Ma da je tako i zapisano na kamenu, opet je očevidno već po samoj spodobi i vrsti zida, da niti je Drengjule Mehmet, niti Ergarske Ali paša zidao iz osnove, već je možebiti jedno i drugo tada lošo popravljeno, a Drengjula je svojom starinom daleko pretekla dobu turskih navalah i osvojenjah.

Takav jedan nadpis nalazi se utesan i na bedemu Ergarskoj tabli izvan kloštarskih vratah na malom kamenu, u kojem se hvali Ali paša da je bedem podigao.

Uluch Ali-paša preoteo je Tunis od Španjolaca i vratio turske hafsidske vazale 1574.

Veliki vezir Ali-paša sakupio je veliku vojsku od 200.000 momaka i preko Zemuna uputio se prema Petrovaradinu.

Bježali su na sve strane, a na bojnom polju ležao je mrtav glavni zapovjednik vezir Ali-paša.

Čuvši Ali-paša tu poruku, sjede i napisa pismo Huseinu gdje mu ovako odgovara: »I pravo je da nestane jednoga od nas, jer dok sam živ, neću zaboraviti tvoje uvrede od Orlova polja.

- Bjež ' te - viknu Ali-paša Mejri i Jurki s djetetom.

Lelekajući umakla Jurka u konak s djetetom, dok se Ali-paša kao gromom ošinut sagnuo k Mejri.

- Šta su skrivili ti ljudi? - upita Ali-paša svjetinu kad je sišao.

- Otkad je ovdje? - upita Ali-paša grofa.

Ali-paša, poznavajući dobro tu okolicu, zapovjedi četi da komad puta uzmakne, a tada povede ju uz planinu, uvjeren da tako mora zaći za leđa Memić-agi.

Ali-paša se namrgodi, čuvši što reče Memić-aga, i pokaza tim da mu nije po ćudi slušati takav govor.

Među tima bijahu Ali-paša Vidaić, beg Zlatarević, molah sarajevski i Krupa-kapetan.

Dug je 40 metara, a širok 4,55. Rekonstruirao ga je Gazi Ali-paša ili Rustem-paša.

Mirom u Campo Formiju pripada Napoleonu, da bi ga dvije godine kasnije osvojio Ali-paša Tepelena, te je ostao dijelom albanskog etničkog područja unutar Otomanskog Carstva, kasnije Albanije, sve do danas.

Tako Muhammed Ali paša uz pomoć lokalnih plemena ponovo vraća prijašnje stanje i anulira vehabijsku vlast.

Nažalost, krajem 18. stoljeća grad je razorio Ali paša Tepelena, još jedan živopisan lokalni moćnik koji je u to vrijeme vladao tim krajevima, sve dok nije zagrizao malo preveliki zalogaj nakon što se s Napoleonom uspio slizati protiv Turaka, krenuo je dati i podršku grčkom narodnom ustanku, pa je ostao bez glave.

Janjina je bila sjedište pašaluka kojim je vladao Ali-paša Tepelena, već opisani silnik iz ovog područja, koji je sagradio tvrđavu u Porto Palermu na albanskoj jonskoj obali, a ujedno je dao razrušiti Voskopoju.

Jezero ima i otočić, na kojem je svoje zadnje dane vlasti proveo Ali-paša.

Ćehaja ode u Skopljačko polje, beg Zlatarević odjuri u Posavinu, a Ali-paša, uzev sa sobom stotinu momaka, krenu u Sarajevo da sudi buntovnicima.

Čim mi dođe pobratim Ali-paša, krenut će odmah na Stolac.

Kroz nepregledne gomile svjetine ujaše mladi vezir u tvrđavu na kojoj Ali-paša Vidaić odmah usadi zelen-barjak porodice Gradaščevićâ.

- Sklonimo se u tvrđavu - svjetovaše Ali-paša još u zadnjem času.

- Nemoj mahnitati, pobro - uze ga miriti Ali-paša.

Zato se Ali-paša unaprijed veselio boravku svojemu kod staroga Rustem-bega.

Ali-paša išeta na gradska vrata i stade svojim dobrim okom motriti jahaoce koji su se uz brdo penjali.

Ali-paša ni za korak ne odstupa od svoga pobratima; beg Zlatarević isto tako.

Ali-paša toga ne opazi, jer u taj čas nastade pucnjava i borba na vratima konaka na koja htjedoše prodrijeti Mahmudovi ljudi.

- Lanjske godine bila je s ocem u Travniku - prihvati Ali-paša.

- Zlo će biti, pobro - reče Ali-paša Vidaić Huseinu.