Vujić svojom ponovljenom formulacijom kako jezici srpski, bošnjački i hrvatski ne trebaju prevoditelje, ali imaju adaptatore, pravi izravnu aluziju koja se jedino može protumačiti na sljedeći način: a) barem deset godina zakašnjeli hrvatski prijevod samo je [ mislim da Vujić drži: konačno dobrodošla ] adaptacija prijevoda sa srpskoga, b) a ako bi hrvatski prijevod, kojim slučajem, doista bio prijevod s engleskog a ne tek prepjev/adaptacija sa srpskog, u što, slutim, on sumnja, to bi zapravo ionako bio te uludo bačen novac u kojemu sudjeluje tek jedan svjetski osobenjak Soros, te jedan lokalni Zakarija.