Ta neaktivnost bana Mladena je razljutila Karla I., da je poslao udružene snage slavonskog bana Ivana Babonića i kneza Frankopana protiv bana Mladena koje su ga porazile u bitci kod Blizne u Poljicima 1322. godine.

Prvi puta se spominje još u 13. stoljeću kao vlasništvo obitelji Babonića, a najpoznatije razdoblje doživljava za vrijeme vlasti hrvatskih banova Zrinskih i Frankopana.

Prije toga ovo je mjesto s okolnim imanjem bilo pod vlašću hrvatskih plemića Babonića, i drugih vlasnika.

U ratu protiv Babonića, koji su se pobunili protiv kraljice i Pektara, poginuo je Joakim Pektar 1277. godine.

Uzalud je potkraj rujna 1308. prosvjedovao pred papinskim legatom protiv Babonića, koji su držali biskupsku utvrdu Medvedgrad, koju im je prodao zagrebački kanonik Marko, a posjedovanje 1300. potvrdio kralj.

Nakon god. 1293. podgorska županija gubi svoju samostalnost, kad dolazi u vlasništvo Babonića darovni ¬ com kralja Andrije III, ne više kao županija, već kao pri ¬ vatno feudalno vlasništvo.

Razgovor o spiritističkoj seansi kod Vesne na kojoj se javio Staljinov duh, reče da je on bio despot ali da je zato kumir pravi hoštapler; predviđa prijelomna zbivanja zbog njegova odlaska u društvo svom ocu 20. rujna o. g.; preživjet će tko se zatekne kod kuće; najprije će biti rehabilitiran Hajduk, a Nelipčić tek 1977; Babonića će zadesiti smrt od nekog vojnika...

Kralj Andrija III. tu županiju daruje, odnosno dodjeljuje (1293. godine) rodu Babonića, koji svoje sjedište imaju u Lipovcu, sve dok Ivan Korvin nije sagradio dvorac u Jastrebarskom, mjestu koje je prema odluci Bele IV. proglašeno slobodnim trgovištem.

Tijekom svoga postojanja bio je sjedište znamenitih plemićkih porodica: Babonića, Čupora i Erdödy-ja.

Vrbaški grad je kratko vrijeme bio u vlasti Gisinga, jer oni su imali veliku oporbu domaćih velikaša, prije svih knezova Goričkih Babonića.

Na pomirenju Gisinga i Babonića 30. listopada 1280. godine u Ozlju spominje se Ivan Gising, s titulom magistra i župana Vrbasa i Sane.

To je u stvari velikaška obitelj Babonića (prvotno Babonegi) u naponu svoje moći.

Naime, bosanski ban Prijezda (1250 1287.) u posljednjoj godini svoga vladanja izdaje povelju iz koje se vidi da je jedan ogranak kuće Babonića imao svoje posjede u dolini rijeke Sane.

Radi toga kralj Andrija III. 1299. godine po drugi put imenuje kneza Stjepana Babonića banom čitave Slavonije.

Poput prethodnika Andrije III. kralj Karlo Robart 1310. godine imenuje Stjepana Babonića za bana čitave Slavonije, četiri godine kasnije tri brata (ban Stjepan, Ivan i Radoslav) međusobno dijele posjede.

Vrbaški grad je još neko vrijeme bio u vlasti Babonića, koji se prozvaše Blagajskim, po Blagaju, kojeg su dobili u posjed.

Kako se Vrbaški grad nije davao u nasljedstvo, čim je oslabila moć Babonića, počeo je mijenjati svoje gospodare.

Tako su već 1465. oni osvojili Blagaj na Sani, nekoć grad hrvatskih velikaša Babonića i sjedište hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića.

Ovimi darovanji naraste još veće moć i snaga knezovah krčkih i senjskih, te oni biahu velikom stranom uzrok što izza padnutja Mladena bana hrvatskoga i bosanskoga, nova buna hrvatskoga plemstva, podignuta pod vodjenjem Ivana Babonića, Jurja Šubića i Ivana Nelipića proti ugarskomu kralju, nepodjè za rukom, premda je rat proti buntovnikom mnogo godinah trajao, a još za vrieme vienčanja Ludovika kralja 1342, sasvim dovršen nebiaše.

Prije Šubića (Zrinskih) utvrđeni grad, sagrađen najkasnije krajem 13. stoljeća (prvi pisani zapis o gradu je iz 1295. godine), i okolno imanje bili su u posjedu hrvatskih plemića Babonića i drugih vlasnika.

Srednjovjekovni je Ozalj bio u posjedu Babonića, Frankopana i Zrinskih.

Ivan je izvan Oklića grada u bližini samoborskoj imao još jedan tvrdi grad Lipovac u gori, kojega godine 1283 prodade svomu susjedu i rodjaku višespomenutoga Nikole Babonića, Radoslavu Babonicu od Vodice 4, bratu kasnijih banovah Stjepana i Ivana.

Njegov sin Izan I. dobio je od kralja Bele IV. županiju Drežnik, koju su kasnije izgubili u korist Babonića.

Blaga padina povrh Kupe naseljava se u razdoblju od 10. do 13. stoljeća, u okrilju slobodne plemenske zajednice a potom prevlasti kneževa Babonića.

Koncem XIII. i početkom XIV. vieka slovila su četiri brata Babonića: Stjepan, Ivan, Radoslav i Pavao sinovi kneza Stjepana.

Hrastovica je u srednjem vijeku bila značajno mjesto, prvo u rukama knezova Babonića, a kasnije zagrebačkih biskupa.

Dva kastra na razmaku od kojih 400 m vjerojatno su posljedica dvovlašća knezova Babonića i zagrebačkih biskupa krajem 13. do početka 14. st.

" Četverokutna kula sagrađena je vjerojatno u XIII. st. za knezova Goričkih-Babonića.

Tvrdi grad Blagaj, smješten ponad ušća rječice Japre u Sanu, zbog svoga položaja u blizini izrazito važne srednjovjekovne komunikacije dolinom rijeke Une bio je tijekom 14. i 15. stoljeća jedno od najvažnijih sjedišta knezova Blagajskih, potomaka nekadašnjih knezova Babonića, koji su po njemu nosili svoj pridjevak.

On je do 1347. bio središte posjeda knezova Babonića, kad ga kralj Ludovik Anžuvinac daje u posjed knezovima Šubićima kojima je oduzeo Bribir i dalmatinske posjede.