Svetište sv. Mihovila, Monte Sant ' Angelo (Foggia), je bilo nacionalno langobardsko svetište nakon osvajanja Gargana (7. st.) čiji su pkrovitelji bili langobardski vladari i vojvode Beneventa.

Takvom ipak nezadovoljavajućem razvoju događaja pruža pomoć vojvoda od Beneventa koji uplašen jačanjem carske vlasti u južnoj Italiji izdajnički zarobljava svoga cara u kolovozu 871 godine.

Istodobno je nastupao u Operi HNK u Zagrebu, Operi HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci te ravnao Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i Varaždinskim komornim orkestrom, a na inozemnim gostovanjima surađivao je sa Simfonijskim akademskim orkestrom iz Seoula, Simfonijskim orkestrom Beneventa i MDR iz Leipziga, Filharmonijom iz Nice te orkestrima Opere u Cagliariju, veronske Arene, berlinske Njemačke opere i Simfonijskim orkestrom MDR-a iz Leipziga.

Stjepanovu nasljedniku, Stjepanu III., međutim, nije odgovaralo savezništvo Franaka i Langobarda, te potiče vojvode Spoleta i Beneventa na ponovno odvajanje od kraljevstva; Deziderijz guši u krvi beneventsku pobunu i postavlja novoga vojvodu, te zbacuje spoletskog vojvodu s vlasti i sam preuzima vlast u Spoletu.

Vojvodu Beneventa Alboina i vojvoda Spoleta Liutpranda papa je međutim nagovorio na približavanje Francima i odstupanje od langobardske kraljevine, te su oni tako ušli pod zaštitu franačkog kralja Pipina [ 1 ]. 758. godine se beneventski vojvoda Liutprand (vojvoda), nakon stjecanja punoljetnosti buni i biva poražen, te njegovo vojvodstvo Deziderije dodjeljuje Arechisu II. iste godine poražava i Alboina, preuzimajući i njegovo vojvodstvo.

Shvatio je da ga Gospodin ne treba na Istoku već u Italiji i zadržao se na brdu Montevergine, planinskom masivu između Nole i Beneventa u Campaniji.

Nitko osim 12 - godišnjeg Marka Beneventa jr., klinca koji je visoko podigao ruku u zrak.

U dvogodišnjoj ekspediciji on uspijeva povratiti Barcelonu 801. godine nakon čega se u Akvitaniju vraća mir kratkotrajno prekidan samo zahtjevima Karla Velikog za povremenim vojnim ekspedicijama u Italiju protiv Beneventa i Bizanta.

Kompleks Santa Sofia (Benevento) je osnovao vojvoda Arehis II. od Beneventa 760. god. i sagrađena je po uzoru na kapelu Liutpranda iz Pavije koja je opet izgledala kao središnji brod Aja Sofije.

A kod tih su im vježba bili učitelji liburnijski Slaveni, koji su svojim lađama dospijevali sve do Beneventa u Italiji.

Pod vodstvom kneza Sikarda (832. - 839.) teritorij Beneventa širi se na račun bizantskih posjeda na jugu Italije, ali knezovom smrću nastupa građanski rat, po završetku kojeg (849.) se od Beneventa otcijepljuje Salerno i postaje neovisnom kneževinom; Salernu pripada zapad dotadašnje beneventske kneževine, odnosno obala Tirenskoga mora, a Beneventu istok, odnosno obala Jadranskoga mora. 899. kapuanski knez Atenulf sjedinjuje Capuu i Benevento, a cijela lombardska južna Italija na kratko (967. - 981.) postaje sjedinjena u liku Atenulfova praunuka, Pandulfa, koji drži titule kneza Beneventa, Salerna i Capue, te vojvode od Spoleta, i čijom zaslugom Benevento postaje nadbiskupijom.

Usprkos franačkim upadima, zbog kojih su Langobardi nekoliko desetljeća morali priznavati franačku prevlast, plaćati danak i slati svoje ratnike u franačke ratove, Autarije je proširio teritorij kraljevine: na istoku je osvojio bizantski Comacchio i tako prekinuo razmjenu dobara između dva najvažnija centra Egzarhata, Ravene i Padove, a na jugu je priključio kraljevstvu područja južno od Beneventa sve do [ Reggio Reggia ] ] u Kalabriji.

A znanstvenici u Rezoluciji iz Beneventa, zahtijevajući primjenu načela opreznosti, traže uklanjanje bežične mreže na javnim prostorima te zabranu njezina postavljanja po školama, a po hotelima i restoranima postavljanje oznaka upozorenja na opasnost od mikrovalnog zračenja.

Na kormilo " Patavina " je ustoličen Nello Di Costanzo, bivši strateg Beneventa (u Serie C1), Juve Stabie (C2), Venezie (C2 i C1), Messina (B) i Ascoli (B)

Rođen je u Pietrelcini kraj Beneventa, u Kampaniji, a od 1916. do smrti (1968.) živio je u San Giovanni Rotondo.

Nakon dugotrajnih ratova s Samnićanima u kojima je bio osvojen i helenski grad Neapol, Rim je iskoristio poteškoće helenskih kolonija na jugu Italije i uključio se u sukobe.Miješanje Rima u sukobe stanovnici helenskog Tarenta shvatili su kao opasnost, a kada je rimska flota pristala u tarenstkoj luci jedan su njezin dio potopili te su napali susjedni grad Turij i tamošnju rimsku posadu prislili da napusti grad.To je bio povod rata pa se Tarent obratio za pomoć epirskom kralju Piru koji se ubrzo iskrcao u Italiji s velikom vojskom u kojoj su bili i bojni slonovi.Pir je dvaput porazio Rimljane, ali uz tolike gubitke da se do danas sačuvao izraz PIROVA POBJEDA.Pirova nazočnost u Italiji i na Siciliji navela je Rimljane da sklope savez s Kartagom i nakon odlučujuće bitke kod Beneventa 285. g. pr. KR. poraženi Pir bio je prisiljen povući se iz Italije.Kada su 265. g. pr. KR. Rimljani zauzeli etruščanski grad Volsinij, pod vlašću Rima bila je cijela Italija, uključujući i stare helenske kolonije i iako su i prije helenski kulturni utjecaji prodirali u Rim, sada je dodir s helenskom kulturom bio mnogo izravniji.Kolonije priznaju rimsku vlast, plaćaju TRIBUT (porez), daju vojnike i mogu imati autonomiju u unutarnjim poslovima.Prisutna je KONFEDERACIJA Rim se širi