No za razliku od prethodnog slučaja, tvorci ovog filma ne isporučuju svoju poruku na najizravniji mogući način, nego je maskiraju poprilično dojmljivim postupkom razbacivanja crnih slova, brojeva i inih znakova (među kojima se osobito, sa snagom poante, ističe upitnik) po bijelom odnosno krem zidu (koji je pri početku i prostor atmosferične igre svjetlosti i sjene), znakova koji se povremeno sabiru i u neko značenje (npr. ispisuju naslovnu riječ knjiga), a svemu tome pridružuje se figura prvo odjevenog, a onda razodjevenog mladića (koji noseći crvenu knjigu u svijet filma unosi boju), dok je vizualni aspekt u savršenom skladu s pjesmom koja se odvija za cijelo vrijeme njegova trajanja (pa film može funkcionirati i kao spot za tu pjesmu, a riječ je o Human Behaviour Bjork).