Ovo je poglavlje koje u svojoj opsežnosti zahtjeva poseban članak koji vam i obećajem uskoro, ali mi ćemo za sada biti kratki i zadržati se samo na našoj temi, a to je centar grada, grada kojega stari Rimljani svojevremeno nisu gradili da bi njime svaka šuša paradirala u svome autiću i pravila nered.

Izjava iz zadnjeg članka (onog o autiću i laptopiću u paseu) da sam između ostalog borac za ženska prava nije mi sjela ni kada sam ju napisala, a ne sjeda mi ni dalje.

ponedjeljak je. 9:40;)))))))) i ja sam odavno pomislila da sve one zabavne sf pričice od nekad i one malo manje zabavne - svježije, danas uopće nisu tako sf. a o savršenstvu bez mane... pih kad sanjam neki jako ljepi san, di se vozim sva savršena u svom malom crvenom autiću, savršeno svjesna da nemama vozačku i potpuno ignorirajući tu činjenicu, e pa još kad taj autić i ja poletimo bez pol frke,,,,, e onda sam i ja bar na kratko savršena i savršeno sretna i lagana divote i dok se pisci i holivudski igraju s nekim pričicama i dok oni iza zavjesa to gledaju i pitaju se " who told? - ti ljepo nastavi bit baš takva kakva jesi. soli nam ovo bljutavo jelo od života. sretne blagdane ti želim, tebi i tvojima svima, dvonožnima i četvoronožnim dragima:) (7 dana 22.12.2008., 09:50:52)

Radije sam s malim valentinom, klincem od 4 god kojeg sam tad vidla prvi put u životu sat vremena po dvorištu tražila kornjaču i pričala o njegovom novom autiću ili pak 17 puta prelistavala jedno te istu mjesec i pol dana staru gloriju-in na temu maturalnih haljina.. ne moram ni spominjat da se ne sjećam ni jedne haljine i da sam maturalnu večeru imala prije četiri godine.

Pogled na utrku sa smiješne strane, kao karikaturisti.Kimi sa noževima na kotačima tipa Ben Hur, Grosjean u gumenom autiću, Webberu trube na startu jer se već upalilo zeleno, Perez se zapričao na handsfree, Vettel ima Nitro, a na podiju čita japanski s blesimetra dok Massa tetura jer dugo nije pio šampanjac, Kamui sprema nož jer si je obećao rasporiti utrobu ako ga Button prestigne, Lewis nožićem struže McLaren s bolida da ostane samo Mercedes

Ča sad, niš, čekat da malo stane, bome i stala, brže bolje iznajmili autić, i izlet more počet, a i slikanje.Jurimo mi autićem, slikamo, paune, srnice, zebrice, sloniće, ali bit je u tome ča je to bilo brzinski, koda nas vrazi gone, vozi, stani, klikni, pa trk u autić, pa opet, vozi, stani, klikni, pa trk u autić, to van je bilo tako smišno da san ja u jednom momentu pozitivno pukla, mislin uhvatio me je smijeh, smijala san se ko " luda ", a kad nas je pljusak uhvatio u autiću, digla se bura, pljušti, puše, mi mokri, jer autić nema ništa sa strane, oni ki su bili znaju kako izgledaju ti autići (isti oni u kojima se voze golferi) e tada je nastala kulminacija smijeha, jer sam pogled na naše face, pokisle, ali pune optimizma, tako da smo se nas troje smijali do suza. Pokisli, ali optimistički nabrijani, obišli smo Brijune, kad smo videli da kiša nemisli stat, nije nam bilo druge nego se vratit nazad, pričekat brodić za povratak, ukrcali se, malo se valjali, a lica nasmijana, slike nisu baš neke, ali nije mi žao, jer smijeh je lijek.

Iz dubina memorije, prekrivenih sa ogorčenjem, cinizmom, strahovima, žudnjama, stepnjama i ostalim smećem, izvuci sijećanje kako je ono bilo kad si se radovao franjama i tratinčicama, sladoledu, novom autiću, kupanju u moru i crtanom prije spavanja sve jednako, odnosno kako je ono izgledalo kad te svašta radovalo, kad je sve bilo uzrok veselju i činilo da se smiješ ozaren i sunčaš svoje male mliječne zubiće razdragan.

