Na rubu lijepe književnosti stvara svoje djelo splitski crkveni velikodostojnik i gradski pisar Toma Arhiđakon (oko 1200. ⠀ 1268.), autor Âťpovijesti salonitanskih i splitskih prvosvećenika, od sv. Domnija do RogerijaÂŤ, zvane Historia Salonitana, koja predstavlja glavni izvor podataka o vladarima narodne dinastije i o povijesti 150 godina nakon njihove vladavine.

Prvi među njima bio je Juraj Ožegović (1737. 1829.) doktor teologije, župnik i arhiđakon u Gradecu pored Križevaca i župnik u Plješivici.

Prisjednik je sudbenog stola križevačkog i varaždinskog, kanonik i prisjednik zagrebačkog sudbenog stola, ravnatelj plemićkog konvikta (1816. g.), poddirektor zagrebačke akademije i vrhovni nadzornik škola u Hrvatskoj (1826.) te prelat sudbenog stola i ravnatelj muzikalnog društva u Zagrebu (1828.) Godine 1827. postao je varaždinski, a 1832. g. čazmanski arhiđakon.

Časnom i mudrom opatu crkve sv. Saturnija u Toulousi, Rajmundu Donatu, arhiđakonu crkve sv. Stjepana u Toulousi i Ponsu, arhiđakonu crkve sv. Saturnija u Toulousi, Mi, učitelj Tancred, arhiđakon crkve u Bolonji, Toma, prior Crkve sv. Marije od Rena i brat Palmerio, kanonik crkve Svetog Trojstva u Campagnoli, iz Reda svetog Augustina, sucima određenim od Vrhovnog Svećenika.

Posebno je značajan najstariji splitski evanđelistar iz 7. - 8. st. i Historia Salonitana, kronika splitske crkve koju je u 13. st. napisao splitski arhiđakon Toma.

U prvoj polovini XIV. stoljeća arhiđakon Ivan spominje župnu crkvu sancti Martini de Lona te prema tome zaključujemo da je župa od samoga nastanka stavljena pod zaštitu sv. Martina, dok se tadašnji naziv mjesta Lona dobio zacijelo po istoimenoj rijeci koja protječe kroz mjesto.

Nakon toga je postao župnik u Kapeli u bjelovarskoj županiji. 1852. godine je bio imenovan kanonikom. 1853. - 1855. godine je bio školski nadzornik, 1858. godine čazmanski arhiđakon.

Naime, 9. kolovoza te godine gorički arhiđakon Ivan proglasio je " Statut zagrebačkog kaptola ".

Arhiđakon Luka Slobođanac pozdravio je nakon molitve biskupa Antuna i braću svećenike i izrazio želju da u Godini vjere sve ono što Sveti Otac i biskupi preporučuju svećenici prihvate i provode u svojim župnim zajednicama.

U 13. stoljeću Toma Arhiđakon (Thomas Archidiaconus, oko 1200. do 1268.), rodom iz Splita, iz romanske obitelji, kanonik i političar u rodnom gradu, napisao je Solinsku povijest (Historia Salonitana, 1266).

Pavelić, poljodjelka, Trnovac kbr. 189, vjere Rkat. star 73 godine, sahranjen u Župnom groblju u Trnovcu 11. travnja 1936., sahranio ga Nikola Polić, arhiđakon iz Gospića.

O tom svečanom prijenosu govori nam i Toma Arhiđakon u svome djelu Historia Salonitanorum atque Spalatinorum Pontificum.

Njegovi su sinovi bili: Martin (Marin) - je bio poglavar Malog vijeća u Zadru (1215), Sergius rapski arhiđakon i Damjan svećenik.

Također, sačuvan je i kip Blažene Djevice Marije, koji uz navedene kipove spominje komarnički arhiđakon Juraj Bistrički 1733. godine, a koji je u posjedu obitelji...

U Splitu je, još u srednjem vijeku, arhiđakon Toma napisao prvu povijest ne samo jednog našeg grada Splita već i stare hrvatske države.

