Nalazi se u stepskom dijelu Kazahstana, oko 200 kilometara istočno od Aralskog jezera, sjeverno od rijeke Sir Darja, pored željezničke stanice Tjuratam.

Tako je morao uz obalu Kaspijskog mora i Aralskog jezera preko Mongolske, dok nije stigao u tabor velikoga Kana kod grada Karakorum.

Iza Kaspijskog i Aralskog jezera, najveće je jezero azijskog kontinenta.

Paratethys je prije dvadesetak milijuna godina imao najveću površinu i dopirao je sve do današnjeg Aralskog jezera, pa naziv " Panonsko more " nije posve primjeren, iako ga rado koristimo u popularnom govoru.

Zbog svih ovih razloga isušivanje Aralskog jezera danas se s pravom smatra ekološkom katastrofom koja je između ostalog prouzročila i negativne klimatske promijene na ovom području.

Zanimljivo je istaknuti da količina isušene vode iz Aralskog jezera odgovara količini vode koju zajedno sadrže jezero Erie i Ontario u Sjevernoj Americi.

Tada su na sjever zemlje, potiskujući tamnopute domoroce, počeli nadirati došljaci s područja Kaspijskog i Aralskog jezera (prema nekima i iz Sibira i s Baltika).

Dio novca od Nobelove nagrade otišao je i u Kazahstan za borbu protiv isušivanja Aralskog jezera, rekao je Gorbačov.

Također, neki od prijedloga za sprečavanje isušivanja jezera uključuju rješenja kao što su poboljšanje sustava kanala za navodnjavanje, sadnju vrste pamuka koji traži manje vode, sadnja desaliniziranih biljaka, preusmjeravanje vode iz rijeka Volge, Obe i Irithis, te ulijevanje vode iz Kaspijskog jezera na područje Aralskog jezera.

Konačno, potpora svjetske banke spašavanju sjevernog dijela jezera 2006. godine, i sve veća zainteresiranost UNESCO-a za ovo pitanje daje nadu da će se u budućnosti ostaci Aralskog jezera spasiti od daljnjeg isušivanja.

U Moynaku, koji je nekada bio na obali Aralskog jezera ali je sad okružen pijeskom, Ban se susreo sa skupinom od 20 predstavnika građana koji su se požalilli na moguće posljedice hidrocentrale Rogun koju namjerava izgraditi Tadžikistan.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Ban Ki-moon u nedjelju je pozvao zemlje središnje Azije da zajednički rade da saniranju razornih posljedica smanjivanja Aralskog jezera nakon što su predstavnici tamošnjeg stanovništva zatražili od UN-a da riješi regionalni spor.

Tokovi na sjevernoj strani Hindukuša ulijevaju se u Amu-Darju (slijev Aralskog jezera) ili u rijeku Hari (Harirud) koja nestaje u Karakumu.

Zatim, Staljin smišlja plan uzimanja vode iz Aralskog jezera za navodnjavanje, pa do 1970. središnja Azija postaje najveći svjetski proizvođač.

Rijeka je plovna s prekidima od Aralskog jezera do grada Begovata.

Proizvodnja hrane jest strateški interes svake države, toliko je jasno, no ovakve centralističko-planske mjere vrlo podsjećaju na najgore dane sovjetskog komunizma i megalomanizma, koji danas za posljedicu imaju primjerice nestanak Aralskog jezera.

Rijeka Naryn se ulijeva u rijeku Sir-Darju koja je u porječju Aralskog jezera.

Korištenje voda Sir-Darje bilo je osobito intenzivno za sovjetske ere, naročito za navodnjavanje velikih plantaža pamuka, sve je to dovelo do smanjivanja vode rijeke - tako da za sušnih godina gotovo ništa nije dotjecalo do Aralskog jezera.

To je pak uzrokovalo povećanje saliniteta Aralskog jezera (ali i toksičnosti voda), smanjenja jezera i umiranja brojnih životinjskih i biljnih vrsta u Aralskom jezeru i oko njega.

