A najgore mi je to, što dok sam ga kakti ignorirao, kroz glavu su mi prolazile misli, pa možda se stvarno razboljeva pa je nervozan ili ga možda muče zubi (jer u nedjelju je cijelo vrijeme žvakao prstiće i slinio...).

Pisar bi umuknuo i čudno bi žvakao ustima.

Žvakao sam konzervu sardina iz 1970., čudeći se finoći okusa, ljubomoran što je Ilir do mene jeo ovčetinu iz 1969., ah taj moj natjecateljski duh

Nenad P. je sat vremena sjedio prvi u zaustavljenoj koloni i nervozno žvakao vrh brade, sve dok nije naišla svečana kolona.

Gospođa M. Š. piše o svom havanezeru Rokiju: (nagrađeno paketom IS-10) Moj je psić nakon uzimanja antibiotika, cijepljenja za zarazne bolesti i aplikacije sredstva protiv buha i krpelja dobio žestoku navalu kandide - gljivice su mu napale analnu žlijezdu, područje oko guze, usta, oko vrata, na grudima, a na šapicama, koje je stalno lizao i žvakao, pojavile su se crvena obojenja (gljivice).

Habsburzi su bili skloni sklapanju brakova među članovima svoje obitelji, te nije nikakvo čudo da je španjolski kralj Karlo II. imao tako izduženu čeljust da je jedva žvakao hranu, bio rahitičan i teško stajao uspravno, a osim toga je bio polupismen, ovisan o majci, te je vjerovao da je začaran.

zanimljiv dnevnik, jasna je i " crvena nit " koja je nastavak dosadašnjih dnevnika, malo si pretjerao u veličini, primi to kao drugarsku kritiku. zanimljiva priča, židovi u rusiji na povijesnoj prekretnici, boljševici malo naganjali obitelj, ateist koji je ortodoksnu obiteljsku religiju supstituirao filozofijom, kao što su učinili einstein i freud, prvi sa fizikom, drugi sa psihologijom. hm, trebam li spomenuti i karl marxa aškenazi židova čiji je djed sa majčine strane bio nizozemski rabin, a očeva loza je stoljećima " snabdjevala " trier rabinima. marksov otac je prvi iz linije koji je dobio sekularno obrazovanje, dobro, karlovu priču manje-više znamo i koje je " posljedice " proizveo. indikativno...; u tom smislu neobično mi je da židovka koja potječe iz ortodoksne židovske obitelji, sa pozicije ateista se razračunava sa kršćanstvom, umjesto da uzima daleko bližu " metu " a to je židovska religija. to nije neobično, obzirom da je njezin pravi guru je friedrich nietzche, ateist i ženomrzac koji je umro od posljedica sifilisa. zanimljiva privlačnost filozofa čiji koncept ubermenscha su prigrlili bad guys iz njemačke i židovska hollywoodska scenaristica. u svom dnevniku u kojem sam se dotakao epske teme, a to je utjecaj intelektualaca na začetak nacizma, nisam se stigao dohvatiti starine friedricha, no moram napomenuti da nije neobično da je nietzsche poput hessea jako privlačan frustriranim bubuljičavcima u godinama kada ti " donja udre u gornju ", i ako uz to slušaš (i čitaš) jim morrisona. imao sam genijalnog nastavnika koji mi je predavao hrvatski m. h. (tih godina početka kraja jugoslavenske povijesti-godinama sam kao srednjoškolac " žvakao " pored njih dvojice tešku materiju poput sartrea, psihoanalize i erazmove pohvale ludosti. tu prirodno pripada poput nadgradnje i carlos castaneda, flower power, east coast i hippy pokret, budizam, vodimo ljubav a ne rat), i koji nam je rekao proročanske riječi koje dakako onda nisam razumio: " jednoga dana kada odrastete i sazrijete shvatit ćete da je herman hesse kič ". kasnije kada me je život nemilosrdno pljusnuo kopitom u glavu, kombiniran različitim iskustvima koja uključuju dosta specijalnih efekata, zaključio sam da je puno stvari u koje sam se kleo intelektualni kič. uz dužno poštovanje, mislim da je i djelo gore spomenute gospoje nije daleko od ove moje konstatacije.

