Mlađi od mene odlaze na bauštele u Njemačku, srednjoškolci u anketama navode da im je ideal završiti nekakav fakultet pa zbrisati van.

Ljudi moji ja ne želim govoriti neprekidno jedno te isto pa nisam valjda papagaj.Kod nas se neradi samo u smislu branitelja exstremne stvari, rekao sam da nam je sve exstremno pretjerano.Radi se u stvari uvjek u radu redu i poštenju, i istinski kvalitetnom obavljanju posla odnosno poslovanja.kako žemo to obaviti ako nam već u prvo, kod terminologije neštima, za koju neki naši specijalisti žele liberalno reći, da smo ju prespavali, ili se nismo pripremili ili smo se možda rađe međusobno svađali, izgleda mi da se kodnas mora ponekad i dizati prašina, kako bi kasnije došlo do sve čišćeg zraka i međusobnog ozračja ponašanja i podnašanja.Da to vam upravo šaljem ja iz bauštele dijaspora a malo je vremena i za spavanje.

kao i sve ostale grane gospodarstva, neka nova atmosfera udavila je vas život u radijskom mediju u hrvata danas. u pritisku konkurentnosti i u općeprihvaćenom novom kanonu uređivačke političke, radiostanice postale su bezdušne playliste s opcijom shuffle nekih propisanih hitova i evergreenova. onako, kad radim, imam ponekad običaj upaliti radio. bilo to s one strane sljemena gdje sve vrvi od frekvencija ili u imotskom i zagrebu, nailazim na poraznu činjenicu da sve pjesme koje čujem poznajem od prije ili ih poznajem jer sam ih zadnjih mjesec dana čuo stotine puta na toj ili nekoj drugoj frekvenciji. radio zaprešić ima rok antologiju, jednom tjedno, zbog koje vrijedi ostati na valu i čuti nešto novo, nikad prije čuto, a opet staro nekoliko desetljeća. voditelj nema neki glas, ali emisija je pravo osvježenje i nakon leskovarovog magic busa. generalno gledano, što se mog glazbenog stava tiče, što se tiče uopće odnosa radija prema glazbi kao fenomenu na kojem ova djelatnost uopće počiva - u 75 % slučajeva dokaz je da je ljudska vrsta u teškoj banani, mentalnoj i kreativnoj (možda bi bilo bolje ovo pripisati samom sebi, ali bit ću slobodan ući u opservatorijsku kabinu sam). kad radim recimo gips table, svira radio... nakon sat vremena primjetim da sam nervozan i dekoncentriran. jučer sam zato odlučio ugasiti radio. i dok sam radio u glavi mi se vrtilo bezbroj jednoličnih playlisti s hrvatskog eterskog područja, i nisam mogao negobiti sretan jer mi po glavi ne bubnjaju bezidejna najbrajanja bez reda i smisla pjesama i pjesmuljaka. razmišljao sam tada kako nabaviti mp3 player dovoljno jeftin i pouzdan da reproducira s usb sticka. i nisam se mogao sjetiti da sam igdje vidio tako jedan jednostavan radio s kojega možeš slušati desetak sati glazbe po vlastitom izboru. di ima kupiti mp3 player s ovom opcijom a da podnosi uvjete bauštele? dakle, budući da je tema rim, moj stari prijedlog je posvetiti se više odnosu prema glazbi samoj, kao elementarnoj čestici radija, a novinarstvo raditi paralelno kao sasvim drugačiji dio priče. emisije posvetiti glazbi, tj. produbljivanju glazbenog iskustva slušatelja bilo bi najmanje što radiopostaja može učini kao znak zahvalnosti onomu od čega su zapravo načinjeni. - daj nešto novo, nešto što nikad nisam čuo, novi pejzaž, novo lice, novi vlak, nemoj me voziti uvijek istom tramvajskom linijom kao da idem na posao, ista stabla, isti ljudi, isti brojevi...

Pridošle strance, često nisko kvalificirane, redovito se slalo na fizički najnapornije poslove po terenu, u ljevaonice metalnih tvornica, na bauštele i u blatnjave kanale.

Dragi Ivice, pišem ti ovo pismo, iako skupa nismo, a nadam se da će i tinte dostajati do kraja, prije no što se moj Miljenko vrati sa bauštele.

Da nije imao kožnu torbu kakvu je furao moj gimnazijski profać iz hrvatskog, i naočale, mislio bih da je radnik s bauštele.

Tako jednom prolazila cura a ovaj sebi u bradu onako da ga ova ne čuje - Ajooooj što bi ja to jebo Cura ga čula pa mu rekla - Jebi si mamu doma Cura je dobila aplauz od cijele bauštele a ovaj je zašutio instant i onda su ga svi ostali još 10 tak dana zajebavali - Jel ti mama dobro majmune glupi?

Normalno da je glup jer je konj prekršio zlatno pravilo bauštele moš zviždat za njoj... moš vikat " Malaaaaa... vidi me "... moš sve... al nikad ne govori ženi da bi je jebo, odma ti sljedi odgovor a plus toga onda te još 10 dana zajebavaju drugi.