Ili kalkulacija na drugi način: - da bi se proizvela 1 tona polietilena od kojeg se proizvede oko 200.000 plastičnih vrećica potrebno je manje od 200 litara vode - da bi se proizvela 1 tona papira, od kojeg se proizvede oko 10.000 papirnih vrećica potroši se od 15 do 20.000 litara vode - da bi se proizvela samo jedna pamučna vrećica potroši se oko 2700 litara vode, odnosno za proizvodnju 1 tone pamučnog platna potroši se između 10 i 17 milijuna litara vode - za svu proizvodnju pamuka danas se u svijetu troši 2,6 % ukupne svjetske potrošnje vode (dobro je poznat slučaj Aralskog jezera)

Isušenje Aralskog jezera, zatrovano tlo i zrak, zajednice kojima je oduzet tradicionalni način preživljavanja, posljedica su industrijskog pristupa poljoprivredi, zapravo jednog od glavnih uzročnika klimatskih promjena.

Konačno, ekipa je došla do Aralskog jezera gdje napušteni i zahrđali brodova zasjeli na gargantuansko dno mora uslijed kroničnog smanjenja pritoka od prije 50 godina.

Smještena je 200 kilometara istočno od Aralskog jezera, nedaleko grada Tjuratama, na 90 metara nadmorske visine.

točno je što govoriš, ukoliko uzimaš kao usporedbu problem aralskog jezera, černobila, meksičkog zaljeva; ovdje u hrvatskoj zbog relativno malo industrije prije i poslije postoje bogom dani uvjeti i relativno očuvani okoliš. kada se svjetske burze sruše, svemu pada cijena osim sirovinama i prirodnim resursima; a stranci bolje znaju koje resurse imamo od nas samih;

Ta pojava podsjeća na još veću ekološku katastrofu, dezeritifikaciju Aralskog jezera.

Moguće je da se dijelu zdravstvenih poremećaja uzrok ne mora tražiti u narušenju ekološke ravnoteže Aralskog jezera.

Nestajanje Aralskog jezera počelo je šezdesetih godina prošlog vijeka, nakon što je Sovjetski Savez skrenuo rijeke koje su ga snabdijevale vodom (Amu Darya i Sir Darja) radi navodnjavanja.

U širem području Aralskog jezera zabilježen je najveći postotak smrtnosti novorođenčadi u bivšem Sovjetskom Savezu: od 1000 novorođenčadi umire ih 75. Bilanca uključuje visoki postotak tuberkuloze, anemije, bolesti respiratornog trakta (najviši u svijetu), bolesti očiju (zbog slane prašine), raka grla, bolesti bubrega i jetra (osobito rak), artritisa, trbušnog tifusa i hepatitisa.

U 10. stoljeću Turci Seldžuci koji su živjeli sjeverno od Kaspijskog i Aralskog jezera, počeli su se seliti u istočna područja Anatolije.

Točno to - kada bi se uložilo u rekonstrukciju katastrofalnog kapitalističkog sistema preraspodjele prehrane (... kada se ni bi jelo toliko nepotrebnog mesa tj. kada bi recimo polja koja se koriste za uzgoj stočne hrane koristila za prehranu ljudi, kada se ne bi bacala hrana, kada bi se ulagalo u ribogojilišta, a ne u genocidni izlov ribe...), kada bi u zemljama trećeg svijeta velike površine pošumljavali, a ne krčili šume (upravo je to glavni razlog zbog čega se svake godine svjetske pustinje povećavaju za površinu otoka Cipra), kada bi se uložilo u rekonstrukciju onih katastrofalnih sovjetskih sustava navodnjavanja u Srednjoj Aziji (zbog kojih je došlo praktično do nestanka Aralskog jezera) na ovoj planeti bi mogle živjeti još silne milijarde