Jedna od obrednih osebujnosti vjernika Armenske apostolske Crkve jest matah (doslovno »donijeti sol«) ili dobrotvorna gozba za sirotinju.

Vožnja do mjesta Etchmiadzin, duhovnog i administrativnog centra Armenske apostolske crkve.

S akrament ženidbe jedan je od sedam svetih sakramenata Armenske apostolske crkve.

U skladu s armenskim katoličkim privrženicima, Crkva se je pojavila 1198. godine u Cilicijskoj Armeniji (jug današnje središnje Turske) kao posljedak unije između Rimske katoličke Crkve i Armenske apostolske Crkve. 22. studenoga 1439. godine na Firentinskom saboru bio je proglašen dekret Exultate Deo o uniji s Armenskom Crkvom.

Tako je armenska kultura dobila još jedno središte, u koje je ubrzo premješteno i sjedište Armenske apostolske crkve.

Naime, ono što je Vatikan za rimokatolike, Ečmiadzin je za pripadnike Armenske apostolske crkve.

Duhovno je središte armenskoga naroda i Armenske apostolske crkve, sjedište vrhovnoga patrijarha i katolikosa svih Armenaca.

Šake i metle letjele su bazilikom, koja je po tradiciji izgrađena na mjestu Isusova rođenja, kada se potuklo stotinjak svećenika i redovnika Grčke pravoslavne crkve i Armenske apostolske crkve.

Zajedno sa sv. Bartolom, donio je kršćanstvo u Armeniju te je zajedno s njim proglašen zaštitnikom Armenske Apostolske Crkve.

Na grčkome je jeziku molitve za Ivana Pavla II. predvodio aleksandrijski koptski patrijarh Stephanos Ghattas, a na armenskome katolikos Armenske Apostolske Crkve Karekin II.

Armenija, država istočno tik do Turske, je u subotu pustila u promet najdužu povratnu putničku žičaru na svijetu, čija se trasa od podnožja planine Vorotana do srednjovjekovnog manastira Tateva proteže u dužini od 5,7 kilometara U podnožju Vorotana, planine blizu granice s Iranom, armenski predsjednik Serž Sarkisjan i poglavar armenske apostolske crkve Karekin II., zajedno [... ]

Boljševici su 1920. konfiscirali imovinu Armenske apostolske crkve u Ečmiadzinu, a rukopisi su premješteni u Erevan.

U razgovoru za Glas Koncila biskup Armenske apostolske pravoslavne Crkve Naregom Alemezianom, prigodom njegova sudjelovanja na proslavi blagdana Sv. Vlahe u Dubrovniku 2010. godine, spomenuo je i masakr koji se dogodio 1909. u mjestu Adana kada je trideset tisuća Armenaca masakrirano.

Mesrop Maštoc je svetac Armenske apostolske crkve i Armenske katoličke crkve.

Grgur je postao prvi katolikos (vjerski poglavar Armenske apostolske crkve), te je jednom prilikom, meditirajući u gradu Vagharšapatu imao viziju Krista koji silazi s neba i udara čekićem u zemlju, da bi iz toga mjesta niknula ogromna crkva.

Glavna relikvija Armenske apostolske crkve jest desnica sv. Grgura Prosvjetitelja, koja se čuva u Ečmijadzinu.

Većinu četvrti posjeduje Jeruzalemska patrijarhija Armenske apostolske Crkve, koja posjeduje i vrijedne posjede na drugim mjestima u gradu.

Na čelu Armenske apostolske crkve je katholikos svih Armena koji, nakon brojnih premještanja zbog političkih razloga, od g. 1411. ima trajno sjedište u svome prvotnom sjedištu u Ečmiadzinu (što znači Ovdje siđe Prvorođeni).

Osim Armenske apostolske crkve, tim crkvama pripadaju Sirijska pravoslavna (sa svojim dvjema ispostavama u Indiji), Koptska pravoslavna, Etiopska pravoslavna i Eritrejska pravoslavna crkva.

