- Reci, Ančice - tiho reče u aparat.

Dobro, čitaj, Ančice. Ja volim Hrvatsku i dragi Bog voli Hrvatsku, pa je dragi Bog rekao Svetom Ocu, dragi Oče, idi u Hrvatsku, po stoti put ideš na put, idi u Hrvatsku, pa će Papa doći u naš grad.

Bravo, rekla je učiteljica, evo tebi jednog smješka, bravo, Ančice.

Simo odgovor ti je na mjestu, nema se što dodati... Ančice usmjeri se na sebe i svoju sreću, njega zaboravi... (aprile 03.10.2007., 11:26:42)

Pjevanje sam učila kod operne pjevačice Ančice Mitrović.

Dogovorit čemo se, joj kako je to lipo čuti još kad je od tebe Ane, moram ti priznat da nisi jedina koja je rekla da sam zanimljiv, ajde dobar tek ti želim Ančice a evo i tebi dvi pusice a ti ih smjesti tamo di najviše voliš hehehe, bez zamere. (Ante 05.10.2007., 11:52:36)

ančice, moj ti je savjet da svoju nesigurnost i iracionale strahove rješavaš sa psihologom, a ne da ti se brak lomi radi njih, kao što se sad dešava

- No, ne govorimo o tome - uzmahnu mladić glavom - nego mi reci, Ančice, da ja dođem tebi u snuboke, bi li se ti htjela udati za mene, šta?

O, i ja na tebe vazda mislim, Ančice moja

Ančice - šaptaše osamljeni mladić verući se uzbrdo k svome seljačkome domu.

Susjeda je Jelica u hipu shvatila o čemu je riječ i što se očekuje od nje, pa okrenuvši se, kreštavo se proderala prema stanu: - Ančice

ančice, nažalost već si isuviše učinila za maloga lovru. omogućila si da ga s pravom zovu fuksin sin, do konca života bit će onaj kojemu je majčica ubojica, a osim toga doživotno si ga uskratila za očevu ljubav, podršku kada mu u životu zatreba, itd. jednom riječju, glupačo, obilježila si sebe, svoje dijete, i obitelj magaš. to baš i nije nešto čime bi se trebala ponositi. e, sad, to što te je stipan pomilovao, još uvijek ne znači da si poštena, a ni sinje more te ne može oprat od djela po kojemu si postala čuvena - UBOJICA. čudi me ipak, da mali mora prolazit redovito te torture susreta s " majkom " iako to ne želi. pustite maloga na miru, kad uhiti 18 godina da sam odluči, ali izgleda da je i odlučio: ne triba mu " mater " ubojica oca.

- Stani, Ančice, stani - klikne đak Ivica.

Momak je privine na svoje grudi: - Ančice

U književni dio časopisa uvrštena je priča Ančice Perše-Deškin Oaza, pjesme Barbare Delić, basna Damira Z ácskaija Kako su mačke i lisice pojele loj i kobasice i poezija Dragutina Pavičića.

Da Ančice, brak je zajedništvo duše i tijela, i zato treba otvorenim očima ulaziti u tu zamamnu tvrđavu... kojom slatki nektar teče....

I zato hrabro Ančice, lijepo si ovo napisala, svako dobro ti želim...

hello, jesi se probudila noćna ptičice, ma nisi još se ti odmaraš, blago tebi.Lipo ti to sve pišeš, još si i pjesnički nadarena, svaka čast.Ajde bit će mi drago ako se to sve desi što si napisala, nebi imao ništa protiv, dapaće, za to uvijek spreman i takvih stvari uvijek željan, puno pusa ančice. (Ante 14.10.2007., 17:12:24)

važi srčeko naravno to želim više nego išta, ove rići treba pretvoriti u djelo pa da vidimo ko je janko a tko marko jel tak? ja mislim da bi mi to bila naslađa ljubav u životu, ne sumnjam u to ančice slatki bombončiću, pa pravo me i poslije ne bilo više, ali bit će me da se napravi i repriza, više puta. (Ante 11.10.2007., 16:21:53)

O draga moja Ančice, srce lijepo, pa kud si tako lijepa, nježna, pažljiva, fino odgojena i obzirna naletjela na tog tipa.

Ane, Ankice, Anite, Anice, Ančice, Anike..

ančice za moj pojam, njegovo je ponašanje normalno, s tvoje nenormalno ali to sam samo ja: ne zna:

Hrabro draga Ančice, moramo proći dolinom patnje i boli, i tako uploviti u beskrajni Nebeski ocean, u koji se ulijevaju sva mora, rijeke i potoci naših suza...

No, to su možda samo bapske priče, jer, što bi on radio kod donje Ančice, koja je jedva pokretna i u svojoj jetikavosti i ogovaranju sasvim nepoželjna, a da ne govorimo o onoj drugoj - gornjoj Ani, koja stanuje iznad nje; vječno snuždenoj i zlovoljnoj, pakosna lica i kržljavih nogu koje odavno nisu vidjele sunca ni mjeseca

Vole ju mama, tata i tri kćeri od kojih je Lucija bila začetnik ideje o udomljavanju Ančice.

- To govoraše čovuljak tuđim i djevojčetu nerazumljivim jezikom, primičući se k punome stolu i do Ančice, a ruke mu drhtahu, i glavurda sve češće prikimaše od lijevoga prema desnome ramenu.

Nekako je dogurala do kraja radnog vremena, otišla kući i sa zebnjom saslušala izvještaj Ančice o ponašanju bolesnog Tomice.

Njegove oči sukobiše se s čistim, nevinim i nekuda turobnim pogledom djevojke Ančice.

" Sreće zlatne, srebrne sreće, sreće, sreće.... " ciganka sa škrinjom sudbina prodaje istine, gutač vatre se igra životom dok smrt izlazi iz tame i pjevuši, " Ančice dušice, ti si prevarena, da tebe volim ja to nije istina, Ančice dušice......... " Ringelschpiel života se vrti, a nevidljivi bubanj najvaljuje dolazak velikog prodavača iluzija.

- Večerati si barem mogla, Ančice; s otim nijesi morala na mene čekati.