"... kad bi bilo sve po zakonu, tu su paragrafi, pa zagrabi nek ' isto je i đavolu i đakonu " stihovi su jedne Balaševićeve pjesme, koji taman dobro pristaju ovoj situaciji.

Istaknimo kako će koncert označiti svojevrstan presjek Balaševićeve karijere, a na njemu će zvijezda večeri predstaviti i veći dio materijala sa svog novog albuma Rani mraz.

Ljubitelj Balaševićeve " Neki novi klinci " (" nije me strah za sve romantične duše i dobre ljude dok postoji netko kao Balašević koji ih odgaja kroz svoje stihove ") slušat će opet omiljenog kantautora i u Zagrebu i u Splitu.

Podijeljeno je nekoliko knjiga Balaševićeve poezije koje su išle od ruke do ruke dok su okupljeni čitali poeziju.

Cura očito, poput Balaševićeve " koke čudne ptice " uvijek pada na isti tip muškarca...

Vrhunac svega bilo je puštanje s mobitela Balaševićeve pjesme Slabo divanim mađarski.

Ova autorska večer je tako doživjela svoju pretposljednju izvedbu u ovom obliku te je tako publika u Čakovcu svjedočila posebnom poglavlju Balaševićeve karijere.

Budući da ste već došli do toga da citirate Balaševićeve stihove, radi se o vrlo zabrinjavajućem, kasnom stadiju bolesti.

oženio mi se prijatelj nisam mislio da mi je prijatelj sve dok mi nije preoteo djevojku (sad mu je već žena), onda sam shvatio - prijatelj te vadi iz govana. svejedno, pozvali me u svatove. a svatovi, kao iz balaševićeve pjesme - parada.... odlučio sam se da većer provedem uz bezalkoholne kemijske pripravke raznih boja s i bez mjehurića kojima se aroma i ukus razlikovala samo po etiketi s plastične boce. nije da mi je alkohol mrzak ili stran, ali društvo je bilo takvo, a i ona nije bila " dunja ". na ulazu mi dvija simpatićna curetka uvališe ruzmarin koji je veličinom prevazilazio i najekstremnije crnačke kur... (izvinte me što psujem...). brat-bratu tridesetak centimetara. stršao je kao antena radiouređaja. morao sam za njega nositi oružani list jer je postojala opasnost da nekome izbijem oko. sve u svemu dočekao sam ples s mladom, zavrtio je jedan krug po podiju i uvalio omotnicu s 50 eura (za masnu prasetinu i obojenu šećernu vodicu s CO2 u tragovima), zahvalio na pozivu i pošao doma. na ulazu u Selo, kao po pravilu, uz kraj ceste zasvjetli velika crvena lizalica gospodina u plavom s florescentno narančastim prslukom. policija ili smetlari? policija, smetlari ne nose lizalice... znao sam da me moja dektiva ne može promašiti. zaustavim auto, otvorim prozor, a onaj tridesetak centimetara dug ruzmarin ispadne kroz otvoren prozor pravo " drugu plavom " pod nos. samo me je pogledao i... - hoćemo piriti? - zašto? nije se dao smesti. pirio sam i napirio rezultat maksimirskog derbija - laku noć vam želim - i ja vama balon, koliko se sjećam, nije bio roza, nisam dobio ni biciklo, ni 200.000 kunića, ni novi auto... možda zato što nisam ništa napuhao ili na tv opet lažna reklama...

Ruke su mi vezane, noge amputirane, a od mene se očekuje da trčim i postižem medalje kojima će Uprava okititi svoje životopise kako bi napredovali kroz život " kao Bane " iz Balaševićeve pjesme.

Otplakala sam na sve Balaševićeve pjesme odavno - priznala je uistinu dobro raspoložena Severina koja danas slavi svoj 41. rođendan.

Koncert će, kao i do sada, poslužiti za predstavljanje nove Balaševićeve knjige ' Kalendar mog djetinjstva ' zagrebačkoj publici.

Jedni ga hvale, drugi žale, treći kažu: e moj brale, taj je bio kvaran kao šupalj zub stihovi su iz Balaševićeve pjesme Božo zvani Pub koji su kao stvoreni rezime reakcija Našičana s kojima smo razgovarali nakon što se vijest o presudi njihovom sumještaninu, bivšem gradonačelniku, ministru policije i obrane te sadašnjem saborskom zastupniku Berislavu Rončeviću proširila ovim slavonskim gradićem.

Odmah bi se sjetio Balaševićeve pjesme Toma Sawyer, odnosno njezinog kraja.

Jugonostalgija je zacijelo jedan od bitnih zaloga goleme Balaševićeve popularnosti i to ne samo u Hrvatskoj.

