Radi se o vrsti anksioznog poremećaja koji ima i svoju specifičnu terapiju (medikamentoznu i psihoterapijsku).

Glavno je obilježje generaliziranog anksioznog poremećaja pretjerana anksioznost (tjeskoba) i zabrinutost (strahovanja, bojažljiva iščekivanja) koja se javljaju većinu dana najmanje 6 mjeseci u vezi s raznim događajima i aktivnostima.

Zbog depresivno anksioznog poremećaja prije petnaestak godina liječena je Eglonylom i Lexaurinom.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj Kod anksioznog poremećaja neprekidno dolazi do neželjenih misli kod dotičnih osoba i one često, kao posljedica toga, obavljaju komplicirane rituale u pokušaju da se te uporne misli stave pod kontrolu ili da ih se odagna iz glave.

U okviru Plivinog stručnog medicinskog portala PLIVAmed.net bila su aktivna 3 tečaja i to u suradnji s Hrvatskim psihijatrijskim društvom (tečaj: " Liječenje anksioznog poremećaja i depresije "), u suradnji s Hrvatskim društvom za urogenitalne infekcije (" Dijagnostika i liječenje urogenitalnih infekcija i spolno prenosivih bolesti "), te u suradnji s Hrvatskim društvom za kliničku farmakologiju (" Izabrana poglavlja iz kliničke farmakologije "). (12) Za svaki tečaj je na osnovu tekstova o patogenezi, dijagnostici te racionalnom liječenju određenog poremećaja, napravljen test znanja (50 test pitanja s jednim točnim odgovorom od 5 ponuđenih mogućnosti).

Tako je polovica kockara ovisna o alkoholu, 70 posto ima depresivni poremećaj, a trećina ih pati od anksioznog poremećaja u obliku straha, nervoze, napetosti i sličnog.

Lijek izbora u liječenju socijalnog anksioznog poremećaja su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, kao što su paroksetin, sertralin i dr. Serotonin je vrlo važan i vrlo raširen spoj u našem živčanom sustavu, a primjenom ovih lijekova dolazi do prirodnog oporavka anksiolitičke aktivnosti živčanog sustava.

U liječenju socijalnog anksioznog poremećaja efikasne su metode psihoterapije, kao što su: kognitivno-bihevioralna terapija i uvježbavanje socijalne efikasnoti.

Dijagnoza anksioznog poremećaja obično se uspostavi kod osoba kada stupanj njihove tjeskobe dođe do krajnosti tako da uveliko poremeti njihov svakodnevni život i sprečava ih da rade ono što bi željeli.

Možemo otvori elitne sanatorije u kojima bi se ljudi dolazili liječiti od sindroma sagorijevanja ili nekog anksioznog poremećaja (panični ataci, PTSP, fobije).

Osim depresivnog i anksioznog poremećaja, jedna od mogućih posljedica infarkta miokarda jest i razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja.

U rijetkim slučajevima, možda pate od anksioznog poremećaja odvajanja.

U odrasloj dobi neka djeca s Aspergerovim poremećajem obole od nekog drugog psihičkog poremećaja (psihoze, anksioznog poremećaja, opsesivno kompulzivnog poremećaja) ili epilepsije zbog čega se jave liječniku.

Kod generaliziranog anksioznog poremećaja ne pojavljuju se napadi panike, već osoba ne može prestati razmišljati i stalno se iznova prisjećati različitih stvari koje ju brinu.

Vrtoglavica koja traje nekoliko minuta do jednog sata može biti posljedica Meniereove bolesti, tranzitorne ishemijske atake (TIA) ili fobičkog/anksioznog poremećaja.

Upotrebljavaju se kod velikih depresivnih epizoda, generaliziranog anksioznog poremećaja, paničnih poremećaja, socijalnih fobija, opsesivno-kompulzivnih poremećaja.

Smetnje koje navodite ulaze u kategoriju anksioznog poremećaja - ima dosta elemenata za panični (anksiozni) poremećaj.

Osnovni simptom za postavljanje dijagnoze generaliziranog anksioznog poremećaja je generalizirana i stalno prisutna anksioznost bez prepoznatljivog povoda, koja nije ograničena i slobodno je fluktuirajuća.

Nakon što odu ' offline ', njihovo raspoloženje padne, kao što to bude i s korisnicima droge, a javljaju se znaci depresije ili anksioznog poremećaja.

