Nastupala je na prestižnim svjetskim pozornicama od Covent Gardena i Bečke državne opere do Carnegie Halla, Madrida i Scale, a u Vatikanu je pjevala pred Ivanom Pavlom VI.

Iz nje je poteklo nekoliko pjevačica, manje pjevača, koji su sastavni dio europske kulture: primadona praškog Národnog divadla i muza Leoša Jančáeka Gabrijela Horvat, sjajna bečka operna i operetna diva Vera Schwarz, prvakinja Berlinske državne opere Violetta de Strozzi, komorna pjevačica Münchenske i Bečke državne opere Đurđa Milinković, poznata kao Georgine von Milinković, prvaci Bečke državne opere Josip Gostič, Sena Jurinac i Dragica Martinis, prvakinja Metropolitana glas stoljeća Zinka Milanov, rođena Kunc, veliki tenor u razdoblju između dva svjetska rata Josip Rijavec, bas Nikola Zec s četrdesetogodišnjom karijerom u Bečkoj dvorskoj pa državnoj operi, omiljeni tenor Umberta Giordana Pavao Marion Vlahović, u svijetu poznat kao Paul Marion, bariton Marko Rothmüller.

Uspjeh melodioznih opera, odnosno sjajno orkestriranih Puccinijevih glazbenih drama kakva je i Madama Butterfly, ionako uvijek u najvećoj mjeri ovisi o načinu izvedbe glazbene, a ne scenske kompetentne predstave, U tom smislu angažiranje kineske sopranistice Hui He, aktualne Cio-Cio San bečke Državne opere i berlinske Njemačke opere i zvijezde cijelog niza svjetskih pozornica bio je pun pogodak....

Usavršavao se u Münchenu, a zatim postao solistom Baleta Bečke državne opere i kasnije prvakom Portugalskog nacionalnog baleta.

Nakon odlaska Renata Zanelle s čela Baleta Bečke državne opere 2005, odlazi u Portugalski nacionalni balet, gdje ima status solista i od dolaska pleše glavne uloge u cjelokupnom baletnom repertoaru.

Omogućilo je i gostovanje Bečke državne opere Čarobna frula u Hrvatskom narodnom kazalištu 2001., generalni je sponzor Božićnog koncerta u Ciboni, a podupire i mladog likovnog umjetnika Ivicu Gabrića.

Ioan Holender, direktor Bečke državne opere, najavio je dugo očekivanu novu produkciju Wagnerova Prstena Nibelunga.

Uz svoju ulogu muzičkog direktora Cleveland Orchestra, Franz Welser-Möst će 2010. paralelno preuzeti i mjesto generalnog muzičkog direktora Bečke državne opere, što dovoljno govori o njegovom autoritetu u svijetu klasične glazbe.

Na repertoaru Bečke državne opere ove je sezone šest glazbeno-scenskih premijera i jedna koncertna izvedba.

Kanađanka Adrianne Pieczonka, od 1991. članica Bečke državne opere u kojoj je 2007. dobila naslov Komorne pjevačice, pjeva Maršalicu.

Janačekovom Jenufom s još jednom sjajnom umjetnicom, mezzosopranisticom Agnes Baltsa u ulozi Crkvenjarke, ravna Seiji Ozawa, bivši muzički direktor Bečke državne opere koji se zbog bolesti povukao s toga mjesta.

Rođen je u Beču i započinje violinistički studij sa šest godina najprije na Bečkom konzervatoriju, poslije na Univerzitetu kod Franza Samohyla. 1964. je angažiran u orkestru Bečke državne opere (Bečka filharmonija), uskoro postaje voditelj prvih violina i 1974. koncertni majstor. 1964. je s ostala tri mlada filharmoničara osnovao Wiener Streichquartett sa sjedištem u Musikvereinu i poduzimaju koncertne turneje diljem svijeta.

Sena Jurinac bila je jedna od najsjajnijih zvijezda Bečke državne opere pa je posve prirodno sudjelovala u svečanoj predstavi otvorenja njezine obnovljene zgrade 6. studenoga 1955. s Don Giovannijem u kojemu je pjevala Donnu Elviru.

Već s 19 godina Tomislav Petranović postao je član Baleta Bečke državne opere Kao darovita dečkića s Pantovčaka još su ga u osnovnoj školi uočile isprva Tihana Škrinjarić, pa onda i Edita Cebalo, usmjerivši ga u Školu za klasični balet na zagrebačkom Ilirskome trgu.

Već iduće godine postaje član Baleta jedne od najprestižnijih kulturnih institucija Bečke državne opere.

