Evo ti nekoliko zanimljivih bendova za koje je vrlo malo ljudi čulo - Badlands (Ray Gillan, Jake E.

Neki Springsteenovi obožavatelji smatraju kako je Darkness njegov najbolji i najdosljedniji album; pjesme kao što su " Badlands " i " The Promised Land " postale su obavezni dio koncertnog repertoara u godinama koje su slijedile, dok se pjesma " Prove it All Night " jako dugo emitirala na radio postajama.

Odsvirao je nezaboravne sax solo dionice na Springsteenovim najvećim hitovima; " Born to Run ", " Thunder Road ", " Badlands " i " Tenth Avenue Freeze-Out ".

Meksička lokacija, Bisti Badlands, vrlo je slabo posjećeno područje skriveno u divljini pustinje na sjeverozapadu Novog Meksika.

Film je sniman u nacionalnim parkovima Badlands i Custer u Južnoj Dakoti, u vrijeme tadašnje, godišnje sezone " stanjivanja " krda bizona.

Slažam se za Cinderellu (iako mi pjevač ide malo na živce sa glasom), ali Motley Crue i Poison??? Poison je jedan od najbezveznijih i najneorginalnijih glam metal bendova uopće.Motley Crue je nešto bolji i ja ne bih rekao da je podcjenjen, u Americi je to itekako cjenjen bend, izvan baš i ne i tu bih se mogao složiti s tobom.Ako već spominjemo metal iz 80 - tih godina (glam, hair...) Ima tu daleko podcjenjenijih bendova, a koji su bolji od ova dva pomenuta.Neznam jesi čuo za Ratt, Hardline, XYZ, Badlands, W. A. S. P., Lynch Mob, Dokken (iako je vokal teška truba).... Itd.

Po pozivu je inače filozof, a u četrdeset godina dugoj filmskoj karijeri snimio je samo pet filmova: Badlands, Days of Heaven, The Thin Red Line, The New World i The Tree of life.

Nitko pouzdano ne zna zašto je poslije dva remek-djela objavljena u relativno razumnom razdoblju od 5 godina, " Badlands " (kod nas prevođeno kao " Pustara ") iz 1973. i Days Of Heaven (" Dani raja "), naprasno nestao na punih 20 godina i što mu je došlo da se isto tako naprasno vrati da snimi možda najpotpunije djelo karijere " The Thin Red Line " (" Tanka crvena linija ") 1998. godine.

Worlds Apart - još jedan od brojeva s The Rising albuma uživo je bio pretvoren u impresivan komad world music stilizacije s bendžom Nilsa Lofgrena i harmonikom Dannyja Federicija dok je Badlands - po običaju bila furiozni i muskulativni rokerski broj s patentiranim moćnim " zvučnim zidom " senzacionalne ritam sekcije: bubnjara Maxa Weinberga i basista Garyja Tallenta.

Uostalom, četrdesetak tisuća fanova odlijepilo je odmah na prvom trolistu: Jackson Cage, Badlands i Cover Me.

Jedina greška koju su napravili bendovi kao što su Hardline, Lynch Mob, Badlands, Giant, XYZ pa i Skid Row je ta što su se prekasno pojavili, između 1989 i 1992. g. npr. Hardline svoj prvi album izbacuje 1992. g., dakle usred grunge ere, pa zbog toga i ne čudi njihov komercijalni neuspjeh, a to je jedan od boljih bendova iz te ere.

Dvojac Broach i Kirky inspiraciju je našao u filmu Badlands, tinejdžerskom kult filmu.

Nevjerojatno jednostavno i brzo se na cijelom stadionu stvorilo ozračje kao da više ništa nije bitno, a Boss i bend su već prašili prve taktove moćne Badlands.

Baš sam se veselio " Che Guevari ", naročito kada sam saznao da će iza kamere stajati Terence Malick, čovjek koji toliko rijetko snima, a kad snima onda je to pravi pravcati praznik za oči, uši i dušu (pogledati obavezno " Badlands " i " Thin Red LIne ").

Baš kao i fascinantnu Shackled Drown, mobilizirajuću Rising, energični Badlands...

Osobno mi je drago da je upravo Terrence Malick (Badlands, Days Of Heaven, The Thin Red Line, The New World) imao čast otvorenja festivala jer je svojim najnovijim djelom ako ništa drugo uspio otvoriti mnogobrojne diskusije o samoj radnji filma i poruci koju širi.

U nacionalnom parku Badlands se nalazi zbrika vertikalnih tornjeva sa relativno ravnim vrhovima i velika travnata prerija.

I dok su prva dva Badlands i Days Of Heaven uz posebnu pažnju usmjerenu na fotografiju i duge kadrove, ipak bili po konceptu tradicionalni, kasnija dva Tanka crvena linija i Novi svijet bi se mogli svrstati u avangardu visokog koncepta, teško prohodnu filmsku psihodeliju za prosječnog gledatelja.

Plodni autor, putnik, predavač, ljubitelj noisea i buke, često spominjan kao etnografski eksperimentalist, predstavlja vrlo zanimljiv program koncentriran oko svog novog filma Trypps 7 (Badlands).

Struktuiran je kao inteligentni i pustolovni film ceste, ponekad podsjećajući na " Badlands " Terence Mallicka.

Između prvoga (Badlands, 1973.) i drugog filma (Božanstveni dani, 1978.) prošlo je pet godina, između drugog i trećeg (Tanka crvena linija, 1998.) nevjerojatnih dvadeset, da bi četvrti (Novi svijet, 2005.) dočekali nakon, za njegove standarde, kratkih sedam godina.

Objavio je knjige Into the Badlands (1991.), Faithless (1997.), Pet pubova, dva bara i noćni klub (1999.), Povratak u Cardiff (2000.) i Princ od Walesa (2003.).

A regularni dio koncerta se na turneji zatvara s Badlands.

No, tek je istoimeni film Terrencea Mallicka iz 1973. (Badlands, sa Martinom Sheenom i Sissy Spacek u glavnim ulogama, i sto je najbitnije, u vrijeme kada ni Stone ni Tarantino nisu ni sanjali o takvom projektu) počeo stvarati današnji mit.

" Voyager je u potjeri za makijskim brodom u području poznatom kao Badlands.

Nije da je bas bilo planirano, da se odmah ogradim od zajebancije, nego nam je ta cura koja nam je trebala bit cimerica poslala poruku da je u Badlands klubu u Castru.

Anyway, cekamo bus koji nikako da dodje i na kraju sjednemo u taxi koji nas odfura drito pred Badlands.

A nije da i dosad nije bio ekstravagantan - prisjetimo se davnih Badlands ili sjajnog ratnog Tanka crvena linija - pa je u više od 50 godina karijere režirao samo šest filmova.

Koncert je Šef zatvorio s fenomenalnom Badlands i odmah nastavio s bisom i Pay me my money down na koju je pozvao postarijeg posjetioca, Talijana, na binu koji se sjajno uklopio u bend sviravši žlicama po metalnoj ploči.

U poznim danima Divljeg Zapada, Badlands je bio svjedok kako najokrutnijih pokolja nad starosjediocima, tako i svjedok legendarne bitke kod Little Big Horna.