Na Odsjeku za afektivne poremećaje i granična stanja prevladavaju stoga pacijenti oboljeli od navedenih poremećaja, a liječe se i pacijenti sa simptomima generaliziranog anksioznog poremećaja, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, specifičnih fobija, kao i bolesnici s atipičnim kliničkim slikama koje su pridružene osnovnom afektivnom poremećaju.

Točni uzroci generaliziranog anksioznog poremećaja nisu poznati, ali neki faktori pridonose njegovom razvitku.

Istraživanja su pokazala da će se u 30 - ak % žena koje su se odlučile na namjerni prekid trudnoće razviti neki oblik anksioznog poremećaja (napadaji panike i drugi panični poremećaji, PTSP,...), češće u odnosu na žene koje se nisu odlučile na namjerni pobačaj (Journal of Anxiety Disorders); suicid je 2 - 6 puta češći u žena koje su se odlučile na namjerni prekid neželjene trudnoće u odnosu na one koje su neželjenu trudnoću iznijele do kraja i rodile (British Medical Journal and the Southern Medical Journal).

Općenito govoreći, ozbiljniji oblici anksioznog poremećaja i oni dugotrajni mogu ostati duži period s osobom koja ih proživljava, no i ovdje dobar lijek može biti suočavanje s osobama, situacijama, stvarima ili pojavama zbog kojih se strah u početku zapravo i pojavio.

Ona mogu proživljavati povratni i prošireni osjećaj uznemirenosti, a dijagnoza anksioznog poremećaja uspostavlja se kada uznemirenost traje duže od četiri tjedna kod djece starije od pet godina.

Istovremeno im je teško odrediti granice, pokazuju neposluh, nepoštivanje roditeljskog autoriteta. Djeca koja vrlo rano pokazuju poremećaj u ophođenju praćen nepoštivanjem uobičajenih normi, teže ih je disciplinirati, mogu biti agresivnija, sklonija nepotrebnom laganju, sitnim krađama, emocionalno neosjetljivija prema drugima. Djeca značajno osjetljivija na poremećaj interpersonalnih odnosa, zatvorenija, povučenija u sebe, imaju osjećaj da ne ispunjavaju očekivanja drugih, nesigurnija, preplašenija, stalno osjećaju neku krivnju, mogu se češće žaliti " da im nije dobro ", slabije su raspoložena, rano postavljaju u prvi plan smisao života (naznake razvoja depresivnog ili anksioznog poremećaja). Djeca koju okolina opisuje čudnom po ukupnom ponašanju, reagiranju i razmišljanju.

Poštovana, liječim se od generaliziranog anksioznog poremećaja, koji se pojavio iznenadno, već dvije i pol godine.Uzimam Cipralex 1 x10mg dnevno i situacija je već dvije godine odlična i bez ikakvih simptoma.Prije jedno mjesec i pol dana sam postupno smanjio dozu na 5 mg dnevno i zatim prekinuo uzimanje istog misleći da je prošlo dosta vremena kako se simptomi nisu pojavljivali i da mogu prestat piti lijek.No simptomi su se po prestanku uzimanja lijekova ubrzo pojavili (anksioznost, pretjerana zabrinutost, nemogućnost koncentracije, pretjerano znojenje, uznemirenost,) bez nekog posebnog stresa ili utjecaja vanjskih čimbenika koji bi ih mogli inicirati.Zanima me, s obzirom da ću izgleda ponovo morati na terapiju Cipralexom, postoji li vremensko ograničenje u liječenju Cipralexom, i koja je Vaša preporuka u mom slučaju?

Znakovi anksioznog poremećaja mogu uključivati sljedeće: ozbiljnu rastresenost, ekstremni strah za vlastitu sigurnost ili sigurnost ljudi koje vole ili nerealanu potištenost i brigu.

Kod anksioznog poremećaja javlja se tjeskoba, strahovi, mogu se pojaviti fobije i opsesija.

Vodi računa da su sedativi, koje je ispravnije zvati anksioliticima ili sredstvima za smirenje, opravdani kod anksioznog poremećaja, kojeg obilježavaju tjeskoba, strah, strepnja, uzrujanost, zabrinutost i napetost.

Također, postoji opasnost da se za neke druge psihičke poremećaje (poput opsesivno-kompulzivnog, graničnog, bipolarnog, histrionskog ili generaliziranog anksioznog poremećaja ličnosti) koji se mogu manifestirati u seksualnom obliku, postavi pogrešna dijagnoza i da se ti ljudi etiketiraju kao ' ovisnici o seksu ', te se podvrgnu terapiji u dvaneset koraka koja za njih zapravo nije odgovarajuća.