Možemo reći da osim što je najsvetiji čovjek na zemlji, Papa je i definitivno jedan od najsretniji s obzirom da se može voziti u ovako cool autiću koji definitivno predstavlja dobru auru oko svjetski poznatog vjerskog vođe.

I onda se opet odnekud stvorio onaj nemogući Mario u jednom autiću, i opet je doviknuo Tini nešto uvredljivo, nešto u stilu da se u lunapark ipak ne dolazi u suknji i bijelim dokoljenkama, što je Tinu jako uzrujalo.

Ono što biste još mogli učiniti jest preko njegovih igračaka (nevažno o kojima je točno riječ, može biti riječ i o autiću) dati mu poruku da se treba povući u osamu.

Na koji način solarna energija djeluje u praksi, posjetitelji sajma mogli su se uvjeriti na izloženom solarnom biciklu i solarnom autiću, koje su izradili učenici Strukovne škole Vice Vlatkovića iz Zadra.

Toliko se guraju da ih moram odbijati jer nemam mjesta za naljepnice na svom malom autiću.

Dok pokušavate skužiti zašto netko takvo nešto radi, krajičkom oka uočavate da su njemu noge malo zaplesale i da je lagano poskočio pri udaranju subwoofera u autiću.

koji čudan dan... znala sam da će biti čudan čim nisam imala dogovor ni sa kim da ga moram pokupiti negdje na putu za fax. obično moji čudni dani započinju tako, spontano, kad nema dogovora. i onda, na 2. skretanju naiđem na 2 frenda iz osnovnjaka. zapravo sad smo malo više poznanici, jer sretnem ih tu i tamo vrlo rijetko. zaustavila sam se, pitala ih kamo idu i povezla sa sobom. naravno, taj put ne bi bio tako neobičan da tu nisu bili popratni efekti ko, kome, koliko, kada i gdje smo sreli stare poznanike. uglavnom smo zaključili da su se svi dosta promijenili. ali, ima jedna priča koja me poprilično šokirala... naime, jedan naš poznanik zaršio je u ludari. da, isti onaj koji me prije desetak godina vozio u autiću nekog ofucanog lunaparka, da, onaj isti s kojim sam išla na neke dodatne aktivnosti, i, da, onaj simpa, mali dečec za kojim sam se i ja ponekad okretala i koji mi je bio drag. nešto mu je došlo i otišo. jednostavno otišo. i priča nas navodi da bi to moglo imat veze s tihom patnjom još iz osnovnjaka. pa, iako sam milijun puta pročitala, još uvijek mi nije jasno, dal se stvarno može od ljubavi poludjeti?? mislite vi tako?? sljedeća stvar je bila, ja i moj fax. eh, iz populacijske i kvantitativne genetike (baš je takva kako zvuči) bila sam među ocjenama 3 i 4 i sad, žena me par puta bila nagovarala na odgovaranje za višu ocjenu, a ja sam nju uvjeravala da mi (cijela generacija) za to nemamo vremena. a onda sam popustila obećala sam joj da ću pokušati. jučer sam doslovno listala te papire i skužila da mi fali jedna skripta. bila je kod frendice, koja, pogađate, naravno nije bila doma do 22 h. poludila sam izgubila volju za učenjem i sve prepustila slučaju. da, dobila sam tu skriptu, ali puno prekasno, kad je sa svim bilo gotovo. računala sam na poraz i na nižu ocijenu. a onda... došla sam danas u profin kabinet i iako sam odmah htjela reći, profesorice, ja bih ocjenu, ona me pretekla. rekla je:« kolegice, vidim došli ste odgovarati za višu ocjenu, puni znanja. »i šta sad? jednostavno sam progutala knedlu u grlu i samo kimnula:« da, jesam, ali znate, više sam učila teoriju, a formule su mi se malo pomiješale. »ona je samo izvadila svoje papire, tj. moje kolokvije i krenula pokazivala mi je sve što sam krivo napisala i rekla mi kako je trebalo pisati, a ja sam samo mudro klimala svojom glavom uz neartikulirane zvukove odobravanja. prošle smo bile sve zadatke, a tad me posjela preko puta sebe. pogledala me ravno u oči i pitala:« jeste li sve naučili? »samo sam kimnula.« a gdje je vaš indeks?? »pitala me malo oštrije.« oh, tu je, tu je, sad ću vam ga dati », rekla sam ko da me neko naglo probudio iz sna. u tišini ga je preuzela i upisala ocjenu i to onu višu. a toliko sam htjela izbjeći to strašno ispitivanje. naštetila bih sama sebi. ponosna današnjim ulovom ušla sam u jedan od paviljona i pitala trojicu kolega dal trebaju prijevoz. tad su krenule one dobro poznate šale o ženama i autima. naravno na štetu žena. jedan je ipak želio prijevoz. pa, iskreno, i nadala sam se da će samo on pristati. između nas postoji posebna veza, ona prava bikovska. (ehem, ne, nije to ta veza, dečko ima curu, a vi, bikovi, znat ćete o čemu pričam) i uglavnom, kad su krenule zeke peke stala sam mu na pola puta i rekla mu da može izać van. na kaj se on nasmijao i reko da se samo šalio, a na to sam rekla da sam i ja. (al, fakat, samo rijetki me naljute) poslije smo se zabrbljali, onako kako mi to znamo. došla sam do mjesta do kud je tražio prijevoz, i onda je reko:« znaš, jako dobro voziš.