Ali splitski arhiđakon Toma zapisao je u " Salonitanskoj povijesti ", u 24. poglavlju pod naslovom " O prvom zauzeću Zadra " da je, uz dakako težnju Mlečana da skrše gospodarsku i vojnu moć Zadrana, jedan od uzroka mletačkog i križarskog osvajanja Zadra bilo i krivovjerje gradskog vodstva koje se odmetnulo od katoličke crkve.

Iz kanonske vizitacije, koju je 3. rujna 1639. i loborskoj župi objavio arhiđakon Martin Bogdan saznajemo ovo: Ecclesia s.

Toma Arhiđakon (Historia Salonitana) obavještava nas o značajnom položaju krčkoga svećenstva, pa time i grada.

U svojoj povijesti, Toma Arhiđakon spominje da je 914. Tomislav dux.

Svetomartinska župa prvi put se spominje 1334. godine u prvom popisu župa zagrebačke biskupije kojeg je načinio Ivan, arhiđakon Gorički, no njezina povijest počela se razvijati i mnogo prije, zajedno s Okić gradom čiji prvi pisani dokument seže u 1193. g., a u čijem podnožju se Sv. Martin nalazi, te je kasnije i dobio ime Sv. Martin pod Okićem.

Rektor Hrvatskoga kolegija u Beču, od 1671. je čazmanski, a od 1674. varaždinski arhiđakon.

Tek u drugoj polovici 15. stoljeća zove se župa Sv. Nikole. g. 1619. Ta godina je uklesana na kamen na ulazu tornja u Svibovcu, a dao ju je sagraditi " na čast svemogućega Boga i slavu Sv. Benedikta " Franjo Vršić (o njem se ništa ne zna) g. 1638. Vizitaciju (pregled) župe varaždinske za župnika Ivana Santak, obavio je arhiđakon Petar Oškoci i zapisao: Kapela Sv. Mihaela arhanđela u Sračincu je zidanica (ne od drveta) sa zidanim zvonikom u kojem je jedno posvećeno zvono.

Ali kad si već kod toga, Toma Arhiđakon kaže za Hrvate da su poprskani arijevskom kugom, a Goti su bili arijanci, što bi značilo da su Hrvati zapravo Goti, a to onda tvoju umotvorinu baca u paramparčad.

Prvi veći i detaljniji opis kapele dao je arhiđakon Simon Juda Zidić, koji je kanonsku vizitaciju obavio 13. prosinca 1695. godine.

Arhiđakon Toma navodi u svojoj " Kronici " ključni detalj, znakovit za pojašnjenje nastanka Žića sv. Dujma i sv. Staša.

Spominje se u prvom popisu župa Zagrebačke biskupije, što ga je godine 1334. sačinio Ivan Arhiđakon Gorički.

Kad smo stali u polukrug oko biskupa, stupio je arhiđakon korak naprijed i zamolio ga da nam u ime Crkve podijeli svećenički red.

Biskup je odgovorio pitanjem: »Znaš li, da li su dostojni?« Na to će arhiđakon: »Koliko se može ljudskom slabošću spoznati, znam i svjedočim da su dostojni da preuzmu teret ove službe.« Sad se biskup obratio narodu: »Kako je, predraga braćo, svima stalo da lađu Crkve vode dobri kormilari, recite ako netko ima nešto protiv ovih ovdje; neka istupi i neka kaže.« Nakon trenutka šutnje obratio se nama riječima: »Ljubljeni sinovi, vi ćete biti posvećeni za svećeničku službu.

Bile su to marke u povodu obljetnica: Toma Arhiđakon, Ivan Ranger i grad Kastav.

O njegovom skromnom, pokorničkom, životu i mudrosti piše i Toma Arhiđakon opisujući ga kao učenog i dobrog čovjeka, a njegovi sugrađani pripisivali su mu velika čuda zbog čega ga, zajedno sa cijelom katoličkom zajednicom, štuju sve do danas.