Radeći to što radim - nisam znala da oni postoje, no kad sam završila i krenula surfati bespućima internerta.

Naime, Patrol se u tim zemljama dosta često koristi za off-road vožnju po pješčanim bespućima.

zanimljiva rečenica, zar ne? sama po sebi kontradiktorna, no kad opet pogledaš i zaustaviš se nad njom na trenutak duljim od sekunde, izgleda savršeno normalna. neću sada o pojmu normalnosti jer o tome mogu raspredati cijelu noć i, logikom murphyjevog zakona, sve će otići u klinac i nestati u bespućima interneta... postoje oni ljudi koji, bez obzira što više ne postoje ili što više jednostavno nisu prisutni u našim životima, ostavljaju trag. nasreću ili nažalost, imam oči i uši, te ponekad vidim i čujem ono što ne želim. al šta sad. tako valjda mora bit ', kako je znala reći moja nonica. prije nego je otišla u vječna lovišta. a o tragovima... ne mislim sada na gorak okus u ustima, ne, sperma nije gorka (barem koliko se sjećam iz davnih dana). ne govorim ni o izdrkotinama po trbuhu ni maničnom traženju ručnika nakon 5 - minutnog " divljeg, neobuzdanog i maratonskog " seksa. oh, gimme a break. govorim o nekim sitnicama, o postavljanju šalica za kafe, o načinu pripremanja salate, o zdravoj percepciji međuljudskih odnosa unutar kruga ljudi s kojima se svakodnevno susrećeš - bile one u poslovnom ili privatnom okružju. govorim o svim onim dobrim stvarima koje su nam te neke osobe pokazale, ukazale na potrebu pridavanja pažnje... ne smatram se lošom osobom. zadnjih par dana sam se igrom slučaja našla u takvim situacijama gdje sam se morala zauzeti za sebe jer se neko imbecilno stvorenje usudilo napadati moj integritet i pravo na slobodu govora. savjest imam i mirna je. recimo da je tako; nisam si još oprostila što nisam ponijela onu mačkicu sa sobom no... mace ne smiju u bolnice. ispravak - neke smiju, neke ne. eto što je diskriminacija isto tako, smatram da sam iskrena. barem do onog - što ne znaš, to ne može povrijediti. možda sam ponekad trebala reći sve, al šta sad. mea culpa. pravedna? to volim reći da jesam. ne da sam fer, jer to bi bilo " koliko tebi toliko i meni, bez obzira na zasluge ". ja važem zasluge. itekako ih važem, mjerkam i procjenjujem. kritički pogled i analitički mozak u kombinaciji sa kreativnošću mogu učiniti čuda. premda, to se ponekad toliko zakomplicira do neprepoznatljivosti i počne izgledati kao... ovaj post, naprimjer. da možete mijenjati povijest, da li biste mijenjali neke svoje postupke i odluke? ja... e sada. ne znam. rekla bih da se ne bih upustila u onu zajednicu, koju se još naziva bračnom; no onda ne bi bilo princeze. možda i bi, who knows, ali ne bi bila ovakva kakva je sad - savršena. ponovila bih sve, osim što bih neke pojedince preskočila, izbrisala, kako iz memorije tako i sa lica zemlje. heh.. rekla sam da sam pravedna, no nisam milosrdna. sadista u meni živi i hrani se svakim danom malim dozama krva, znoja i suza koje su u uzročno-posljedičnoj vezi sa mojim - rukama?.. a sad ono bitno. treba mi session. hitno. sada i odmah gorenavedeni krv, znoj i suze u velikoj mjeri poželjni. uvući se u latex-leather čuda i sa cropom u ruci učiti stvora ponašanju. pravilnom ponašanju i disciplini. red, rad i disciplina...... zainteresirani neka potraže mail skriven negdje na blogu. oni lijeni nek se jave tamo gdje znaju gdje me mogu naći. u bespućima interneta. u realnosti ovog svijeta................ reci mi ono što želim čuti.

Još ne znamo točan datum otkada to biće prozvano čovjekom - tumarajući bespućima planeta, i, znatiželjan, kakav već jest, otkriva njemu nepoznato.

