Ante Peterlić je bio prosvjetitelj u onom najboljem smislu te riječi, čovjek koji je svoje znanje dijelio nesebično i do zadnjeg trenutka (diktirajući opću povijest filma), koji je, onkraj kadikad odveć rigidnih specijalizacija današnjice, zadržao širinu interesa, a da nikad nije postao svaštar, pristupajući svakoj temi i problemu sa željom da ih detaljno raščlani ili riješi, ali i trajnom sviješću o opasnosti nekritičkom prepuštanju modama vremena i o nemogućnosti izricanja ultimativnih sudova, koji je naposljetku u svojim tekstovima, kao i u razgovoru uvijek znao teške probleme izreći jasno i uokviriti ih duhovitošću, a to mogu tek rijetki.