Eto baš jutros, mi krenuli lipo na delo, taman da ćemo stić na vrime, kad tamo ops, da ćemo parkirat, a kad ono neki mulac-kreten (eto ja ću ga tako nazvat) zaletio se ko manijak, plavooki na kočnicu, ja se prestrašila, plavooki otvara vrata viče (ujutro rano), mulac izlazi također, psuje, (ujutro rano) i tako oni lipo se izvikali, mulac sijeda ponovo u auto, a umeđuvremenu dobacuje neka ga saćekamo jer da ide po bejzbol palicu, molim, pa ko je ovdije lud, pa plavooki mu tata može bit, dotrčali neki ozbiljniji ljudi, smiruju mulca, pa plavookog, on i dalje prijeti, ali plavooki sjeda nazad u auto, lipo parkira, mulac valjda kasnio pa odustao od palice, ljudi se razišli, a mi opet zakasnili, pa ti sad budi pametan, nikad neznaš ča te čeka ujutro rano, samo ovo me još nije nikad dočekalo.