Prema autoru, mali pomak u američkoj kinematografiji donijeli su tek filmovi socijalne i antiratne tematike poput " Grozdova gnjeva i " Duhanskog puta Johna Forda, " Kruha našeg svagdašnjeg Kinga Vidora, " Na zapadnoj fronti ništa novog i " Ljudi i miševi Lewisa Milestonea.

Whale se potvrđuje kao nastavljač tradicije njemačkog ekspresionizma u američkoj kinematografiji (ugođaj strave ostvaren je više psihozom nego izravnošću prikaza), što je stilski prepoznatljivo i u njegovim sljedećim ostvarenjima istog žanra Stara cna kuća (1932), crnohumornom djelu s motivima rasapa obitelji, i Nevidljivi čovjek (1933), prema romanu H.

Ovaj put riječ je o političkom trileru, popularnom žanru u američkoj kinematografiji proteklog desetljeća.

Umjesto toga, kažimo samo to kako je Kuća izazova definitivni odmak od žanra kakvog danas poznajemo u američkoj kinematografiji.

No ono što bih želio vidjeti u američkoj kinematografiji je - humanizam.

Nastao na poticaj američkoga glumca Roberta Redforda, koji je 1981. u Utahu okupio skupinu prijatelja i kolega želeći stvoriti sredinu namijenjenu poticanju nezavisnosti u američkoj kinematografiji, Sundance je postao najveći svjetski festival nezavisnog filma.

U američkoj kinematografiji temeljenoj na snažnim filmskim studijima, u velikim produkcijama, kontrolu nad svim vizualnim aspektima filma zadobiva tzv. umjetnički ravnatelj filma - art director zadužen za oblikovanje fizičkog prostora u kojemu se kreću glumci.

Dugo je godina američkoj kinematografiji i filmskim snimateljima trebalo da se oslobode tog nenaravnog sustava snimanja u kojemu je bio sputan razvoj njihova autorskog izraza.

U američkoj kinematografiji onaj koji ima zadnju riječ u procesu izrade filma je upravo producent, dok je europska kinematografija više autorskog tipa film je u potpunosti stvaralački izraz autora odnosno redatelja.

Sve u svemu, " Aleksandar Veliki " iznova potvrđuje kako je Stone nešto najgore što se američkoj kinematografiji dogodilo u proteklih 20 godina.

James Neville Mason (Huddersfield, Engleska, Velika Britanija, 15. svibnja 1909., - Lausanne, Švicarska, 27. srpnja 1984.) bio je britanski glumac koji se postigao status zvijezde i u britanskoj i američkoj kinematografiji.

Jedini dodatak DVD izdanju Krvave isplate je audiokomentar spomenutoga Stonea III koji ima nesreću da u američkoj kinematografiji trenutačno djeluju još dva tipa istoga imena i prezimena.

Često omalovažavan, jer je utemeljen u američkoj kinematografiji, a vrhunac dosegnuo u doba klasičnog Hollywooda, proglašavan banalnim i društveno nazadnim, pa čak i perfidnim načinom na koji buržoaski ideolozi manipuliraju publikom, klasični narativni stil preživio je modernizme, postmodernizme i sve druge izme i trendove i još je model unutar kojeg se diljem svijeta snimaju izvrsni filmovi, bilo da je riječ o Yamadinim Sumaraku samuraja i Skrivenoj oštrici, Bongovu Sjećanju na umorstvo, Chaseovoj romanesknoj seriji Obitelj Soprano, Eastwoodovim oporim staračkim filmskim testamentima ili remek-djelu Završni udarac Woodyja Allena, koji je klasično pričanje priča veći dio života zapravo prezirao. Život drugih je udžbenički pokazatelj golemih mogućnosti klasičnog narativnog stila, mogućnosti koje u nedostaku prostora obično zovemo slojevitost.

NACIONAL: Kako gledate na promjene u američkoj kinematografiji posljednjih godina u kojoj se sve više pojavljuju kritički intonirani filmovi poput vašeg?

Iron Man je jedan od najboljih filmskih ekranizacija strip junaka dosada i kao takav je dosta poseban u današnjoj američkoj kinematografiji.

Poznata posljednja scena filma " King-Kong " (1933.) u kojoj se divovski majmun pentra uz fasadu ESB-a sa Fay Wray u ruci svakako spada u red najpoznatijih filmskih kadrova, ako već ne u svjetskoj, onda zasigurno u američkoj kinematografiji.

Lumet je bio dio one skupine režisera (Delbert Mann, Robert Mulligan, John Frankenheimer) koji su sredinom 50 - ih prešli s televizije na film i donijeli svježu krv američkoj kinematografiji težnjom da se bave društveno relevantnim i aktualnim temama na realističan i filmski ekspresivan način, a upravo 1973., kad je dao citiranu izjavu, njegova je karijera ušla u svoju najcjenjeniju fazu.

