Naprimjer, kad se atomi vodika i kisika združe, posljedica je molekula vode s novim emergentnim svojstvima, kao što je mokrost.

Atomi vodika su se počeli približavati jedan drugom i kad su nakupine vodika dosegle potrebnu gustoću, on se počeo zagrijavati i gorjeti, i postao ono što zovemo zvijezdom i u tom gorenju počeo se stapati, te je prešao u sljedeću višu vibraciju, u element što ga zovemo helijem.

Pri tako visokim temperaturama atomi vodika se toliko snažno sudaraju da ostaju prilijepljeni jedan uz drugog stvarajući atome helija, a dio njihove početne mase (0,7 %) se pretvori u energiju.

Sloj vidimo u crvenoj boji zbog toga jer su u njemu pobuđeni atomi vodika na visokoj temperaturi, pri čemu zrače fotone valnih duljina crvene svjetlosti.

Područja u kojima su atomi vodika neutralni nazivaju se HI regijama.

Nakon 1 mil. god. s tim jednostavnim atomima spojili su se i elektroni te su nastali cjeloviti atomi vodika i helija.

Ta velika riječ znači da se u biljna ulja i ulja sjemenki tijekom grijanja dodaju atomi vodika (hidrogen) čime se uljima prije svega produžuje rok trajanja.

Nezasićenim masnim kiselinama manjkaju atomi vodika u parovima.

U određenim uvjetima moguća je transformacija molekula nezasićenih masnih kiselina iz cis-oblika u trans-oblik, u kojem se atomi vodika nalaze na suprotnim stranama dvostruke ugljikove veze, pa se te masne kiseline nazivaju transmasnim kiselinama (TFA).

Njemački fizičari Hans Albrecht Bethe i Carl Friedrich von Weizsäcker teoretski dokazuju postojanje termonuklearne fuzije u unutrašnjostima zvijezda i našeg Sunca, gdje se atomi vodika spajaju u atome helija, oslobađajući pritom velike količine energije.

Kad su se prvi atomi vodika i kisika spojili, pa ako je tada silom prilika nastala voda, onda su tada nastali i prirodni zakoni o ponašanju vode kojih do tada nije bilo, jer nije bilo niti vode.

Naime, atomi vodika su toliko maleni da prolaze i kroz celicne stijenke, pa vodik zbog toga istjece iz rezervoara.

Nekoliko stoti na tisuća godina kasnije iz atomskih jezgri i elektrona (elektroni spadaju u leptone) nastaju atomi vodika i heli ja.

Postupnim hlađenjem svemira nastajali su atomi vodika i helija.

U alkanima su svi atomi ugljika povezani jednostrukim vezama, a na preostale im se veze, vežu atomi vodika.

Mnogo kasnije, za oko 600 tisuća godina se organiziraju prvi atomi vodika, helija, litija, berilija...

Ovo što ti spominješ tiće se mog posta Koko Billu, gdje sugeriram pitanje: Kako i gdje se stavraju atomi vodika?

Dok su astronomska opažanja registrirala svjetlost što su je emitirali atomi vodika izbačeni u eksploziji brzinom od 15 000 kilometara u sekundi, prva promatračnica s koje je uspjelo odrediti jakost eksplozije bio je podzemni laboratorij Kamioka u Japanu.

Masne kiseline sastoje se od dugih lanaca atoma ugljika na koje su vezani atomi vodika.

Tako nastaju svemirski oblaci atomske materije u svemiru u kojima dominiraju atomi vodika.

Sad se postavlja pitanje: - Ako nisu identični, kako se " prepoznaju " svi atomi vodika i kisika koji trebaju na nekoj planeti formirati kompletnu vodenu masu, kako se " prepoznaju " atomi živih bića?

Prevedeno, masti su lanci ugljikovih atoma za koje su pričvršćeni atomi vodika.

Kod nezasićenih masnih kiselina u molekulama manjkaju atomi vodika u parovima, dok je kod zasićenih struktura molekule potpuno popunjena atomima vodika.

Ili pokušajmo ovako: Dali su se atomi vodika i kisika spojili da bi nastala voda ili su se spojili pa je, eto, nastala voda?

U molekuli vode su atomi vodika i atom kisika vezani kovalentnom vezom.

S druge strane, atomi vodika oslobađali su energiju iste vrste i frekvencije kao i ulazni signal.

Atomi vodika se nalaze na najvećoj mogućoj međusobnoj udaljenosti. (1,2,3,4)

Oblik kolijevke se lagano izvija, pri čemu se atomi vodika odmiču svaki na drugu stranu molekule, što smanjuje njihovo nevezno odbijanje.

Naelektrizirani atomi vodika (ioni) u određenoj koncentraciji (pH) stvaraju tekuće tkivo - krv.

Dakle, ispada da se neki atomi vodika dijele, a neki ne.