Predvođeni arhiđakonom Rozanovićem Korčulani su obranili svoj grad.

Položivši doktorske ispite vraća se u domovinu, gdje je kratko, ali zauzeto djelovao. 1616. godine ga ostrogonski nadbiskup Petar Pazmany poziva u Trnavu za kanonika, profesora i upravitelja kapitulne škole. 1618. godine postaje arhiđakonom Komarna i upraviteljem bivše benediktinske opatije u Krasnoj nad Hornadom, kod Košica.

Josip Bozanić je nagradio Miklenićev angažman i 2001. imenovao ga kanonikom prvostolnog Kaptola zagrebačkog i arhiđakonom zagorskim.

Papa Ivan Pavao II. počastio ga je naslovom monsinjora, a biskup dr. Antun Škvorčević imenovao ga je arhiđakonom posavskim u Požeškoj biskupiji. (ika-kj)

Zbog njegove odanosti Crkvi Bosanskoj, Papa je kroz Ugarsku na njega izvršio pritisak, pa Kulin 1203. organizira skup na Bilinom Polju gdje deklarira, pred papanim izaslanikom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom dubrovačkim arhiđakonom Marinom, svoju privrženost katoličkoj crkvi i odriče se hereze.

Zatim obnašao je i službu prepozita sv. Petra u Požegi. 1727. godine imenovan je komorničkim arhiđakonom, a dvije godine kasnije 1729. imenovan je i posvećen za Srijemskoga biskupa.

Kanonikom je imenovan 26. ožujka, 7. srpnja 2012. godine arhiđakonom Moslavačkog arhiđakonata, a 10. rujna kanonikom lektorom.

Dekretom od 26. ožujka Sisački biskup imenovao ga je kanonikom Stolnog Kaptola Sv. Križa. 7. srpnja 2012. godine imenovan je arhiđakonom Gorsko-zrinskog arhiđakonata, a 10. rujna kanonikom pokorničarom.

Zbog izuzetne pobožnosti kojom se kao mladi svećenik odlikovao, biskup ga je imenovao arhiđakonom - svojim prvim pomoćnikom.

Nakon nekoliko godina svojeg biskupovanja, u tajnosti je sa svojim arhiđakonom napustio Pulu i godinama posjećivao sveta mjesta u Palestini.

U rujnu 1981. imenovan je vicerektorom u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. 6. prosinca 1986. imenovan je, uz službu vicerektora, i voditeljem Centra za duhovna zvanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji te kanonikom Prvostolnog kaptola u Zagrebu. 23. listopada 1987. imenovan je arhiđakonom Zagorsko-vrbovečkog arhiđakonata. 7. siječnja 1992. imenovan je pomoćnim zagrebačkim biskupom, a 22. veljače 1992. posvećen je za biskupa u zagrebačkoj prvostolnici.

Zatim je imenovan kanonikom prvostolne crkve ostrogonske i arhiđakonom, što je jedna od najvećih časti u kaptolu ostrogonskom.

Imenovan je 2000. kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog, a od 2001. i arhiđakonom Zagorskog arhiđakonata; odnedavno je i kapelan Njegove Svetosti s naslovom monsinjora.

No, nedugo ga na mjestu rektora bečkog zavoda 1731. godine zamjenjuje Nikola Petričević. 1734. godine Putz je imenovan varaždinskim arhiđakonom te poslije opatom sv. Duda de Hrapko. 01. XII. 1739. godine preuzima je bolonjski rektorat.

Putz je 1739. godine opisao da su Mađarsku poharale velike pošasti, dok je Hrvatska bila izložena velikim poplavama nakon čega je uslijedila velika glad, zatim je kaptol svojim novcem uzdržavao svoje podanike da ne propadnu. 10. II. 1740. godine Putz bolonjski rektorat predaje Grguru Josipu Gašpariću. 1739. godine postaje goričkim arhiđakonom, a 1743. godine kustosom te 1752. godine lektorom. 12. V. 1755. godine Putz postaje beogradski i smederevski biskup, a za biskupa ga je posvetio u Beču dana 20. VII. nadbiskup Ivan Trautson, te je ujedno postao sufraganom zagrebačkog nadbiskupa Franje Thauszy-a. 02. XI. 1755. godine instaliran je za zagrebačkog prepozita i priora vranskog.

Domaćini su im bili svećenici Posavskog arhiđakonata s arhiđakonom mons. Mijom Dukićem.

Dekretom nadbiskupa Josipa kardinala Bozanića imenovan je 2008. arhiđakonom Karlovačko-goričkog arhiđakonata.

Kardinal Kuharić 6. prosinca 1986. imenovao ga je, uz službu vicerektora, kanonikom Prvostolnoga kaptola u Zagrebu i voditeljem Centra za duhovna zvanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji, a 23. listopada 1987. i arhiđakonom ondašnjega Vrbovečkog arhiđakonata, danas Zagorskoga.

Bio je kanonik, služio je u katedrali u Aosti, a zbog izuzetne pobožnosti tamošnji ga je biskup imenovao arhiđakonom.

Među kanonicima imenovan je i jedan arhiđakonom Gorsko-zrinskog arhiđakonata, kako smo nazvali ovaj dio naše Biskupije, koji obuhvaća župe u: Dubičko-kostajničkom, Glinskom i Petrinjskom dekanatu.

Emerik se rado odazva papinu pozivu i pozva 1202 godine bana Kulina na odgovornost, zaprijetivši mu križarskom vojnom, a Kulin da tomu predusretne obeća papi da će se odreći " krivovjerja " na što Inocent III posla legata u Bosnu, Ivana de Casamarisa sa splitskim nadbiskupom Bernardom i dubrovačkim arhiđakonom Marinom da ispitaju krivovjerstvo i da bana i patarene prevedu u katoličku kuriju.Papini su izaslanici svojim radom potpuno uspjeli i 8. travnja 1203 god. došlo je u Bolinom (ili Bilinom) polju pod Viskoim do svečane izjave, kojom se ban i patareni odriču krivovjerja i prelaze u krilo katoličke crkve.

Kanonikom zagrebačkim, arhiđakonom komarničkim postao je 1545. godine, a 1563. postao je upravitelj kaptolskog posjeda u Petrovini.

Dekretom od 26. ožujka 2012. godine imenovan je kanonikom Stolnog Kaptola Sv. Križa, a 7. srpnja arhiđakonom Katedralnog arhiđakonata.

Zbog izuzetne pobožnosti kojom se kao mladi svećenik odlikovao, aostanski biskup imenovao ga je arhiđakonom - svojim prvim pomoćnikom.

Kanonik dr. Josip Baloban imenovan je arhiđakonom Karlovačko-goričkog arhiđakonata.

Ovakav je postupak u skladu s Guncelovim likom; čitalac Salonitanske historije već ga je upoznao kao izuzetno lakomislena i neozbiljna čovjeka (u gl. 26), a crkveni će se poglavar doskora sukobiti i s arhiđakonom, odnosno Tomom samim (gl. 31).

Prilikom razgovora arhiđakona Leonardija sa patrijarhom Pajsijem, patrijarh i njegova uža okolina bili su spremi da u dogmatskim pitanjima polemišu sa učenim arhiđakonom Leonardijem.