice za ova tri vitraja na ovim župnim vratima (koštaju s ugradnjom 950, ali Jure je cijenu smanjio na 550 iz ljubavi prema Vinici).

Tako obnovljena škola služit će mladima i svima ostalima za razne susrete, druženja, zabavu i igre, zatim za sjednice Mjesne zajednice Vinica, Lovačke sekcije Vinica, za mjesne i opće izbore..., a na žalost zasada se u njoj od 2002. god. ne odvija nastava jer preostalih petero učenika iz Vinice odlazi u osnovnu školu u Aržano, dok se školuju u Kazagincu desetak djece iz sela župe Vinice: Rošnjača, Zaljuti i Mijakova Polja.

U subotu 4. kolovoza na spomendan Ivana Marije Vijaneja proslavljen je Dan viničkoga zajedništva, tj. dan kada su zajedno u molitvi svi vjernici Hrvati župe Vinice, pa gdje god da živjeli.

Nakon spomenika podignuta 2008. god. u Rošku Polju za vrijeme župnika fra Marka Jukića tamošnjim pokojnim župnicima među kojima je i vinički svećenik glagoljaš don Tadija Ćalić, zatim spomenika don Iliji Jurčeviću u brišničkome groblju Dešnjevači, što su ga podigla uz Biskupski ordinarijat u Mostaru braća Tomislav i Ivan Dukić s obiteljima prije dvije godine, ovo je treći podignuti spomenik svećeniku glagoljašu iz župe Vinice, koja ih je Crkvi i hrvatskome narodu darovala u svemu šestoricu.

Iz župe Vinice poginula su u svemu 192 Hrvata, među kojima je i njegov krstitelj don Andrija.

Uskoro je otkriven identitet našega Jokana i dopremljen je kući u Šiške uoči proslave blagdana Male Gospe, zaštitnice župe Vinice.

Kovač, iz Klimente, zaseoka sela i istoimene župe Vinice.

Pozivamo sve iz ovoga zaseoka sela Vinice i istoimene župe, kao i sve ostale iz svih sela župe Vinice, da dođu kako bismo odali Bogu hvalu za sve što nam čini i kako bismo ga zamolili da i dalje možemo ići putem njegovih zapovijedi u ostvaraju osobnoga, obiteljskoga i domovinskoga života.

O ovome događaju u Osijeku i Drugom susretu Hrvata iz Osijeka i okolice podrijetlom iz župe Vinice pisao je list Glas Slavonije i drugi mediji zahvaljujući sveukupnoj dobroj organiziranosti na čelu s Organizacijskim odborom od desetak tamošnjih Hrvata Viničana.

Prije čina predstavljanja ove izvrsno napisane i opremljene knjige u izdavačkoj kući Crkva na kamenu u Mostaru vinički župnik don Ilija predvodio je misno slavlje u konkatedrali sv. Petra i Pavla u Osijeku, a u koncelebraciji je bio katedralni župnik mons. Adam Bernatović koji je pozdravio sve prisutne vjernike, među kojima je bilo preko 250 njih koji su podrijetlom iz župe Vinice, od čega je pola njih ostalo na prezentaciji i izložbi.

U rukopisu su i ove knjige istoga autora koje vrednuju baštinu i žele je sačuvati od zaborava: Narodni običaji, mudroslovice, pjesme, molitvice, igre i radinost, zatim Život i djelo glagoljaša don Jakova Perkovića (1767. - 1836.), Popis pučanstva župe Vinice župnika fra Jakova Jukića iz 1912. godine.

Osim toga, u začecima je i list župe Vinice, po uzoru na listove Studenaca, Roška Polja i drugih okolnih župa, koji će na poseban način objedinjavati sve raseljene i domaće Hrvate i katolike župe Vinice predstavljajući im sve ono što se ne bi smjelo nikada zaboraviti, jer je tolika vrijednost koja gradi život ljudi gdje god postojali na ovome svijetu.

Kao što je iz te i takve Galileje u ondašnjim poimanjima došao Spasitelj svijeta po Mariji, tako i iz ove župe Vinice došlo je mnogo toga dobro u povijesti i sadašnjosti hrvatskom narodu koji je, istina, sada razdijeljen granicom upravo uza samu Vinicu.

Dan Viničkog zajedništva tradicionalno se obilježava već treću godinu, nakon što je izgrađen spomenik svim Hrvatima iz župe Vinice koji su poginuli u raznim povijesnim razdobljima i ratovima za hrvatsku državu i slobodu (za 162 žrtve Drugoga svjetskog rata i 15 žrtava Domovinskog rata).

