Na inicijativu Vlaste Auguštin, studentice 9. generacije PSP-a, malšani iz osječkog dječjeg vrtića Bubamara pravili jabučni ocat od ekološki uzgojenih jabuka.

Dunja Rihtman-Auguštin (1926. - 2002.) hrvatska je etnologinja koja je svojim radom mnogo pridonijela suvremenoj hrvatskoj etnologiji i kulturnoj antropologiji.

Unazad gledajući, suvremeni se trenutak domaće etnologije i kulturne antropologije počeo oblikovati okvirno od sedamdesetih godina 20. stoljeća, mahom posrednim utjecajem koncepata i pristupa iz srednjoeuropskih etnologija (prisjetimo se samo, na primjer, inauguriranja francuske strukturalističke misli u hrvatsku etnologiju, što je donijela Dunja Rihtman-Auguštin), a koji su do danas posredno i dugoročno iznjedrili važne impulse, među mnogim drugima, za inventivne i relevantne daljnje razvoje domaće etnologije, sve do utjecajnih nov (ji) ih domaćih koncepata poput etnologije naše svakodnevice (Dunja Rihtman-Auguštin, 1988.) i etnologije bliskoga (Jasna Čapo Žmegač, Valentina Gulin Zrnić, Goran Pavel Šantek, 2006.).

Nedvojbeno jedan od recentno najzanimljivijih i najkvalitetnijih doprinosa zagrebološkoj literaturi dala je Valentina Gulin Zrnić knjigom " Kvartovska spika ", koja gradeći na temeljima Dunje Rihtman Auguštin daje izuzetnu sliku Novog Zagreba kroz sjećanja njegovih stanovnika.

Dunja Rihtman-Auguštin rođena je na Sušaku 6. rujna 1926. Ondje je pohađala klasičnu gimnaziju, koju je prekinula zbog Drugog svjetskog rata.

Od 1972. do 1986. bila je predstojnicom Instituta za narodnu umjetnost, koji je od 1977. do 1990. djelovao kao Zavod za istraživanje folklora u sklopu Instituta za filologiju i folkloristiku, kojemu je Dunja Rihtman-Auguštin u nekoliko navrata bila predsjednicom Upravnog odbora.

Pokušamo li rezimirati znanstvene interese i prinose Dunje Rihtman - - Auguštin odmah ćemo uočiti njezino trajno promišljanje struke pa i vlastite istraživačke pozicije.

Njezin je prinos suvremenoj hrvatskoj etnologiji i kulturnoj antropologiji presudan i poseban - Dunja Rihtman-Auguštin nije stvorila vlastitu školu, čvrst teorijski sustav ili zaokruženu metodologiju, ona je tolerantno i nesebično otvarala put različitim pristupima, i to ne samo u etnoantropologiji nego i izvan vlastite uže struke: u folkloristici, etnomuzikologiji, etnokoreologiji, etnoteatrologiji, istraživanju folklornog likovnog izraza i drugdje.

Tko želi učiti od Dunje Rihtman-Auguštin mora neprestano istodobno pratiti mijene paradigmi u svjetskoj znanosti i zbivanja u hrvatskom društvu, mora uvijek iznova primjenjivati stečena znanja i - a to je najteže - mora biti spreman preispitivati, korigirati pa i negirati vlastite pozicije, angažirano djelovati iznutra, reagirati unutar procesa.

Tematski gledano, najvažniji znanstveni prinosi Dunje Rihtman-Auguštin mogli bi se svesti na uočavanje relevantnosti kulturnoantropološkog pojma vrednota šezdesetih; na ranu primjenu strukturalističke analize u tumačenju etnografskih zapisa o hrvatskom seoskom društvu i na isticanje supostojanja zamišljenog i ostvarenog reda; na pristup etnicitetu kao dinamičnome procesu; na primjećivanje višeslojnosti i ambivalentnosti nacionalizma u društvu, kulturi i politici; na raščlambu suodnosa tradicije i inovacije i pojma " izuma tradicije "; na pomak istraživanja s dotadašnjih seoskih na urbane aglomeracije i prigradske zone; na otkrivanje gradske svakodnevice kao etnološkog predmeta i znanstvene važnosti tzv. " banalnoga "; na bavljenje smrću kao tabuiziranom temom; na analizu mentaliteta u ratu i miru u novinskim osmrtnicama; na uspjelu monografiju o Božiću i njegovim mijenama; na bavljenje političkom antropologijom, političkim ritualima i simbolima u uspostavljanju političkog identiteta i moći; te najzad na kritičko praćenje razvoja hrvatske etnologije u dvadesetom stoljeću i njezine uloge u konstrukciji nacionalnog mita.