Sjednem pokraj njega, gledam u ekran, na njemu taman filmić snimljen2003, mali posranac sjedi na autiću na balkonu, drži olovku u ustima i kaže " puffff mama, Tiji pufff... " (naravno, ako još niste shvatili, Tiji puši).

Šunje prijatelju, ko brate rođeni, hajd u tri pršuta i barilo vina, da će me moja splitska Dektiva do kuće besplatno dovesti, i to u autiću luksuznomu

Za sudjelovanje u projektu djecu je posebno motivirala vožnja u malom elektro autiću u kojem su montirane sigurnosne sjedalice, a djeca su mogla vidjeti koje su posljedice na lutki koja se vozila u automobilu bez sjedalice i kako djeca sa sigurnošću prolaze sva događanja u automobilu ako sjede u sjedalici.

Preslatki mališan tone u san dok se vozi u dječjem autiću

Iako se Smartić na autoputu tresao kao da će se svakog trena raspasti, moram priznati da sam se u njemu osjećao poprilično sigurno, jer sam u tom autiću sa svojih 190 cm bio sklupčan poput dječjeg fetusa u majčinoj utrobi, i to u vrijeme dok mamicu peru jutarnje mučnine.

" Do ideje da napravim auto upravljan internetom došao sam gledajući film Sam u kući 3, u kojem dječak putem kamere na autiću ugleda provalnike u kući.

Glavni je urednik u redakciju dolazio s Fakulteta, u svom starom crvenom autiću, u kojem je njegovo dobro srce zauvijek prestalo kucati.

Vožnja u autiću prema Splitu Dolazak pred SPALADIUM ARENU eeeeeeeeeeeeeeeeeeee

S osamnaest je mjeseci mališan prilično aktivan, hoda, povremeno trči, čak se možda vozi na igrački autiću.

ne, ne postoje prosječni ljudi; postoje mali, obični ljudi, s malim, običnim problemima itd.; u tzv. maloj Hrvatskoj; jugo e, Jurek moj, ti baš nemaš stila, baš si jedinstven u tom svom bivšem yugo autiću; ma znam to ti je bilo za prvu rundu upravo je tu problem kaj si svako sam pomaže, pa svak vuče na svoju stranu; i to neki iskorištavaju debelo, a naposljetku svi platimo danas kroz harač, jučer ne sjećam se, a sutra bumo vidli

Na malce jer su mi bili super, super... i u autiću i kod Najdraže... stalno, stalno...

Onda navučem cipelice i otrčim prema svom autiću u garažu.

Dramska skupina nam je izvela igrokaz o malom autiću Kriskaču kojem silno nedostaju roditelji.

Prije bismo mogli reći da se radi o autiću koji je preuređen u miša.

Te najveće hvala našem autiću Volvu koji je uspješno i sigurno odradio svoj posao

Autiću ispred nas upali se zeleno i on skrene lijevo.