Posljednji veliki verdijanski glas, kako je nedavno ustvrdio urednik operne glazbe na austrijskom radiju Gottfried Cervenka, Ljiljana Molnar-Talajić, bila je zvijezda Bečke državne opere i Arene u Veroni.

Bečka državna opera, čija je bila dugogodišnja velika zvijezda, odužila se svojoj slavnoj primadoni u prigodi njezina devedesetog rođendana priredivši joj izložbu koju je 26. rujna otvorio upravitelj Bečke državne opere Dominique Meyer.

Apsolutno najveći hrvatski interpreti likova u operi Moć sudbine bili su oni koji iz teško shvatljivih razloga u tim ulogama nikada nisu nastupili u HNK-u u Zagrebu: tenor Tino Pattiera, zatim slavna Leonora Metropolitana Zinka Kunc Milanov te dvije velike Leonore Bečke državne opere, Dragica Martinis i Ljiljana Molnar-Talajić... pročitajte cijeli tekst...

Gostovala je Azucena Metropolitana i Bečke državne opere Biserka Cvejić, Leonoru je pjevala još jedna umjetnica međunarodne karijere, Božena Ruk-Fočić, a počeo je gostovati i omiljeni Umberto Borsò.

Još u doba studija nastupala je solistički, u komornim sastavima i uz orkestralnu pratnju Orkestra Bečke državne opere i Zagrebačke filharmonije te već godinama kombinira solističku karijeru s komornom aktivnošću.

A kada bi još sjeo za klavir i odsvirao neku etidu ili Mozarta odnosno« Eine kleine Nachtmusik », mogu pretpostaviti kako bi ga diplomati, česti posjetitelji bečke državne opere, gledali sa strahopoštovanjem, tim više od polovine njih i danas ima stereotipe o svima nama koji dolazimo« s Balkana ».

Da je riječ o pravom verdijanskom glasu, potvrđuju njezini angažmani od Metropolitana i Scale do Bečke državne opere i niza talijanskih opernih kuća, gdje najčešće pjeva Madamu Butterfly, Toscu i Aidu, a sve više i Ameliju u Krabuljnom plesu.

Franz Welser-Möst je od 2002. godine glazbeni direktor orkestra Cleveland Orchestra, a od rujna 2010. i generalni direktor bečke Državne opere te time zadužen i za orkestar Državne opere.

Norveški tenor, član Bečke državne opere, Gunar Graarud bio je Parsifal 1933. U izvedbama 1934, opet pod Jozefovićevim ravnanjem, Amfortasa je pjevao hrvatsko-židovski bariton međunarodnog ugleda Marko Rothmüller, a Pajo Grba bio je novi Klingsor.

Grba je preuzeo Amfortasa, slovenski bas, član Opere i poslije član Bečke državne opere, Marjan Rus pjevao je Klingsora.

Počasni članovi Bečke državne opere su Komorna pjevačica Sena Jurinac i dirigent Berislav Klobučar.

Nastupao je u najprestižnijim koncertnim dvoranama i opernim kućama te festivalima od Teatro alla Scala, njujorškog Metropolitana i Bečke državne opere, do festivala u Salzburgu, Aix-en-Provence i Veroni.

Ferdinand Radovan rođen je u Rijeci 26. siječnja 1936. Pjevanje je učio za vrijeme boravka u Banjaluci i nastavio u Beogradu kod nekad slavne članice Bečke državne opere Zdenke Zikove.

I motiv 250. obljetnice Mozartova rođenja na zagrebačkome je gostovanju Bečke državne opere imao posebno značenje: od vanjskoga okvira stići do standarda s dubinskim sadržajem jedne od najistaknutijih kuća na svijetu, gdje dramma giocoso Cosi fan tutte, prema libretu Lorenza da Pontea, najavljuje novorođeni bljesak nepravedno zanemarena Amadeusova djela iz 1790, sa sjajnim arijama, duetima, kvartetima i sekstetima.

I tu dolazimo do prvih i nimalo nebitnih poteškoća s koncertnim postavom i ne samo Cosi fan tutte, koji ćemo, što se zagrebačkoga doživljaja tiče, pamtiti po boljemu muškome tercetu i izrazito lošijemu i neujednačenijemu, jer tako čine sve, ženskome, predvođenu glasovno šupljim sopranom Rumunjke Simine Ivan kao sobarice Despine.Nije to zapravo glas ni za zagrebačku Komediju, a pogotovo ne u zaštiti branda Bečke državne opere, pod čijom se kupolom top kriterija, eto, čuje i Njemica Melanie Diener (u posljednjem trenutku zamijenila najavljenu Talijanku Adrianu Damato) s nedosegnutim dubinama i sumnjivim visinama, uza zlorabljeno farbanje delikatnih registara i pridruženi odzvon opasna tremola.