Uostalom... ne postoji žena koja bar jednom nije prošla kraj gradilišta i vjerujem da će većina žena reći da su im dobacivanja sa bauštele u granicama pristojnog i simpatična... iznimke poput one moje budale " što bi je jebo " su vrlo rijetke.

Eto, u svoj svojoj kreativnoj konstruktivnosti nisam naišla na na pozitivan prijem publike podno svoje bauštele, sem jednog sasvim malog, ali srčanog i borbenog, sitnog.

Od danas do sutra može se samo ukrasti od nekoga tko je to mučno stvarao godinama, bez obzira da li se radi o profitu na burzi, kladionici ili pretvorbi poduzeća - nikakva nova vrijednost tim činom nije stvorena (stvorena je samo iluzija koju će neki jadničak kupiti zadnjom markom donesenom iz bauštele u nadi da se i on obogati poput susjeda - i onda platiti cjenu naive).

Što se tiče posla uz studiranje: Bauštele ima na svakom koraku, a dnevnica je oko 180 dolara.

Dobro te nisu optužili da si pobiga iz Juge i u Njemačkoj nakon dva dana bauštele otvorija superluksuzni restoran

Hrvatskoj želim puno uspjeha i sve dobra momentalno iz bijasporske bauštele upravo kako nas ono pojedinci rado oslavljaju a cpuno smo dalje.

Išlo se prvo u Ameriku, Argentinu, posli u Češku, Austriju, u rudnike Belgije, na bauštele po Njemačkoj... nabraja poštar.

i rumunjima su obečavali napredak i velike mogučnosti nakon ulaska u europsku uniju, a sada po italiji, njemačkoj i španjolskoj crnče po bauštelama. srušili su cijenu rada i domaće stanovništvo izbacili iz posla, a zarađuju jedva za preživljavanje pa se pored bauštele bave kriminalom, drogom, švercom i prostitucijom. živio sam u italiji 18 mjeseci pa znam o čemu pričam. prikaži cijeli komentar

Sjetio sam se pokojnog Gotovca, i od njega sam nešto naučio, od prilike ću reći slično, za Hrvatsku, nije lagano jednome, žuditi, žuriti, misliti, studirati kuda li za sve hrvatske građane u politiki, i društvu, savjetovati i informirati još k tome u znanosti da ni ne govorim uz iskustvo pomagati, ujedno i paziti i žuriti da te netko u tom momentu ne pretekne te učini tvoje misli još pametnije i bolje te pripaziti u javnosti poput u prometu na sebe i drugoga, da nikome ništa posebnoga ne dogodi, još k tome sve iz jednog mjesta upravljati a upravo to se danas po svuda traži više nego ikad prije, tako i u modernom tisku, i večernjem listu.Posebno mi je drago da sve to dolazi upravo iz iseljeništva i dijaspore, jer se za nas već u navikama govori, da mi ništa ne znamo nismo kompitentne osobe jer dolazimo valjda navodno svi iz neke \ " bauštele \ ".

Poslije bauštele obavezno navratim na pivu u ribarnicu Tovljeni šaran u Neušeronoj ulici.

Tisuće njih krenut će ovih dana, nakon ljetne zabrane građevinskih radova u turističkim mjestima, na svoje bauštele preko granice.

Mamićev otac Josip je već s 15 godina krenuo u svijet, prvo u Crnu Goru, pa preko Ilidže, do bauštele u Njemačkoj.

Potaknut postom o posljedicama pušenja koji je napisala naša cijenjena Dama s bauštele iliti Jazzie, odlučio sam vam napisati što se dogodi kad se žmirečki ljubite u autu.

Kad se vrati sa bauštele, vjerovatno će bit dobre volje da ga nagovorim da baca kamenje sa svojom poezijom u sabor. (dalma 31.07.2008., 15:13:57)

Naravno, ukoliko budu u poziciji Modrića i Olića koji igraju nogomet nakon bauštele, sve će se to raspasti kao ona skela.

DEČKO S BAUŠTELE Rimac kaže da se nakon završenog Ivan Rimac, vlasnik projektantske kuće Rimc iz Sv. Nedelje pokraj Samobora, postao je, uz Jaku Andabaka, najveći pojedinačni dioničar Hajduka.

Meni se čini da si ti bio ispod onog brda kod željezničke postaje u Pforzheimu, na koje su nagurane sve ruševine iza bombardiranja, pa si nekoliko desetljeća bauštele prespavao.

E jebi ga sad, ovi bi u Bosni dobili batine čim bi izašli na ulicu, nije ovo vidjelo bauštele...: rozi:

I ja imam dvije kćeri koje će jednog dana studirati. ' Nekoliko radnika s bauštele došlo nam je jedno jutro u 6 sati i ostavili su nam crvene karanfile.

Pa kad dolaziš nakon bauštele tamo: D Krki dolazi iza posjeta HNK, nakon izložbe klovićdvorske itd., onda je to i više nego dovoljna porcija.

U razgovoru s Marijom Benčićem je autoironično, hrabro i otvoreno govorila o sebi kao ženi, kćerki, ljubavnici, voditeljici bauštele te pjevala i plesala.

Iz ove faze ću sigurno zaboraviti puno blogerica i blogera koji poput masai mare, bauštele i sličnih rijetko pišu.