Ili bi još gore bilo jer bi baba Franca bila upoznata s nizom alternativa, pa se nije morala udati za svoga Matu, mrak mu na putu umro, već je možda mogla odabrati kakvu drugu opciju.

Ali, pobunilo se more, navukli se oblaci i podadrla južina, toliko je baba Franca znala odrediti i u stranomu svitu koja je vrsta vjetra.

Uveo Juka konje i vozilo na vapor, a baba Franca joj uvijek sa svojim zavežljajem na obali.

Na primjer, ako za kapitana uzmemo da je to predsjednik Vlade, mornari da su Vlada, vapor da je država, klimava rampa na vaporu da su mjere Vlade, more da su gospodarske i ostale političke okolnosti u Europi i svijetu, Jukino bljuvanje da je pitanje kvalitete života, molitva babe France da je vapaj za spasom, baba Franca i Juka da su hrvatski narod, ćurak preko glave babe France (i Pube) da je vođenje žednoga preko vode

Eto, takvu priču nam je ispričala naša baba Franca.

I tako krenuli Juka i naša baba Franca kočirvagnom u Senj.

Ali srećom more mirno, nije baba Franca čula za bonacu, ona bi rekla da je more bilo mirno kaj ulje, eto baš tako bi ona rekla.

Ča je? milozvučno odrješitim glasom će baba Franca.

A cijelo to vrijeme vapor u baškoj luci miruje, vidi baba Franca da on tek s vremena na vrijeme izbaci malo dima kroz svoj crni dimnjak, rekla bi ona da je baš kaj čeljade ko puši, tako se nje to doimalo.

Mene stra ' doista iskreno baba Franca zbori.

Za kraj priče valja kazati da su se baba Franca i Juka sretno dočepali kopna (inače ove pripovijesti ne bi bilo), sretno stigli svojoj kući, ali babi Franci nije padalo više na pamet da ide u trg u Bašku, ili uopće kuda morem.

Samo ti reci sluti baba Franca da se nešto iza Juline nesigurnosti zanimljivo krije.

Nije ona čula ni za Pira ni za njegovu pobjedu jer baba Franca ima samo četiri razreda pučke škole (doduše ima i položenu opetovnicu), ne zna ni latinski ni engleski, ne čita novine (za portale nije nikada ni čula), nikada se nije bavila politikom, niti će se njome baviti, a čini se da pogađa u sridu.

Evo neka nam u tome pomogne naša mudra i pametna baba Franca nepismena doduše, ali koja zna na čemu svit stoi.

Nije se baba Franca dala, red je bilo Juki na obalu, uhvatiti je ispod ruke, koraknu, ali kad treba statri na onu rampu, baba Franca uvijek ustukne.

I jednom takvom zgodom, otputila se naša baba Franca sa svojim diveron Jukon u Senj, odnosno u Bašku.

Da nije uopće problem u umjetničkoj izvedbi, već u samoj ideji podizanja spomenika Tuđmanu, svjedoče harange koje su se u jednom trenutku, kad sve ostalo fino i profinjeno nije dalo efekta, otvoreno razgolitile i pokazale sav svoj jadni bijedni sram kako bi naša baba Franca rekla za one stvari smještene između nogu: Bilo bi puno efektnije napraviti repliku groba Franje Tuđmana ispred Biskupove palače, i to u prirodnoj veličini.

I na kraju, a to ne treba zanemariti, mnogo se govorilo o plaćama i berivima u EU Parlamentu (da te Bog sačuva), pa je naša baba Franca i na to dala komentar: goji tata da je debljeg vrata.

Kako bi rekla naša baba Franca, pametna je to žena, lako je tuđim (ma znate već čim, je li, da ne budemo prosti) mlatiti po trnju (još glogovom).

Nekve vratarnje Maje (a baba Franca je znala samo za majku od domaće vune, ednu bi uplela sebi, a drugu dedu Juri) da su predvidile da će voga miseca propast Svit.

Baba Franca je vajk vikala, Bog je pomiluj, da nema toga ki vražji Svit more poništit, van sam dragi Bog.

E pa što? Treba to preživit dometne svako toliko naša baba Franca.

Naša baba Franca je još iza ' noga rata misli ona na Drugi svjetski rat, glasala i s kuglicama.

I naša baba Franca iz mladalačka hira ubacila tamo gdje nije trebalo, za zlo svoje, pogađate crnu kuglicu, pa se dočepala prisilnog rada u sječi i izvoženju trupaca u Škamnici.

I otada je baba Franca uvijek išla glasovati, ali bi ubacila nezaokruženi listić, jer nisan ja sigura ki je gori, a ki doli.

Naša baba Franca, Bog je pomiluj i duša joj se raja nagljedala, je vajk vikala da je negda davno, una se toga kaj dite ni mogla sitit, da je bil " sud vodeni ".

I unda bi una, el, baba Franca kad bi koga kljela vajk znala reć, mrak joj na putu - " vruće kamenje padalo na te ".

Tako je naša baba Franca zamišljala sud ognjeni. a morda ni ' ni bila daleko od istine.

Na taj problem naša baba Franca ima odgovor, realan do bola, stvaran i nimalo virtualan, a on glasi u retoričkoj varijanti ovako: ča bi pametni da ni ' munjeni?.

Također je istina da je ovih drugih većina, premoćna većina, dakle onih koji na sve odmahuju rukom uz komentar vrag sotoni brat, kako bi rekla naša baba Franca.