KORANSKA KUPALIŠTA 1893. - izgrađen slap na Korani za potrebe " Mlina na čigre " 1870. - prvi put analizirana voda Korane i proglašena ljekovitom 1874. - otvoreno kupalište uzvodno od slapa nazvano Rihalj (njem. richten = suđenje) na mjestu gdje su se u 17. i 18. st. vješali osuđenici na smrt - kupalište je imalo 15 kabina napravljenih na pilotima u vodi, drvenu splav 16 x 35 m i bazen za neplivače - otvoreno je bilo dopodne od 8 - 11 h za žene, a popodne od 15 - 19 h za muškarce 1876. - preuređeno i prošireno, nazvano Vojno kupalište, sa " švimšulom " - školom plivanja 1896. - izgrađeno " Kneipovo lječilište " koje se bavilo liječenjem po Kneipovoj metodi, polijevanjem vodom 1897. - otvoreno najveće kupalište na Korani, ispod slapa, na prostoru kod Rakove bašte (današnja lokacija ispod hotela Korana - Srakovčić) s kabinama i bazenom postavljenim na pontonima koji su kasnije poslužili za izgradnju pontonskog mosta - iste te godine, kupalište bilježi rekordan posjet kupača, 18.731 osoba u sezoni, većina Karlovčana, vojnika i časnika, ali i posjetitelja iz Zagreba kojima je je bio organiziran prijevoz do Koranskog kupališta, Rijeke, Petrinje, Siska, te uglednika Austro-Ugarske monarhije 1907. - preuređeno Kneipovo lječilište, dograđena kupališna restauracija, i hotelske sobe, te pokrenuto novo " terapeutsko kupalište " 1928. - Dragutin ml.

Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije rad se Zvjezdarnice u Puli gasi, a zdanje je razoreno u savezničkom bombardiranju Pule u II.svj. ratu.

God. 1918., nakon pada Austro-Ugarske Monarhije, nastupaju krupne promjene.

S padom Mletačke republike 1797. godine Dalmacija opet dolazi pod vlast Austro-Ugarske monarhije, a onda s Napoleonovim osvajanjima 1805. pod vlast Francuske.

Nakon sloma Austro-ugarske monarhije i proglašenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba u jesen 1918. Glavarstvo općine Dubašnica nastavlja s radom uz paralelni utjecaj mjesnog odbora Narodnog vijeća SHS.

Osim ratnih pobjeda, koje na kraju nisu pomogle ni opstanku Austro-Ugarske Monarhije, Borojević je važan i za povijest hrvatske borbe protiv srbijanskih osvajača.

Oko stotinu godina Hrvatska je bila dio Austro-Ugarske monarhije.

Ako su naši prethodnici s kraja 19. i početka 20. stoljeća, u uvjetima kada nisu imali vlastitu državu, nego su živjeli u okrilju Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Jugoslavije, znali iskoristiti te potencijale, ne vidim zašto mi danas ne bi valjano iskoristili te iste potencijale u vlastitoj državi koja će već sutra biti dijelom velike Europske unije.

U kasnim devedesetim godinama 19. stoljeća i na početku 20. stoljeća velik broj Hrvata iz tadašnje Austro-ugarske monarhije počeo se iseljavati u Sjedinjene Američke Države i Kanadu.

Nakon pada Venecije grad je pripao Austriji, pa nakratko Francuskoj, nakon čega je ponovo posto dijelom Austro-Ugarske monarhije u čijem se sastavu zadržao sve do 1918. i kraja I. svjetskog rata.

Pošto je u listopadu 1918. godine osnovano Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba, kao novo vrhovno političko tijelo u južnoslavenskim zemlja ma nestajuće Austro Ugarske monarhije, u njega je ušlo nekoliko seniora vlč.

Sredinom lipnja svake godine Opatija upriličuje kostimiranu manifestaciju â śPozdrav iz Opatije â K. K. razglednicaâ ť koja posjetiteljima dočarava vrijeme Austro-Ugarske Monarhije kad je Opatijom šetala aristokracija â carevi, kraljevi, prinčevi, nadvojvode, grofovi, ali i poznati umjetnici.

Međutim, na tim državnopravnim područjima za postojanja Austro-Ugarske Monarhije nije osnovana ni jedna starokatolička župa.

Škola će biti otvorena tek 1918. godine neposredno pred sam raspad Austro-Ugarske monarhije.

O tome, zapravo, govori i Crveni plan koji je nastao kao zaključak izložbe Planiranje Pule na kojoj je Pulska grupa izložila sve planove, od Austro-Ugarske Monarhije do danas.

