Komentar od: Poljud Komentirano: 15. svibanj 2013. 13:29 hahahaha, je, je samo malo pitanje jeli to ona ANĐELIJA koja je 3,5 godine frulila Kerumu a sad fruli Popu???

To Anđelija, to njegova luckasta i zvrkasta Anđelija naricanjem srce para.

11. Vuković Anđelija, supruga Rankova, rođena 1958. godine od oca Jovana i njihovo dvoje dece,

Anđelija sveudilj pjevuckaše svoje luckaste i zvrkaste pjesmice, i ljuljaše jedno čedo u bešici a drugo u plodnoj utrobi gledajući s tugom na kopnjenje snijega s kojim će i njen Prpa okopniti.

Anđelija prepozna njihov glas: Obje male ljutim ognjem pale I sigurna da se Prpi ne može zlo dogoditi, uzjaha na gola konja i potjera ga prema planini.

Hajde, neka i žensko Boga slavi pomiri se Anđelija samo reci kako ćemo ga imenovati?

Trebalo bi ga krstiti reče Anđelija trebalo bi ga krstiti da nam u tminu ne ode.

Anđelija s tihom tugom promatraše kako kamenje sve više i više prekriva mladića, a onda se u njoj rodi opet neka nova luckasta i zvrkasta pjesmica, i ona je stade pjevušiti:

Anđelija se vratila prije tri godine i ove godine po prvi put sadi bašču.

I kad sve bi gotovo, iz tora, između ovaca izniče rečena djevojka Anđelija, s golim sisetinama do pupka zagaljena, s mahnitim pogledom i pomamnim pjesmama na nateklim usnama, te se onakva, užgana i zblanjena, baci na mladog fra Šimuna i stade ga grliti, ljubiti i ujedati.

A kad bi koji od vas nastavi Anđelija sveudilj trepćući očima okusio žensko pa se ispovjedio, bi li mu Bog oprostio?

Model ove kolekcije je tako nesputana i origininalna beogradska manekenka rođena u Africi - Anđelija Vujović.

pođite žijeti odakle ste došli, ako želite piti zdravu vodu sad se tu prepucavate o ovoj ozbiljnoj temi...... kao o seksu: (((anđelija 04.10.2007., 09:27:11)

Na njegov mig fratar učini isto, a malo zatim pridruži im se i Anđelija, koja onim svojim suludasto blagim očicama neprestano zvjerkaše po kamenju nečujno pjevušeći svoje slađane besmislice.

Kao što pas oćuti gospodara, jegulja vodu, tako i Anđelija oćuti muškoga svoga.

To je luckasta divenbaba Anđelija pivala svom posljednjem preživjelom sinu ajduku ka su ga našli mrtva.

Anđelija se osmjehne i bez riječi se pomamno baci na bravetinu.

Pošto Turci opustošiše Cetinu a Gospa Turke, umorna granica odahnu da previje rane, a umoran Prpa pomisli da je i njemu odahnuti, te se uputi u planinu u kojoj je sve ove puste mjesece Anđelija, prepuštena samoj sebi, deverala kako je najbolje znala i umjela.

Za njima koracaše Anđelija vrckajući stražnjicom i pjevušeći neke čudne pjesmice, koje su joj same od sebe na usta navirale i, jednom ispjevane, zauvijek nestajale.

Od gladi bijaše sasvim okopnio, bijaše lakši od ručka koji je nekada mogao pojesti, bijaše tako lagan, lagacan da ga je ostarjela majka Anđelija uzela u krilo kao nekad i kao nekad pjevušila mu luckastu uspavanku:

Mijov jo reče Prpa, ali ne usudi se spomenuti da je to u djedovo ime, u ime onog bezimenog djeda iz Glamoča, jer bi se Anđelija mogla domisliti da on i nije iz Glamoča, već sin nevoljnog Mijovila Ćoravca.

A ja sam mu samo htjela pomoći iskreno se ražalosti Anđelija, ustade, otrese haljine i zakopča prsluk.

U izdanju iz 2005. (Matica hrvatska, Zagreb) na str. 98. Kikaševa divenbaba Anđelija kao zvrckasta i luckasta mlada pjevuši:

To pod mus moraš Anđelija da pitaš.. trebaš da budeš prevejana.

I odvede ti mene toja Anđelija u šikli odaje i reče, eto ti se tu na krevetu raskomontiraj, a ja ću u toleti.

Za njim će vječno tugovati: majka Marija, sestra Anka, baba Anđelija, šura Zdenko, nećaci Dado i Nino, mnogi rođaci, tete i ostala rodbina Naš jedini, neka te Bog primi u svoje okrilje i dade vječni mir u carstvu nebeskom.

Druga opcija bila je bogata djevojka iz Dalmacija pod imenom Anđelija.

Domaćin Boško i baka Anđelija nude nam odličnu dudovu rakiju, dudićaru, od čuvenog duda samo 20 litara dobiju

Nisu ga valjda i nabili? izazovno će Potrka, jer već bijaše sto puta čuo kako je devendjed Prpa duboko ostario, kako je jedne noći s devenbabom Anđelijom na gumno legao, kako se devenbaba Anđelija iščinjala da spava, a samo je žmirkala i sve gledala, gledala kao ga vile umivaju i čarobnom pomašću mažu, kako se pred njenim očima iz smežurana starca u pahuljičasta mlađarca promeće, gledala je i to kako je s vilama na vilinskog konja uzjahao i prema Vilinjaku odjezdio.

Baba Anđelija življaše još dvadeset i jednu godinu, da se ispuni triput sedam dvadeset i jedan.