Šteta je svakog mislećeg čovjeka poput Šprajca koji je izgubio moć rasuđivanja u okružju silnih svakodnevnih automatizama i medijskog ispiranja mozga, a znam ih priličan broj, jer bi upravo takvi trebali biti uzdanica ovog nesretnog i neprosvjećenog podneblja i ljudi koji u njem žive, te ne dozvoliti jeftinoj propagandi (jeftinoj u smislu psihološkog djelovanja na mase) da uvjeri narod da se preda u ruke anemičnih, bljedunjavih i apersonaliziranih europskih činovnika bez karizme, duše i ideja (a sjećam se i te kako dobro sličnih pripadnika moje generacije koji su se, posve nesposobni za bilo što, junački uhvatili političkih struktura još za srednje škole) iz čije aktivnosti uglavnom ne može ispasti bogznašto dobroga, o čemu uostalom svjedoči i stanje u cijeloj EU koje je posljedica upravo njihove nesposobnosti.