Godine 1848. povlači se iz čelništva Narodne stranke i zbog starosti otklanja bansku čast, ali i tijekom posljednjih godina života sudjeluje u radu Sabora i u političkom životu Hrvatske.

Mladenova braća ostali su na manjim posjedima, a na bansku čast se počelo birati većinom Slavonce.

Šubići Bribirski su izgubili nasljednu bansku čast 1322. godine. [ 5 ].

Tijekom cijele njegove vladavine, bansku čast nije ponudio ni jednom hrvatskom velikašu, već isključivo nižim plemićima iz Slavonije mađarskog podrijetla.

Kada godine 1542. Petar Keglević, bivši ban jajački, a tada ban hrvatski i upravitelj opatije topuske, radi velikih svojih bezzakonjah bansku čast i sva dobra izgubi, založi kralj Ferdinando I. dne 12. travnja 1547 u Hebu (Eger) Keglevićevu polovicu pristojališćah krapinskih rečenomu Luki Sekelju barunu od Ormužda za 2000 for., te je ovaj kao gospodar svega vlastničtva krapinskoga, trgovišću Krapini na dan 7. lipnja 1547 potvrdio sva starinska prava; premda je sedam sinovah Petra Keglevića zakonitomu uvedenju u vlastničtvo krapinsko, po Melkioru Botki svečano protuslovilo.

Ovlasti Hrvatskog sabora bile su smanjene dok je bansku čast obnašao carev poslušnik.

Smatrao je, također, da kralj treba obnoviti bansku čast u opsegu kakvoga je imala u davnini, a da bi ban u kraljevo ime trebao u Hrvatskoj imati vrhovnu vlast.

To približavanje Srbiji nije se svidjelo bogatim Šubićima, koji su tada nosili bansku čast u Hrvatskoj, pa su se krenuli na pohod i zavladali bosanskom banovinom tijekom dvadeset godina.

Mađari su u križarskom ratu poharali Bosnu i Hum, a na strani Ugarske su bili Sebislav od Usore i Prijezda, koji je nakratko dobio bansku čast.

Prečasni gospodin nadbiskup reče da svako ima odgovarati pred bogom za svoje čine, a i ja koji je iznenada ostavio bansku čast i tobož ostavio kraljevinu na cjedilu.

Znalo se da su htjeli posve utamaniti bansku čast, oteti banu pravo sazivati sabor i voditi zemaljsku vojsku.

Berthold je obnašao bansku čast god. 1209. do 1212. i za to vrijeme je izašla iz slavonske kovnice ta serija novca.

Ponuđenu bansku čast Ožegović nije prihvatio niti 1865., nakon Mažuranićeva povlačenja.

Hrvatskoj je priznat poseban položaj prema drugim narodima, ona jedina od svih zemalja carstva ima svog ministra u središnjoj vladi, zadržava bansku čast, priznaje se njena neovisnost od Ugarske, a u teritorij Hrvatske su uvršteni Rijeka i Međimurje.

Za povijest mjesta važno je spomenuti podatak da je u ožujku 1848. godine tada još pukovnik Josip Jelačić upravo u Lekeniku saznao da je uzdignut na bansku čast.

U stoljećima koji slijede Čakovec i cijelo Međimurje iz kraljevskih ruku dobivaju velikaši stranog porijekla kako bi kao posjednici u Kraljevini Slavoniji mogli obnašati bansku čast.

U Hrvatskoj ban je bio državni poglavar u predfeudalno doba, kraljevski namjesnik u ranom srednjem vijeku (ponosna operna replika Zrinskoga turskom izaslaniku Sokoloviću: »Hrvatu ban je kralj, on mjesto kralja vlada«), poglavar Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s ovlastima potkralja do kraja I. svjetskog rata, starješina banovina u Kraljevini SHS te poglavar Banovine Hrvatske od 1938. do 1941. No koliko god taj dostojanstvenik s nekim vladarskim ovlastima bio čvrsto vezan s hrvatskom povijesti u bliskoj smo prošlosti gromkom željom i pjesmom Ustani, bane ponovno ubacili u sedlo bana Jelačića, koji je za imenovanje na bansku čast saznao u Glini, gdje je bio vojni zapovjednik riječ ban ne samo što nije hrvatskoga postanja nego nije ni slavenskoga. (Da ne zaboravim, premda su drugi već poodavno zaboravili: čuvši da je imenovan banom, Jelačić je krenuo iz Gline ususret izaslanstvu koje mu je nosilo tu vijest.

Oružjem, zakonom bansku čast ravnaše, za srićom pokojnom orsagu skrbljaše.

Ujedno mu je u nasljedstvo dao i bansku čast.

I uglavnom se to odnosi na manji prostor oko dvije utvrde - Kotora (Katere) i Desnika. - sred.10.st. vjerojatno je neko vrijeme pod vlašću hrvatskih vladara - do pada Samuila, najvjerojatnije pod Bugarskom - nakon Samuila, pod Bizantom, ali ima svog upravitelja (bana) - jačanjem Zete, u sastavu Zete za vladavine Bodina (do 1110) - nakon toga bosanski banovi vladaju samostalno, iz prostog razloga što oko njih nema jake sile koja ih može držati pod kontrolom. - od 1138. pristupa ugarsko-hrvatskoj kruni, pa mađarski vladari nose naslov " rex ramaque " - formalnopravno bosanski banovi su njihovi vazali - kralj Bela (1131 - 1141) pred smrt ostavio bansku čast nad Bosnom svom djetetu Ladislavu (?), ovaj bio malodoban, pa je funkcija pripala slavonskom (dakle slavonskom, ne hrvatskom) plemiću Boriću - ban Borić stradava u dinastičkim borbama za ugarsko prijestolje - od 1167 - 1180 ih pod Bizantom - ban Kulin (? 1180 - 1200?), dolazi na vlast kao štićenik Bizanta jer u to vrijeme teško da je drugačije mogao.

Na povratku kući dozna Jelačić u Klagenfurtu, da mu je kralj još 10. VI. oduzeo i bansku čast i vojnički položaj.

No 30. III. 1670. proglasio je car i kralj Leopold Zrinskoga veleizdajnikom i oduzeo mu bansku čast, a carski general Spankau provalio je u posjed Zrinskih, Međimurje.

Nakon što je njegov drugi sin Mladen II. izgubio 1322. bansku čast, nekoliko godina nakon toga, bosanske i dubrovačke čete osvajaju i humsko područje.

" Nešta im zaokupilo glavu od onoga dana kad je vaša presvjetlost položila bansku čast.

Isto tako u nasljedstvo mu daje i bansku čast.

Iz Pušće je bio i hrvatski ban Pavao Rauch koji je bansku čast obnašao od 1908. do 1910. godine.

Otac Dore Pejačević, grof Teodor Pejačević (1855. - 1928.) obnašao je bansku čast od 1903. nakon zloglasnog Khuena Héderváryja, da bi već 1907. zbog zakona kojim se na svim ugarskim željeznicama (dakle i u Hrvatskoj) uvodi mađarski jezik, dao ostavku.

Budući da je kralj potvrđivao bana, Hrvatski je sabor imao pravo predlaganja kandidata za bansku čast te organizaciju svečanosti banskog ustoličenja po kraljevoj potvrdi.

On je ugarski plemić koji je dobio bansku čast, a kao i svaki častohlepni plemić nastoji biti što samostalniji.

Gostl, Igor: Josip grof Jelačić, ban hrvatski: o 150. obljetnici uzvišenja na bansku čast.