Kneidingera iz 1765./1766. godine Susret urbanog i ruralnog na Knedingerovoj karti gradskog teritorija iz 1765. godine Zemljišno-vlasnički odnosi u gradu i oko njega na Kneidingerovom planu nastalom oko 1766. Zlatno doba baroknog Varaždina na planu Leopolda Kneidingera iz 1766. godine Vojni posjedi i raskošne varaždinske palače na Storckovom planu iz 1767. godine - posljednja slika Varaždina prije katastrofalnog požara Razgraničenje feudalnog i gradskog zemljišta oko utvrde na planu Johanna Vottera iz 1770. godine Katastrofalni požar 1776. godine i njegove teške posljedice Obnova grada nakon požara i gradnja prvog mosta preko Drave na jozefinskoj topografskoj karti iz 1784. godine Pripreme za početak planskog rušenja bedema u projektu Ignaca Beyschlaga (1802 - 1807) Varaždin uoči rušenja stoljetnih bedema na planu Ignaca Beyschlaga iz 1807. godine Grad Varaždin u napoleonsko doba na topografskoj karti iz 1813. godine Parcelacija grabišta u projektima Josipa Erdélyja (1812 - 1818) Početak urbanizacije nekadašnjih grabišta na planu Josepha Podhradczkog iz 1823. Varaždin u vrijeme ilirskog preporoda - urbanistička i komunalna preobrazba grada na planu Franje Karbe nastalom oko 1840. godine U vrtlogu revolucionarnih događanja 1848/49. - Varaždin na planu Franje Plochela iz 1851. godine Nerealizirani prijedlog parcelacije zemljanih bedema utvrde iz 1857. godine Prema konačnom srastanju unutrašnjeg i vanjskog grada U sklopu Austro-Ugarske Monarhije - Varaždin na vojnom planu iz 1894. godine Početak industrijalizacije grada nove smjernice urbanističkog razvoja Varaždina u Građevnom redu (1900) i Građevnom štatutu grada (1902) Prva regulatorna osnova grada Varaždina i njezina dopuna (1904, 1909) Mađuratno razdoblje - Varaždin kao industrijsko središte na katastarskom planu iz 1937. godine Pokušaj donošenja nove regulatorne osnove grada (1940 - 1941) i projektiranje radničkog naselja (1941) Varaždin u Drugom svjetskom ratu na planu Narodne zaštite iz 1943. godine Poslijeratna obnova Varaždina i nove smjernice razvoja u Direktivnoj regulatornoj osnovi iz 1948. godine Razvoj grada tijekom 50 - ih i donošenje Generalnog urbanističkog plana 1959. godine Prijelomne 60 - e i 70 - e godine - početak regulacije Drave i daljnja prostorna ekspanzija grada Stagnantne osamdesete Varaždin i okolica u procesima suburbanizacije na planu iz 1987. Varaždin danas - grad za novo tisućljeće

Tema današnjeg Okruglog stola su manjine i njihov identitet, odnosno identitet Hrvata na prostoru nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije, izvan današnjih hrvatskih državnih granica, rekla je u uvodu Julija Klemen, dok je Sanja Vulić istakla važnost vlastitog jezika za očuvanje nacionalne samobitnosti svakog naroda. To je bilo jasno i Hrvatima prije više od pola tisućljeća, pa su stoga riječ jazik/jezik rabili i u značenju narod.

Slično kao i pitanja ulaska ili neulaska Hrvatske u južnoslavensku zajednicu nakon sloma Austro-Ugarske monarhije početkom prošlog stoljeća.

Slom Austro-Ugarske Monarhije dočekao je u Puli, gdje je radio kao novinar i urednik Hrvatskog lista.

Beč je u svjetskim razmjerima odavno postao omiljeno turističko odredište, ponajviše zahvaljujući mnogobrojnim raskošnim kulturno-povijesnim spomenicima iz doba Austro-Ugarske monarhije, raznolikoj kulturnoj ponudi i naslovu glazbene prijestolnice u kojoj su između ostalih živjeli i stvarali poznati glazbenici kao što su Beethoven ili Mozart.

Da, da, dobro ste pročitali - to je elekronička inačica dobrog starog imenika koji se po školama koristi još od vremena Austro-Ugarske Monarhije.

Upravo je Rijeka u povijesti bila jedna od najvećih iseljeničkih luka nekadašnje Austro-ugarske monarhije.

Takav raz voj događaja osjećao se već nekoliko posljednjih mjeseci postojanja Austro Ugarske monarhije.

Iz novinskog članka, osječkog povjesničara dr. Josipa Bosendorfera, objavljenog 1934. godine saznajemo da je u Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskom kraljevstvu unutar Austro-ugarske monarhije, godine 1741. započeo život jedne od najstarijih bolnica u Hrvatskoj.

Posljednjih sto godina Lovran se okrenuo turizmu, najprije kao zimovalište i lječilište visokih krugova Austro-Ugarske monarhije, a danas kao mjesto za odmor koje privlači turiste tijekom cijele godine.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Buzet je bio pod vlašću Austro Ugarske Monarhije, za vrijeme Franje Josipa I, kada započinje I narodni preporod, te se sve češće osim talijanskog jezika mogao čuti hrvatski jezik po ulicama.

Roman je niz fiktivnih i stvarnih zbivanja na području Austro-Ugarske Monarhije s kraja 19. stoljeća, od kojih su neka ključna smještena u " egzotičnu " Hrvatsku, dakako na slunjske vodopade. opširnije >

Službeni jezik u pomorstvu Austro-Ugarske Monarhije bio je talijanski, pa je tako talijanski bio nastavni jezik i u svih sedam pomorskih škola na istočnoj obali Jadrana.

Sada cu vam ispricat kako sam ja za vrijeme Austro-Ugarske monarhije nasao svoj prvi posao, tj. drugi su me zaposlili.

Ne dugo zatim doslo je do raspada Austro-Ugarske monarhije, a i samim tim i cirkus je oso u kurac i tako sam ja sa ostalim djelatnicima cirkusa ostao na ulici.