S obzirom na najčešće optimističan ton koji se ostvaruje takvom izgradnjom svjetla, česta je primjena bila u zvučnim komedijama tridesetih i četrdesetih godina u američkoj kinematografiji, u takozvanim screwball - komedijama.

Priči o mafijašima iz New Jerseyja i njihovim svakodnevnim problemima posvećene su stotine raznih eseja i čitave knjige u kojima se nevjerojatna gangstersko-obiteljska saga nastoji promotriti u kontekstu svega što vam pada na pamet, od psihologije i feminizma do tradicije gangsterskog žanra, koji je, prema nekima, u američkoj kinematografiji davno preuzeo funkciju koju je nekada imao vestern, s tim da je kauboja na pijedestalu junaka s kojim se publika najviše voli identificirati zamijenio gangster.

U novom broju vodeći hrvatski časopis za film donosi velik tematski blok o američkoj kinematografiji sa studijama niza mahom novih, mladih autora o Novom Hollywoodu, Spikeu Leeju, Woodyju Allenu, popularnosti vampirskih filmova, američkom i graničnom identitetu te eseje o novijim, kultnim filmovima kakvi su Nepobjedivi sjaj vječnog uma, Negdje ili Još sam tu.

Mnogo se toga u američkoj kinematografiji promijenilo od vremena kada je Hill bio jedan od njezinih najzanimljivijih protagonista, no krivca za propast Waltera Hilla zasigurno ne valja tražiti u drukčijoj strukturi današnje kinopublike niti među hollywoodskim producentskim sumanutostima.

Francuska veza bila je bravurozno režiran film koji se skladno uklopio u novoholivudske težnje za realističko-naturalističko-dokumentarističkim prikazom zbilje pa njegov velik kritičarski i komercijalni odjek nije dolazio u pitanje, no kad je Friedkin otišao nekoliko koraka dalje i svojim antologijskim ostvarenjima Mamac (1980) i osobito Živjeti i umrijeti u Los Angelesu (1 985) uronio u mrak ljudske duše, provokativno se prihvativši motiva homoseksualnosti (kojeg je među prvima u američkoj kinematografiji načeo još 1970. sugestivnim filmom Boys in the Band) i dubinske destrukcije, naišao je na kritičarsko zgražanje i slabašan odaziv publike.

Žanr nastao u američkoj kinematografiji (a gdje bi drugdje) krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća kad su američkom svakodnevicom vladale teme o mafijaškim obračunima i priče iz gangsterskog podzemlja.

Bondarčuka, 1970), a u tom razdoblju procvata žanra u američkoj kinematografiji spektakl se revitalizirao i u Italiji (gdje su mnoge američke produkcije dijelom snimane), iako u budžetski skromnijim razmjerima, najčešće u obliku tzv. pepluma (spektakla rimske povijesne i mitološke tematike).

Stone se u razgovoru osvrnuo na ideologizirani prikaz američkih vojnih intervencija od Drugog svjetskog rata na ovamo, pojasnio kako vidi današnje kontroverze američke vanjske politike, ali i govori o svom zaokretu od uvjerenog Republikanca do poklonika Huga Cháveza zbog čega ga je Observer opisao kao " jednog od rijetkih posvećenih ljevičara u mainstream američkoj kinematografiji ".

Ili kako kaže jedan moj prijatelj: Volim ovu zemlju jer u njoj mogu voljeti koga hoću. NACIONAL: Kako gledate na sve izraženiji trend suprotstavljanja hollywoodskoj filmskoj industriji i emancipaciju donedavno filmski marginalnih kinematografija, poput Iranske i Danske? Osjećaj mi je podijeljen, jer s jedne strane sve više gledam filmove nezavisne produkcije koji se ne stvaraju u Hollywoodu, a s druge strane, čak i mi koji smo živjeli u komunizmu, odrasli smo na američkoj kinematografiji.

Iako sveukupnim glumačkim, redateljskim i producentskim djelovanjem ne doseže ugled, primjerice, Clinta Eastwooda (zanimljivo da je nekoliko godina prije Milagra Eastwood režirao Blijedog jahača, vestern s izraženom ekološkom problematikom), njegov opus zauzima važno mjesto u recentnoj američkoj kinematografiji.

Prvi paragraf posvećujem onima kod kojih prevladava teški antiamerikanizam i uvriježeno mišljenje o američkoj kinematografiji preko koje se stječe dojam da jedino oni mogu spasiti svijet.

U američkoj kinematografiji nema razlike između vesterna i mjuzikla, romantične komedije i akcijskog trilera nitko ne skida cipele, posteljine su prepune otisaka kojekakvih đonova.

No tu nije bio kraj veličanstvenoj emancipatorskoj predstavi, koja me podsjetila na dodjelu Oscara prije sedam, osam godina, kada je Akademija filmskih umjetnosti jednim zahvatom maestralno izbrisala stoljeće rasizma u američkoj kinematografiji, dodijelivši nagrade Halle Berry i Denzelu Washingtonu.