Glavni tužitelj vojnog suda u tuniskom Kefu traži smrtnu kaznu za bivšeg tuniskog predsjednika Zinea El Abidinea Ben Alija, kojem se sudi u odsutnosti zbog sudjelovanja u gušenju narodne pobune u siječnju 2011.

Ali opet, većina koja se prva pobunila protiv Ben Alija bili su upravo ti siromašni ljudi.

Isto tako, prihvatila je letjeti privatnim zrakoplovom suradnika u međuvremenu svrgnutog tuniskog predsjednika Zinea al-Abidinea Ben Alija.

Sramotno je donedavno podržavanje Ben Alija of strane Sarkozyja, prijateljstvo USA s najgorim despotima u Saudijskoj Arabiji ili američki tretman faraona Mubaraka u rukavicama.

U bliskim je odnosima i sa kraljevskom porodicom Al Saud, koja je " u braku sa Amerikom ", a spasila je kriminalce: tuniskoga predsjednika Ben Alija, te posredovala u pregovorima jemenskoga predsjednika Ali Abdullah Saleha da se odrekne dalje vlasti.

Rekli smo Svjetskoj banci: podržali ste Ben Alija, a danas morate pilot-projektima razvoja u regijama koje su u nepovoljnom položaju dokazati svoju namjeru da podržite demokraciju.

Činjenica je da nakon svrgavanje Ben Alija u Tunisu i Hosni Mubaraka u Egiptu, ti mladi ljudi na ulicama nisu imali dobro organizirano političko vodstvo ni logistiku da bi svoje zahtjeve implementirali i u samu izvršnu vlast.

Ennahda je dobro organizirani pokret, koji je bio ugušen pod vodstvom Ben Alija i sekularnih pravila države.

Deset dana kasnije, naizgled čvrsti režim Zinea Ben Alija urušio se, a sam diktator bio je prisiljen na bijeg u Saudijsku Arabiju koji je označio sramotan kraj njegove 23 - godišnje vladavine.

Ako je netko i bio svrgnut, u najboljem slučaju bi ga dočekala sudbina predsjednika Tunisa Ben Alija kojem se sudilo u odsustvu.

Izbori su održani 9 mjeseci nakon svrgnuća predsjednika Ben Alija koji je vladao 23 godine.

Tri su osobe poginule u sukobima prosvjednika i sigurnosnih snaga u subotu, na skupu sa 100.000 ljudi, najvećem od odlaska predsjednika Ben Alija.

Za razliku od Ben Alija i Mubaraka, Gadafi je odlučio bombardirati vlastiti narod, svoje podanike.

Leila Trabelsi, supruga Ben Alija, je nakon što su zemlju ' olakšali ' za milijarde dolara opljačkala i nacionalnu riznicu, iznjevši uz pomoć suradnika iz nje zlato i dragulje, te kako kažu da je nosila sa sobom i n... »za nastavak čitanja, molimo pretplatite se.

Riječ je o uvjerljivoj pobjedi umjerene islamističke stranke na izborima održanim u nedjelju, prvima nakon " arapskog proljeća " i svrgavanja režima predsjednika Zina Ben Alija, te će ta stranka i predložiti jednog od svojih dužnosnika za premijera.

Nemiri u Tunisu nisu se događali u blizini hotela, ali očito je da su prosvjednici režim predsjednika Ben Alija (74), koji je na vlasti od 1987., smatrali korumpiranim i nenarodnim.

Ben Ali je inače do 1987. bio ministar unutarnjih poslova i nakratko premijer, kad je u svojevrsnom light puču smijenio doživotnog predsjednika Bourguibu i zatvorio ga u kućni pritvor. (To je otprilike kao da je Ranković svrgnuo Tita.) Premda se ne može reći da se u Tunisu ništa nije napravilo od istjerivanja Francuza 1957., tj. od dolaska na vlast Ben Alija 1987., naročito što se tiče turizma, činjenica je da vrlo uzak sloj elite bliske predsjedniku posjeduje 90 posto svega.