Odlazak do Khor Virapa, armenske apostolske samostanske crkve, gdje je Sv. Grgur Prosvjetitelj bio zatočen 13 godina prije nego je izliječio kralja Tiridata III., koji je potom kršćanstvo uveo kao državnu religiju. 301. godine Armenija je postala prva zemlja na svijetu koja je kršćanstvo prihvatila kao službenu religiju.

Katolikos je vrhovni poglavar Armenske apostolske crkve.

Biskup Alemezian: Prema informacijama koje sam čuo i prema onome što sam pročitao, saznao sam, ako ne griješim, da sam ja prvi biskup iz Armenske apostolske pravoslavne Crkve koji je posjetio Dubrovnik za tu blagoslovljenu prigodu blagdana i svečane procesije sv. Vlaha.

Vjerodostojnost među Armencima je dobilo prijenosom katolikosa (vjerskog središta Armenske apostolske crkve) u Kilikiju.

Ečmijadzin ili Edžmijadzin, do 1945. godine poznat kao Vagaršapat, je četvrti grad po veličini u Armeniji, najnaseljeniji grad pokrajine Armavir i duhovno središte katolikosa, patrijarha Armenske apostolske Crkve.

Na čelu Armenske apostolske crkve je katolikos, čije je sjedište u Ečmiadzinu.

Po vjerskoj pripadnosti najviše je pripadnika Armenske apostolske crkve, a ostalo su katolici, pripadnici zoroastrizma (Jezidi), pravoslavci, muslimani i drugi.

Tako je u sjedištu Grčkopravoslavnog jeruzalemskog patrijarhata održan susret s predstavnicima kršćanskih Crkava i crkvenih zajednica koje su prisutne u Svetoj Zemlji, a posjetio je i patrijarhalnu crkvu sv. Jakova Armenske apostolske Crkve.

Prije odlaska također je pohodio jedno od najsvetijih mjesta kršćanstva uopće, Baziliku Groba Gospodnjega, gdje ga je dočekalo izaslanstvo triju zajednica koje, prema »statusu quo« iz turskih vremena brinu o svetištu, Franjevačke kustodije Svete Zemlje, Grčkoga pravoslavnog patrijarhata i Armenske apostolske Crkve.

Između ostalog: proklamirana je jednakost svih građana; provedena je agrarna reforma; ukinut je kalifat (1924.); stvoreno je moderno kazneno zakonodavstvo (1926.); izvršena je reforma kalendara, jezika i pravopisa uvedena je latinica umjesto arapskog pisma (1928.); odvojena je vjera od države tako što je 1928. uklonio iz ustava dio koji je islam deklarirao kao državnu religiju; zabranjeno je nošenje zara, fesa i feredže; dana je ravnopravnost i izborno pravo ženama (1934.) i dr. Reforme su nailazile na otpor, ali je Kemal energično suzbijao svaki pokušaj vraćanja na staro. U paketu te revolucije, po jednom tumačenju, dogodio se (tj. bio je planiran, kako kažu drugi izvori) i GENOCID NAD ARMENCIMA. Armenski genocid je skupno ime za dva događaja u kojima su Turci na teritoriju Osmanskog Carstva pobili i raselili velik broj Armenaca 1890. je u Osmanskom Carstvu živjelo 2,5 milijuna Armenaca, od kojih su većina bili vjernici Armenske katoličke Crkve odnosno Armenske apostolske Crkve

Poglavar je Armenske apostolske crkve od 27. listopada 1999. god. vrhovni patrijarh i katolikos svih Armenaca Garegin II. (Ktrič Nersisjan) koji je smješten u Ečmijadzinu (Armenija) [ 3 ] i od 1995. god. cilicijski katolikos Aram I. (Petros Kašišjan) u Anteliasu (Libanon) [ 4 ].