Počela sam upozoravati ljude da ću isključiti mobitel, pregledati ga jednom dnevno da vidim jel me tko zvao, i ako je zbilja nešto hitno neka mi napišu sms... idem na mars, i odande nema niti brzog povratka, niti mailova, niti telefoniranja, mars u meni je zabačeno mjesto koje treba istražiti... a može biti opasno po druge, i ja sam jedina očito sposobna suočiti s njegovim bespućima...

Ja često putujem tim bespućima svoje duše i nailazim doslovno na svašta uz svjetiljku koja je Riječ Božja.

Ako ste kojim slučajem surfajući bespućima interneta negdje usput pokupili računalnu napast DNS Changer znajte da biste tijekom srpnja ove godine mogli ostati bez pristupa internetu, upozorava FBI.

Pitomački identitet u petoj brzini nestaje negdje daleko na istok i gubi se u bespućima političkih odluka.

No, oni su tek jedna od tajni ovog malog otoka u bespućima Tihog oceana.

Kad je Fiorentina 1993. godine ispala iz Serije A, vi ste ostali u momčadi i vodili je bespućima druge lige natrag u elitno društvo.

Mi smo s hrvatskim komunistima izgubili pola stoljeća u bespućima povijesnog lutanja, a oni su za to vrijeme počinili jezive nacionalne izdaje

nekoliko posljednjih kišnih dana kao da je razgnjecalo moj mozak pretvarajući ga u lončarsku glinu i rastočio moje osjećaje u posude raznih veličina, boja i oblika. kako bi bilo divno okriviti tih nekoliko kapljica čiste vode za sapiranje moje duše kao vodene boje sa slike na staklu. kako bi bilo divno, taj nesretni sivi oblak, dovesti pred sudsku porotu i proglasiti ga krivcem za sve strahove, umore, napetosti, nervozu i grubosti, učinjene i izrečene, u ovoj godini, što kao ravničarska rijeka, mirno otiče iz moga života. ta je dvodnevna kiša samo tužna kulisa u posljednjoj predstavi sezone u kojoj umorni glumci svu svoju energiju, znanje i osjećaje ulažu u posljednji aplauz prije spuštanja zastora. uvijek mi tako, s koncem godine, neka nevidljiva ruka protrese skupljena sjećanja, sa željom da iznova, iz te smučkane mase, razlažem dobro i zlo. ne koristim ove posljednje dane godine na izmaku za svođenje nekih računa. nije moj život seoska krčma u kojoj gazde i lokalni bečari, loše vino i rakiju šljivovicu, piju na veresiju, a onda, krajem godine, dođu s novcem od prodane ljetine ili nekoliko jutara djedovine, da s birtašem izravnaju račun. ne običavam, s kraja godine, otkidati list papira iz bilježnice i svoje postupke slagati lijevo i desno, kao teretne vagone na ranžirnom kolodvoru života, zbrajati i oduzimati dobro i zlo. kako oduzimati od dobroga zlo? koja to vaga može izmjeriti koliko ima čega u onom što je već učinjeno. to bi matematičko oduzimanje i zbrajanje bilo svojevrsno priznavanje sebi i drugima da su dobre želje i htijenja s namjerom pretočeni u zle riječi i djela. a moja su djela kao hologrami u kojima iste slike različito izgledaju, ovisno o kutu gledanja. i tko može reći da tu sliku posmatra iz pravilnog kuta. kakvu to crtu da podvlačim na kraju, jer čega je ovo kraj. godine su kao debela brodska užad i kraj jednog užeta velikim je čvorom svezan za početak drugog. kao slijepci kročimo svijetom i ne ispuštajući to uže iz ruku, da se ne zagubimo u bespućima tame, slijedimo njegov put. i čvorovi na užetu, samo nas za trenutak, zaustave na tom putu dok slijepi prsti iza njega ne pronađu pravo uže. i zar bi činio drugačije da zastanem pred njim i vratim se nazad, zar bih znao, prolazeći ponovo isti put, u toj sljepoći, prepoznavati pejsaže kojima su prošle moje noge i, zar bih znao, koga sam to propustio pozdraviti u toj tami, a kome sam se obratio a da nisam trebao. i neću reči, okupan tugom dvodnevne kiše, " žalim za učinjenim " već samo " žao mi je ako ste krivo shvatili "