Remorker Balašević tribute band nastao je dekompozicijom (ne) normalnog Balašević tribute benda i sačinjen je od 6/7 istog u januaru 2007. godine kroz zajednički rad i druženje sedam profesionalaca, ljubitelja Balaševićeve muzike, srećnih i zahvalnih što imaju priliku da sa scene, najbolje što umeju reprodukuju pesme sjajnog kantautora i daju im svoj lični pečat.

Veliko iskustvo na sceni i višegodišnji staž u sviranju Balaševićeve muzike, zatim usviranost grupe i dobar fluid na bini i van nje su stvari koje su aksiomatski zagarantovane, što uostalom potvrđuje i veliki broj simpatizera i prijatelja ovog kružoka.

Pri kraju nastupa su malo podigli atmosferu punk rock obradom Balaševićeve Pa dobro gde si ti.

Iako ga je trema glodala tijekom cijelog nastupa, mora mu se skinuti kapa što je ziheraškim izborom Balaševićeve Jesen stiže dunjo moja uspio barem nakratko pridobiti pozornost pomalo nezainteresirane publike.

Koncert je prošao odlično, band je oduševio i najzagriženije Balaševićeve fanove koji su se vjerojatno puno bolje zabavili nego što bi na koncertu samog Balaševića.

Sjetio sam se one Balaševićeve pjesme to je jedan sumnjiv lokal, al je kuhar pravi as.

Rugajući se vječitom antagonizmu između Splita i Zadra, Lucić i Dežulović kazali su da ta dva grada ipak veže posebno prijateljstvo, nakon čega su Zadranima posvetili pjesmu " Tri puta sam vidio Ivana Pavla ", parafrazu Balaševićeve pjesme " Tri puta sam vidio Maršala ".

Dvojac je u prosincu održao dva odlična promotivna koncerta u zagrebačkom kazalištu Gavella tijekom kojih je izveo program satkan od minimalističkih obrada poznatih pjesama poput Ti si mi u krvi Kornelija Bate Kovača, Bregovićeve Te noći kad umrem, Runjićeve Galeb i ja, Magle Karla Metikoša, Balaševićeve Priče o Vasi Ladačkom..., te nekolicine Predinovih skladbi prearanžiranih na isti način.

Ne brinite - vesele odore Balaševićeve mornarice ne znače da će izostati onaj poseban trenutak koncerta kada zajedno s ostatkom publike suzdržavate suze

' '... ovo je album sadašnjeg duha vremena: sitna emotivna zadovoljstva i unutarnji protesti, Šerićev ugodan glas, obiteljske posvete i decentna glazbena podloga daju ploču koja će podsjetiti na Balaševićeve kolekcije pjesama. /... nova ploča Pavela nije savršena, ali bila bi velika stvar kada bi ovako nešto bilo prosjek za hrvatsku popularnu glazbu. ' ' (3,5 - 5, Zoran Tučrak, Muzika.hr)

Obožavam Balaševićeve stare albume, nema pjesme čije riječi ne znam, ali nekako više s ljudima ne pričam o njegovom liku i djelu zbog nabrijanih klinkica i straha da ne budem strpana u isti koš s njima radi toga.

Kopajući po starim kasetama (o da, uz CD-ove posjedujem i takvu gomilicu, ali dodajte tome još i pretpovijesne ploče i gramofon koji još i danas radi besprijekorno) pronašla sam štošta: i Bajaginu Prodavaonicu tajni koju sam kupovala po jednu kasetu tjedno, jer baš sam se uz Plavi moj safire zaljubila do boli i kasete premotavanje trošila kao papirnate maramice ljubavnih čežnji, pa sve do one na kojoj su snimljene Balaševićeve balade.

Škoro je inače inteligentan i duhovit čovjek, ali nadimci koje mu daju (mali Balašević ili mali Thompson) su krajnje neprimjereni s obzirom da je s jedne strane uistinu miljama daleko od Balaševićeve karizme i talenta (tu i tamo ubode nešto, ali to dakako nije to), a s druge je strane ipak artistički dorečeniji od Perkovića.

Takvi se drže Balaševićeve proSKOJ-evske zakletve: Za zakletvu itu ja spjevao sam stih; Ne spominjem prošlost ni bitke daleke jer rođen sam tek poslije njih.

Čime se bavi domoljubni tisak dok Neretva u Metkoviću ordinira po kućama, dok ličke rijeke pokazuju ozbiljnu namjeru da Velebit pretvore u najveći hrvatski otok, dok Sava ponovo upozorava da Panonska mornarica može postati nešto ozbiljnije od puke Balaševićeve dosjetke i dok Drina mahnito teče iznad višegradske ćuprije, kao da joj je dojadilo boraviti u vlastitome koritu i obnašati dužnost vododjelnice civilizacija?