Kirvaj, ili kirbaj proslava u široj društvenoj zajednici (župa, selo, sokak...), slavi se na dan sveca-zaštitnika neke župe, svaka kuća koja drži do sebe danima prije priprema se za taj dan, kreče se prostorije u kojima će se primiti gosti (netko i svinjce kreči, pa voćke u dvorištu..), peče se nebrojeno mnogo vrsta kolača, (ili barem 5 više nego prva komšinica), kolju se i peku pečenke (mlade gicice), a i pokoji se janjac okrene, na dvorištima se u kotlovima miješa čobanac po tajnom receptu glavnog kuhara, ma milina... mislim za goste, a za domaćine, vjerujem katastrofa od troška i posla, al ne može se od sramote ne pozvat rodbinu, uglednike, kumove.... Treba spremit puno više hrane nego što će se pojest, jer se, kad gosti krenu odlazit pakuje i tkz. milošće tj, vrijedna domaćica vam za kući spakuje malo prasetine i kolača, svako na svoj papirnati tanjur, pa u alu foliju, da se nađe za večeru, sutradan za doručak... Sve u svemu, svi se drže one: bolje da propadne selo, nego običaji