Film je u to doba u Jugoslaviji, pa dakako i u Hrvatskoj, bio opasna igračka i vlast je mislila da je ne smije dati u ruke onima koji su u odnosu na one s dugotrajnim partijskim ili partizanskim stažom bili tek književni poletarci i politički žutokljunci; o tome postoje dokumenti i svjedočenja da su se pripadnici spomenutog naraštaja teške muke domogli mikrofona Dramskog studija Radija Zagreb, gdje su im izvodili radiodramske tekstove koji su poslije zbog kakvoće zainteresirali dramaturge radija Berlina, Varšave, Praga.