Ovaj susret, nazvan i uskrsni vinički Emaus, odvijao se na Trgu hrvatskih branitelja, gdje je spomenik žrtvama svih ratova, a posebice ratova u 20. st. koji su odnijeli u svemu 259 Hrvata iz župe Vinice, zatim stara crkva iz 1858. god. i mjesno igralište koje je sagrađeno početkom kolovoza prošle godine uoči Dana viničkoga zajedništva.

Nakon ove utakmice uslijedilo je nekoliko međusobnih utakmica između djece domaćih i odseljenih Hrvata iz župe Vinice.

Nisu u stanju ništa im učiniti, jedino što ih propušu i odjure dalje, a hrastovi stoje ponosni, neustrašivi potičući sve nas koji tuda prohodimo na isti ponos i jaku hrabrost, pa i na svojevrsni prkos buri i ne dopuštaju nikako da klonemo duhom ni pred kime i ni pred čime, a pogotovo ne u obnovi ruha i duha naše župe Vinice, njezinih sela i zaselaka, svega njezina.

Antu Šišku u Podvinju kod Slavonskoga Broda, kao i njegove roditelje koji su podrijetlom iz Vinice, te još nekoliko obitelji u Đakovu i okružju, koje su se doselile iz župe Vinice u ravnu Slavoniju.

Osim toga, potaknuo je sve nazočne vjernike na molitvu za sve drage pokojnike koji počivaju u tome groblju kao i sve one koji su podrijetlom iz župe Vinice a pokopani su negdje drugdje, među kojima su i brojni poginuli Hrvati iz ovoga kraja u raznim ratovima.

Iza ovoga čelnog dijela spomenika nalazi se brončana dvokrilna kapija s ispisanih 130 imena Hrvata od partizana poubijanih i bačenih u jamu na Podima nakon bitke u Aržanu od 27./28. svibnja 1944. Među tim imenima nalaze se i ona imena iz župe Vinice, čiji je život ugrađen u slobodu Hrvatske, kao i tolikih drugih Hrvata s prostora hrvatskih zemalja Bosne i Zahumlja.

Za 192 Hrvata iz župe Vinice podignut je spomenik 2008. god. pokraj središnjega viničkog groblja na Trgu hrvatskih branitelja.

S vremenom će se utvrditi da ih je više bilo iz sela župe Vinice koji su poginuli u spomenutoj partizanskoj akciji oslobađanja Aržana ili pak nakon toga okršaja, a najvjerojatnije otkrit će se i neka nova imena Hrvata koji su branili svoju domovinu i smrtno stradali u blizini Aržana.

1. Ponosan sam što sam bio župnik u Vinici i što sam vodio razne radove obnove, kao i obnove Ivandina groblja u selu Zaljuti koje je u sklopu župe Vinice; 2. Nije mi nikada bio motiv novčani dobitak nego kulturni i duhovni što sam ga ovjekovječio na našem Portalu i u knjigama koje su tiskane o župi Vinici, u kojima je sve ovo moguće pronaći pomnim čitanjem i razmišljanjem; 3. Neki su govorili da su radovi bili skupi u obnovi Ivandina groblja; međutim, bili su primjereni i veoma kvalitetni, te s takvom ljubavlju koja se ne može platiti nikojom valutom, jedino uzvratnim zahvalnim molitvama majstorima i radnicima koji su radili u iznimnim okolnostima o kojima svi žitelji Zaljuti vrlo dobro znaju, kao i mojoj malenkoći; 4. Veoma mi je žao što je skinuta ploča s pročelja kapelice; tim činom osjetio sam poniženim i bio sam vrlo ljut; bio bih preporođen kad bi bila vraćena na svoje mjesto; 5. Novac, gore spomenut, čuvao sam kod sebe i predat ću ga u najkraćem roku Iki Mamiću Barbi uz nazočnost i potpise barem jedne osobe; 6. Prvom zgodom doći ću u Zaljut i pohodit ću majstore i radnike, te ću se pomoliti, kao i uvijek, za pokojnike koji tamo počivaju, a dio svojih molitava usmjerit ću i za one koji su zaboravili svoje groblje i selo

Ipak to je čekalo jednoga don Iliju Drmića, koji uokviruje stoljeće postojanje župe Vinice s fra Barišom Drmićem, našim pučkim svecem, te koji oživljava stare svećenike glagoljaše koji su slavili hrvatski jezik i hrvatska slovesa.