Izborom tema Dunja Rihtman-Auguštin je uspjela promijeniti sliku hrvatske etnologije kao isključivo lokalne povijesne znanosti i približiti je današnjici i svijetu.

Za razliku od Levi-Straussa, koji derivira strukturu ideja iz verbalnih iskaza i ponašanja tzv. primitivnih društava današnjice, dakle u strukturalistički legitimnoj sinkroniji, Dunja Rihtman-Auguštin uzima svoj predmet istraživanja iz prošlosti, rekonstruirajući ga i uspostavljajući nešto poput sustava " prošle sinkronije ".

U Knjizi o Božiću Dunja Rihtman-Auguštin se izravno zalaže za pristup koji dvije kulture (narodnu i gospodsku, narodnu i učenu, podređenu i vodeću, u krajnjoj liniji seosku i gradsku) vidi u dinamičnom suodnosu unutar povijesnoga procesa (ne kao dva kulturna bloka, nego kao spektar gradacija).

Pišući o procesu dekristijanizacije kao nametnutom hrvatskoj narodnoj kulturi, Dunja Rihtman-Auguštin ustvrdila je nešto što je naizgled samorazumljivo, a to je: narodna kultura, pa i hrvatska, jest podložna promjenama i stranim utjecajima.

Dunja Rihtman-Auguštin je od mlade političke lijeve aktivistkinje postala etnoantropologinjom svakodnevice i glavnom kritičarkom tradicionalne etnologije u Hrvatskoj.

To je smirena, izbalansirana etnoantropološka knjiga, možda i najbolja knjiga Dunje Rihtman-Auguštin.

Juran Auguštin nastupa prvi put i ostvaruje sve tri pobjede.

Penjući se prema Velikim pećinama (u arhivama sam naišao na ime Švecova pećina) pogled na Cvetlin u dolini i crkvu Sv. Auguštin je prekrasan.

Slično vrijedi i za druga područja, jer tu ima iznimnih znanstvenica, na primjer Dunja Rihtman Auguštin, Mirjana Gross, Nada Klaić, Sibila Jelaska.

U okviru domaće etnologije i kulturne antropologije afirmaciju grada i gradske svakodnevice, kao relevantnih istraživačkih kategorija među prvima potiče etnologinja Dunja Rihtman - Auguštin i time stvara važnan temelj za razumijevanje urbane problematike.

U novije su se vrijeme pojedine hrvatske etnologinje i kulturne antropologinje (Dunja Rihtman-Auguštin, Olga Supek, Jadranka Grbić, Jasna Čapo Žmegač) sustavnije bavile pojedinim aspektima društvenog života: od teorijskog promišljanja istraživanja društvenosti, preko kritičko-analitičkog vrednovanja istraživanja tih pojava u ranijoj hrvatskoj etnologiji i kulturnoj antropologiji, do empirijskih istraživanja pojedinih konkretnih slučajeva (studija slučaja).

Članovi Bushida Luka Matanović, Davor Drempetić, Iris Vuić, Juran Auguštin, Marlena Horvat, Dario Bogović, Karlo Grdur i Juran Kralj osvojili su još 2 srebrne i 6 brončanih medalja.

Također ističemo vrijedne i zapažene rezultate Marine Auguštin, Amalije Silvije Koricky i Ane Tomkić.

Riječ je o panel diskusiji koju je moderirala Gordana Gelenčer, a panelisti su bili Auguštin Starič, Porezna uprava Slovenije (DURS), Boris Marciuš, Državna riznica Ministarstva financija RH, Ivan Matasić, HŽ Infrastruktura i Boris Žitnik, IDC Adriatics.

Feministkinja Lydia Sklevicky u svojim je briljantnim i britkim tekstovima (zbirka tekstova koje je priredila Dunja Rihtman Auguštin nazvana je Konji, žene, ratovi, Ženska infoteka, 1996.) pita se opravdano zbog čega žene kao povijesni subjekti ostaju " nevidljive " u kolektivnom sjećanju i povijesnoj znanosti, a njihovo mjesto u povijesti prazno.

Vlasta Auguštin organizirala poduzetničke mališane vrtića Bubamara

Održala se i radionica cirkuserije za djecu i mlade, a voditeljice su bile Nikolina Komljenović i Dana Auguštin.

Juran Auguštin je pokazao u zadnje vrijeme dobar napredak, te je u 1. kolu pobjedio znatno iskusnijeg protivnika, ali nažalost u 2. kolu gubi.

To nam potvrđuju i bike vodiči Alen Auguštin i Goran Ritoša koji uz švicarskog kolegu vode grupe na bicikliranje.

Borisa Krizmanića o pregradskim prezimenima koja sadrže krvno srodstvo: Antonić, Antolić, Auguštin, Barić, Baričević, Bedeniković, Benc, Blažun...