Arapski svijet oduševio se tuniskom pobunom koja je završila svrgavanjem bivšeg predsjednik a Zina al-Abidina Ben Alija nakon 23 godine vlasti,...

U noći s 15. na 16. siječnja, dan nakon bijega Ben Alija u Saudijsku Arabiju, četvero prosvjednika ubijeno je dok su pokušavali spriječiti bijeg Kaisa Ben Alija, rođaka svrgnutog predsjednika.

Režim tuniskog predsjednika Zina El Abidina Ben Alija, već mjesec dana sučeljen s neviđenim prosvjedima protiv vlasti, proglasio je u petak izvanredno stanje u cijeloj zemlji i raspustio je vladu, dok su se tisuće europskih turista vratile kući.

Nakon narodnih pobunu u Tunisu i Egiptu tijekom zime 2010. - 2011. godine, a nakon svrgavanja tuniskog predsjednika Ben Alija i egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka, u Cirenaici 15. veljače 2011. izbija treća velika pobuna u zadnjih 20 godina.

Ovaj slučaj mi jako liči na slučaj onog prevaranta Assangea - opet što je otkrio - ubacio je video snimak kako US vojnici ubijaju civile (što su opet već svi znali), a sve ostalo je išlo u korist SAD i Cionistima, najviše je ocrnio Ben Alija, Mubaraka, Siriju, Irak itd. o zločinima Izraela ili o 9/11 niti riječi isto priča kao i Snowden.

Svrgavanje Ben Alija samo je mali korak prema boljoj budućnosti.

Bilo da slušamo kako će Marine Le Pen, ukoliko postane predsjednica, iščlaniti Republiku iz Europske unije i vratiti staru valutu, bilo da slušamo Sarkozyja kako savjetuje vladi da ubuduće troše godišnje odmore na domaćem terenu jer su se premijer i ministrica vanjski poslova kompromitirali sa čudesno prijateljskim ljetovanjima kod Mubaraka i Ben Alija, bilo da svjedočimo nastavku špijuneske trakavice u Renaultu koja se privodi kraju s popriličnom blamažom.

Revizionizam na sjeveru Afrike Prosvjednici koji su svojim masovnim demonstracijama uspjeli svrgnuti predsjednika Ben Alija početkom 2011, sada su - prema vlastitim riječima - suočeni s potencijalno još većom diktaturom, a jedan od osnovnih uvjeta za koji su se borili, sloboda govora, mogla bi postati još i daleko restriktivnija.

Nakon pobune u Tunisu, privremena vlada je zamijenila Ben Alija, izbori su održani u listopada 2011. Tuniški islamistički pokret Ennahda pobijedio je na izborima osiguravši 90 od 217 mjesta u parlamentu i krenuo u sastavljanje koalicije sa sekularnim strankama koje su bile druge i treće po broju glasova, odnosno broju zastupničkih mjesta.

Škrti životni uvjeti i raširena nezaposlenost bili su pokretačka snaga koja je svrgnula Ben Alija sa vlasti, nezadovoljstvo koje stoji iza posljednjih prosvjeda isto je ono koje je označilo početak arapskog proljeća prije skoro dvije godine.

Danas Tunisom, nakon svrgnutog predsjednika Ben Alija, vlada koalicija, a trenutni predsjednik je Moncef Manzouki.

Devet mjeseci nakon svrgnuća diktatora Ben Alija, sedam milijuna Tunižana danas izlazi na povijesne izbore na kojima biraju 217 članova ustavotvorne skupštine.

Siromaštvo, nezaposlenost napose madih ljudi i tvrdokorna korupcija potaknuli su pobunu protiv predsjednika Zinea El Abidinea Ben Alija koji je izbjegao iz Tunisa i osuđen je u odustnosti.