noćas u 22 sata i 18 minuta na polici iznad tv-a prestalo je kucati veliko metalno srce mog dragog i nikad prežaljenog Videoplayera Grunding. upravo nedje u pola posla, presnimavajući s iznajmljene videotrake neku pornjavu za Susjeda Adolescenta moj se neprežaljeni drug i suborac samo malčice nakašljao, zaškripio i ugasnuo svoju zelenu lampicu. dvadeset i dvije godine moj saborac Grunding i ja dijelili smo i dobro i zlo, i tugu i smijeh, i horror i triler, i gole žene s velikim sisama i crnce s kablovima među nogama i crtiće raznih fela i krvave ratove i plačipićkaste drame, i krv i suze. obišli smo najskrivenije kulise Hollywooda, prašume amazone, pijesak Ivo Jime, pili čaj u Sahari, gradili mostove na rijeci Kwai, jurili četveropregom po Koloseumu, smrzavali se uz Dr. Živaga i bezbroj puta ponavljali onu našu: " Iskreno rečeno, moja draga, baš me briga " oprostio sam ti sve ove godine, što je tvoja služba u mome domu plaćena suhim zlatom u onoj čvrstoj dojčmark valuti. oprostio sam ti što si za te pare obavljao samo pola posla, reproducirao, a ne i snimao. oprostio sam ti što si naporno radeći već nekoliko puta odležao u bolnici (bez dopunskog zdravstvenog osiguranja svako me tvoje bolovanje dobrano koštalo). oprostio sam ti što sam na tvoje gumice trošio više nego na svoje i što si gutao, drobio, žvakao i kidao videotrake, zbog čega sam se naplaćao penala, ali ti neću i ne mogu oprostiti to što si umro. ma sve je to kap u moru svega onog zadovoljstva koja si mi pružao u ovo vrijeme našeg zajedničkob bitisanja. znam, malo si se ljutio kada sam jednog dana pored tebe postavio onaj lijepi sivi tanki i lagani Samsung Videorekorder. znam da ti nije bilo lako ni kada sam kući doveo predivno Kućno Kino. ali trudio sam se, činio sve, da tvoje počasno mjesto među mojom tehnikom nitko, ama baš nitko, ne zauzme. i sad, nakon svih tih godina, nakon svih lutanja, nakon zajedničkih smijanja i plakanja ti si jednostavno odlučio umrijeti... ma sram da te bude, sebična limena kutijo, spodobo metalnog srca ma govno jedno iz nosa zbog tebe i tvog takvog odnosa prema mojim osjećajima nikada više, ponavljam, nikada više u moj dom neće kročiti niti jedna stvarčica sklepana u Vermahtu. od sada pa nadalje kupujem samo Japanske, Korejske i Tajvanske tehničke drugove što svijetle u puno boja, što imaju daljince s milijardu dugmića, što reagiraju na senzore i što crkavaju nakon dvije-tri godine, dovoljno brzo da se čovjek na njih nemože, sve i da hoće, naviknuti, da mu ne prirastu srcu i da na njihovom pogrebu osjetim isto što i na pogrebu susjedove mačke (one što sam je ubio kad mi je odnijela komad kobasice iz pušnici). eto ti na, naci švajn ma što te neubi onaj Bata Živojimović ' 43 na neretvi smrdljiva komunjaro omilio ti se socijalizam jugonostalgičarska napravo

Dok je zadovoljno žvakao stišavajući one gladne zvukove u želucu, jednim je prstom utipkao ' blog.hr '.

Da mi je frajer bio ikaj bliže, žvakao bi slušalicu u koju mi je objašnjavao kako ovo nije amerika dok bi mu udarao glavom o zid, a slušalica bi se drobila između njegovih zubi i zida.

Zatim je uslijedio stravičan zločin u Miamiju, gdje su policajci na ulici zatekli golog muškarca koji je drugom muškarcu ispod nadvožnjaka grizao lice i žvakao ga, a sve je zabilježila nadzorna kamera.

