sta se tice mog zdrastvenog stanja, ima nekakvih novosti... ofkors da nista nejde na bolje, doh, to sam ipak ja:) dakle, ipak imam epilepsiju, kljucam se s puuunoooooooo pilseva... 1450 mg dnevno... poslali su me i psihicu, zbog napadaja panike... teta se trudila otkrit u cemu je problem, i sim i tam, al je na kraju morala polozit oruzje i ipak priznat da sam normalna... ah, kako li se samo zajebala...:) cak je napisala i da sam komunikativna, otvoreni, draga i topla osoba... ah, tenk ju veri mac... jos moram napravit i hrpu testica, i odma su me upozorili da nema varanja... ok, ko da bi ja varala? al ne svida se to meni, s guštom bi ona mene strpala u onaj sobicak s resetkicama na prozorima... aj dont tink sou... odma se zakacila za taj razvod staraca, sigurno je to zato... je, je, ko i sta kaze moj cjenjeni stari, epilepsiju imam zato sta hodam bosa... NEMAM eto, vidis, uvijek si ti najpametnija... i daj mi vi sad recite da mu nebi bacili lonac u glavu? ne, ali poklopac bi... i uglavnom, ja i ta teta smo si pospikale i to je to, ne zeli me vise vidjeti... ko da ju krivim...;) negdje tam u rujnu sam isla na jahanje... jadni moji horsići, niko nejde na jahanje... pa sam ja iso... i govori mi stara: samo hodom ofkors, majne muter, eventualno kasom... krenuli ja i horsi prema sumi, vec u punom kasu... i nisam si mogla pomoc, tak mi je falilo... i galop... punooooo galopiranja... kako je bilo dobro... vjetar u kosi... nesputanost... neogranocenost... sreca... i onda sam ja tako neograniceno i sretno zavrsila na podu... bijase u zemlji jedna rupa, u koju je horsi, iliti andrej, ugazio, stao na kocnicu, spustio glavu, a moja malenkost je preletila, zapikla se na rame, i napravila nekakva kolut naprijed... moj andrej me primio za kapuljcu i povuko me gore... i sta sad? ruka se ne mice... hmmmm... mama ne smije saznat... a ni trener velicanstveni... ionak cijelo vrijeme skvice da se ne pazim i tak to... gospoda majka je skuzuila nakon tri minuta (to je onaj majcinski filing, nema tu skrivanja... sve se zna...), odma u autek, na traumu... pa na rengen, potrgani ligamenti u rameni, sve izubijano (joj, pa nemoj mi rec...)... odi tam u onu prostoriju... skidaj se, zarolali me, zgipsali... ah, i tako dva, tri tjedna, kolko vec... ah... divno je to bilo... cekaj, da vidim, jesam jos sta strgala/istegnula/iscasila u zadnje vrijeme? dobro, sjebana mi je jetra od tableta... i jos uvijek se navikavam na tu faking epilepsiju, dva grand mala u deset dana... sve vezanouz to... to bi vise manje bilo sve... bar mislim...