Politika sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku drastično i odudara od svih ostalih sveučilišta u RH zbog svog nepotizma i ostalih nepoželjnih radnji, a sve zbog toga što već 20 g gledaju se iste face u usidrenim mjestima koje se ne daju otj erati, koje nemaju osjećaj da u Hrvatskoj treba biti veći broj visokoobrazovanih i da svako dijete po svom materijalnom statusu može završiti željeni fakultet, a nakon stjecanja određene spreme može ostvariti i svoje drugo temeljno, ljudsko pravo, a to je pravo na rad 1. Hrvatska sveučilišta trebaju biti rasadnik intelektualaca za građansko društvo, a ne postrojenja za proizvodnju ljudskih resursa prema trenutnim potrebama tržišta 2. Znanstveno-istraživački rad treba biti pokretač društvenog razvoja te nositelj slobode, pravednosti i održivosti u društvu, a ne najamni rad za potrebe povećanja dobiti krupnog kapitala 3. Svima dostupno visoko obrazovanje treba biti ljudsko pravo iz članka 26 Opće deklaracije o ljudskim pravima proglašeno od strane UN, a ne fraza koju bahati moćnici mogu osporavati u teoriji i još više ismijavati u praksi 4. Visoko obrazovanja treba biti odgoj i obrazovanje mislećih ljudi koji će biti temelj društvenog napretka, a ne zombizirani dril budućih upravljača 5. Autonomija sveučilišta treba biti shvaćena kao civilizacijski doseg moderne Europe, a ne cehovska zadrtost autističnih profesora 6. Znanje treba biti materijalna i duhovna vrijednost u demokratskom društvu, a ne potrošna roba čija je vrijednost podložna hirovima tržišta 7. Odnos profesor profesor treba biti odnos suradnika u kreativnom procesu znanstvenog spoznavanja, a ne odnos suparnika u gladijatorskim igrama raspodjele radnih mjesta i sredstava za znanstveno istraživanje 8. Odnos profesor student treba biti odnos kolega u studijskom procesu, a ne odnos pružatelj usluga klijent u financijskim institucijama 9. Odnos student student treba biti odnos prijatelja spremnih na međusobnu pomoć u savladavanju studijske materije i jačanju vlastitih intelektualnih i moralnih potencijala, a ne odnos bespoštednih konkurenata u borbi za ograničene resurse 10. Hrvatsko društvo treba biti društvo kreativnog i dobrohotnog znanja, a ne zvjerinjak kojim dominiraju najsuroviji, najpodliji i najpodobniji, oni koji na fleksibilnom tržištu rada imaju najduže kandže i najkraću savjest