U fuziji atomskih jezgri nastaju novi atomi.

Asortiman asocijacija obuhvaća raspon od vještičjih predmeta preko čudnovatih muzičkih instrumenata, modela atomskih jezgri, maketi tajnovitih mehanizama ili brodskih sistema.

Taj postupak se obično javlja u nuklearnim reaktorima, ako u nuklearnom gorivu ima nestabilnih atomskih jezgri s viškom neutrona.

Proračuni, zasnovani na teoriji nuklearnih funkcionala gustoće, omogućit će globalna mikroskopska predviđanja svojstava atomskih jezgri, njihovih pobuđenja, udarnih presjeka za uhvat elektrona i raspršenja neutrina na velikom broju egzotičnih jezgri od astrofizičkog značenja.

Zbog toga su uveli svoj, poseban način obilježavanja atomskih jezgri, koji uzima u obzir i ona svojstva koja su njima bitna.

Također, ovakve varijacije i raznih drugih konstanti, zbog niza međusobno povezanih izraza u koje one dolaze, povlače za sobom da će i izgled cijelog svemira biti pot puno drugačiji; veličina svemira, vrijeme njegova trajanja, moguć nost formiranja atomskih jezgri, mogućnost kompleksne kemije, a i mogućnost pojave života varirat će od svemira do svemira, ovis no o veličini konstanti.

Razlog za izgradnju prvog pravog reaktora bila je proizvodnja plutonija koji je uporabljen u bombi bačenoj na Nagasaki. Ä ovjek je ovim dostignućem ostvario dotad nepoznatu pojavu - oslobađanje energije atomskih jezgri i njezinu uporabu.

Krenuo je s modelima strukture atomskih jezgri, supravodljivosti na nivou atoma, determinističkim kaosom, te kako zadnjih osam godina radi na " dešifriranju " ljudskog genoma.

Nekoliko stoti na tisuća godina kasnije iz atomskih jezgri i elektrona (elektroni spadaju u leptone) nastaju atomi vodika i heli ja.

Područje njegova znanstvenog i stručnog rada obuhvaća više različitih tematika: bozonsko-fermionski modeli strukture atomskih jezgri, gustoća nuklearnih stanja na visokim energijama, deterministički kaos, kompjutorski modeli regularnosti i kaotičnosti robota, populacijske jednadžbe s rupama, tranzijentni kaos, metode šifriranja pomoću kaosa, supravodljivost atomske jezgre, kompjutorski modeli dinamičkih sustava, kompjutorski modeli u kliničkoj medicini, primjena fraktala u biologiji, kemiji i geografiji, primjene kompjutorskih simulacija u istraživanju strukture genoma, novi algoritam za kompjutorsku analizu HOR-ova u ljudskom genomu u dijelu genomske šifre izvan gena, metodika fizike, dodir znanosti i teologije, principi obrazovanja za 21. stoljeće, znanstveno-tehnološki razvoj privrede i društva.

Dr. Djapo je bio uključen u astrofizičke aplikacije modela strukutre atomske jezgre, dok je dr. Prassa započela rad na sustavnom opisu superteških atomskih jezgri.

U fizici je nuklearna fuzija proces u kome se spaja više atomskih jezgri pri čemu nastaje teža atomska jezgra.

To je praćeno oslobađanjem ili apsorpcijom energije što je ovisno o masi uključenih atomskih jezgri.

Na dulji rok mnogo se nade polaže u dobivanje energije pomoću nuklearne fuzije, odnosno spajanja atomskih jezgri.

S obzirom da atomska jezgra uranija-235 može zarobiti jedan slobodni neutron za 10 - 12 sekunde, logično je da će se uslijed raspada velikog broja atomskih jezgri, u vrlo kratkom vremenu osloboditi ogromna količina energije.

Fuzija je proces u kome se spaja više atomskih jezgri pri čemu nastaje teža atomska jezgra.

Velika je poteškoća nastala da se objasni kako je moguće da alfa-čestice, čija kinetička energija iznosi pri izbacivanju iz radioaktivnih atomskih jezgri od 4 do 10 M eV, da prođu kroz potencijalnu energetsku barijeru, čije najveće vrijednosti kod elemenata s velikim atomskim brojem iznose oko 25 MeV.

U toj fazi vodikovi atomi se počinju stapati i to je pokretač procesa nuklearnih sila (fuzije) prilikom koje će stapanjem više atomskih jezgri, nastati nova atomska jezgra, koja je uvijek teža od prethodne i tako sve do nikla i željeza

Spajanje dviju atomskih jezgri naziva se nuklearna fuzija.

Zasad je nepoznato odakle ti elektroni dolaze i zašto imaju ubrzanje manje od atomskih jezgri.

Da li se možda znade koliki bi promjer Sunca bio ako bi se sastojalo samo od gusto pakiranih atomskih jezgri bez elektronskog omotača?

Vretenara je teorijska nuklearna fizika: relativistička teorija nuklearnog funkcionala gustoće i primjene u opisu strukture egzotičnih atomskih jezgri daleko od stabilnosti, nuklearna efektivna teorija polja, nuklearna astrofizika, algebarski modeli strukture atomske jezgre i fizika visokih angularnih momenata.

Nuklearna fuzija je proces spajanja dvije ili više atomskih jezgri s ciljem nastajanja jedne teže atomske jezgre.

Tokom gotovo jednog stoljeća proučavanja atomskih jezgri znanstvenici su izmjerili mase (m), defekte mase (Δm), energije vezanja (E) i energije vezanja po nukleonu (E/A) za sve dostupne jezgre i pokazalo se da elementi oko željeza zaista imaju najveći E/A, dakle da bi u reakcijama u kojima nastaju ti elementi dali najviše energije po nukleonu, bez obzira na to jesu li nastali sklapanjem lakših ili raspadom težih jezgri.

Takvo se cijepanje atomskih jezgri odvija u nuklearnim reaktorima i pri eksploziji nuklearne bombe.

Zaslužan je za važna znanstvena otkrića iz nuklearne fizike, astrofizike, kvantne kromodinamike na niskim energijama i matematičkog modeliranja: razvio je novu teoriju strukture atomskih jezgri zasnovanu na teoriji relativističkih energijskih funkcionala gustoće, istražio opis procesa međudjelovanja neutrina s materijom i uhvata elektrona u procesu kolapsa zvijezde i stvaranja supernove; primijenio je kiralnu pion-nukleon dinamiku, energijski funkcional gustoće; predvidio je i istražio egzotične modove kolektivnih pobuđenja daleko od doline stabilnosti: pygmy neutronske rezonance, toroidalna pobuđenja, izoskalarni kompresijski mod; razvio je matematičke i kompjutorske modele vremenske evolucije konačnih sistema u teoriji energijskih funkcionala gustoće.

Ova formula postaje važna pri mjerenju masa različitih atomskih jezgri.

Za to je potrebna određena količina energije, koja se izražava brojem ε vezujuća energija unutar atomskih jezgri.

Razumijevanje reakcija prijenosa protona, najmanjih, najlakših i najrasprostranjenijih atomskih jezgri u svemiru, od izuzetne je važnosti za kemiju jer procesi prihvaćanja i otpuštanja protona utjelovljuju najelementarnije kemijske reakcije, a često predstavljaju i početni korak mnogih organskih i biokemijskih transformacija.

Evo njegova postupka: energija dobijena procesom razbijanja atomskih jezgri visokoenergetskim neutronima regulira se upravo brojem i brzinom tih neutrona, i tako se fizija drži pod nadzorom.