Sjećam se međutim dana kad bih Predvečer, nakon posla, umjesto kući Krenuo nasumce prema pustinji Suprotno od sunca U noć Navajo Indijanaca i velikih Zakotrljanih busenova trave; Poslije sat dva ili tri vožnje Našao bih kakvu gostionicu uz cestu Naručio najbolju večeru tog dana I polako žvakao hranu Misleći na pustinjske insekte što proždiru jedan drugoga I promatrajući noge u hodu, Prsa ili tužne oči i uslužne osmijehe konobarica.

S jeo sam pred novu bjelinu papira, vrtio olovku u ruci, žvakao napolitanke i mislio: što ona od mene hoće?

Toni bi obično nekaj jeo, ili samo žvakao, onako, kao da preživa, jer je ako ništa drugo redovito po ustima povlačio neke bademe, orahe ili suhe šljive; govorio je da je to dobro za njega i njegov gastritis, mada smo znali da je samo riječ o atavističkoj proždrljivosti; Tonijevi su, znate, iz krajeva gdje se od davnina umiralo od gladi za turskih opsada, jer su se piceki bacali prek zidina kao strategijski privid blagostanja, pa su u Detonija u najvećoj mjeri egzemplificirala ta dijalektalna karakteristika kao diferentia speciffica našeg nacionalnog karaktera (' Das ist Volk, kroatische Volk ').

Djevojčica je poluotvorenih ustiju micala usnama samo završne slogove stihova, dok je dječak i dalje nezainteresirano žvakao svoju žvaku, a to se ne može nazvati pjevanjem.

Ovaj je lider stalno žvakao plodove drva koji se zovu - chicle.

Evo Morales žvakao je lišće koke na susretu s ministrima 53 zemalja članica UN-ova Povjerenstva za suzbijanje zloporabe droga.

Evo Morales žvakao lišće koke pred ministrima u UN-u

To se odnosilo na medu koji je stajao uz cestu, žvakao i blentavo gledao autobus kako tvrde očevici.

Zasjedne na vrh stola, a Šarac premetaše noge lagano kao da znade kako nije u staji; polako uzmahivao glavom, žvakao suhe kolače i usrkivao dobro vino kad bi mu vjedricu podmetli.

Bolivijski predsjednik Evo Morales žvakao je lišće koke na susretu s ministrima 53 zemalja članica UN-ova Povjerenstva za suzbijanje zloporabe droga u srijedu u Beču, kako bi podupro svoj zahtjev da se koka povuče s popisa narkotika zabranjenih od 1961.

Gledao me i gledao, i žvakao travu onih bedema i onih obkopa, travu izraslu na grobovih.

Još se ne pjeva po razredima, ali je štimung veseo i lica crvena, pa kad se javio alarm iz hodnika, ispljunuo je tu jedan duhan što ga je žvakao punim ustima, tamo drugi steže hlačnjak, i ganuo se narod tako te je neka nezemaljska lupa potresla pučkom školom od pivnice do tavana.

Žvakao je žvakaću i cinično se smijao dok je sestra A.

Stigavši kući, noseći bolesnog Tomicu i torbu prepunu namirnica, prvo nahrani mališu, koji je bezvoljno žvakao, crvena lica i grozničavih očiju.

Apolona zamijeni brzonogi Hermes, dostojan protivnik Ahileju. 4:2. malo zatim 6:2, onda 6:4. Diomed zamijeni ogromnog Tantala, koji je neprekidno nešto žvakao i jeo (nije čudno, par tisuća godina - uz male pauze - nije ništa jeo), Stiks opet izjednači.

Žvakao je tako glasno, da smo ga preko ceste u sjenicu čuli.

Mislim, još sam ja čitav dan žvakao svakakvu tugu i težinu u sebi, ali se nisam više zavaravo kao i ranije jer sam sada znao točno o čemu se radi.

Badovinac je apatično žvakao krafnu, s koje je šećer padao po Stojki poput spida iz mog nosa.

Čija su usta bila purpurno obojana dok je žvakao puževe duž obale Levanta.