Bulićev artificijelizirani neorealizam počiva na pripovijednoj ritmici svakdana, razvijanoj kroz« light-motive »koji otkrivaju svakodnevni« hard », na pripovijedanju koje se obično otvara epilogom, koje ponekad ulazi u beskonačne petlje kao« techno »kulminira i ekstazira onkraj vremena i prostora, u povlačenju pred brutalnošću, u narkoticima proširenim bespućima subjekta ili« cyber-zbilji ».

I dok su ogromne količine novca već utrošene na vrhunske komade opreme još tamo u domovini, ovdje postaje svojevrsna vještina među hrpom lažnih " north face " i " mammut " marki koje se šiju negdje u tvorničkim bespućima Kine, pronaći svrsishodni predmet koji alpinisticama još nedostaje u neophodnoj kolekciji " proljeće na - 30 Celzija podno Everesta ".

Mjesto radnje: Gmail Arena, negdje duboko u bespućima Interneta.

Na početku mandata bivša je vlada inicirala osnivanje one stop shop agencija u kojima bi se na jednome mjestu sređivali svi papiri za pokretanje biznisa, no sve je zapelo u bespućima birokratske zbiljnosti

Podnaslovljena kao vertikalni putopis, knjiga Arsenija Jovanovića " Priče sa Galiole " zaziva u sjećanje pronicljivu Peter Sloterdijkovu misao o radikalnoj različitosti Novoga vijeka kao razdoblja karakteriziranog svojevrsnom ekvivalencijom, a naknadno i zamjenom između vertikalnog uzdizanja metafizičkome Jednome i prepuštanja svemoćnim horizontalnim morskim bespućima.

Tako sam švrljajući malo više po bespućima internetske zbilje uočio i prve ozbiljnije znakove nekih budućih žestokih okršaja među samim kandidatima u kojima se po viđenom baš i neće birati oružje, kao i to da se neće štedjeti doslovno nikoga iz neposrednog okruženja samog kandidata

ajmo sad malo nekaj reći i o onim povremenim situacijama u kojima se zaiskri među blogerima, pa se pišu postovi o tom kaj neko komentira, kolko puta, kak, jel se osvrće na postove, ili tek gnjevno, jel zajebava radi zajebancije, jel se fiksiral na nekoga jer vidi da bu kad tad pukel ko kokica i tak dalje. pada kiša, propal mi izlet pa eto. uz sve ove svjetske i domaće probleme, te prijetnju da će onaj drugi vulkan proraditi, hajde da se osvrnem nimalo gnjevno na prozivanje mojeg blogerskog imena a u svezi meni teško objašnjive ogorčenosti blogerice Luki, koja je ničim izazvana pristala javno pisati, no nikako shvatiti da je to javni prostor, javni zid i ak hoćete pitomi deponij naših odluka. mogućnost da otvorimo prostor javnosti meni je jako draga s obzirom da primijetih kak ovdje ima turbo pismenih, duhovitih i nadasve pametnih i mudrih ljudi koji uz ave karabatićke i maje moralićke nemaju šansu podijeliti pismenost, duhovitost, pamet i mudrost igdje nego ovdje, na blogu. dakle, kad pristaneš podijeliti s javnošću svoj lik ili nick onda pristaješ i na nešto što će ti se više ili manje sviđati. meni je osobno okej ne manipulirati komentarima, jer bez njihova djela bilo bi apsurdno uopće ići u javnost. u suprotnom napisala bih nešto u komp i pohranila isto u bespućima dokumenata. neodoljiva je sloboda kreirati svoj blog. dakle, možeš se " skrivati " iza svog koncepta kao ja u svom slučaju iza lajavekuje, iako iza svojih riječi stojim bez obzira što koristim često rječnik koji se upotrebljava kad nismo u zadanim i nametnutim licemjernim društvenim normama. dakle, prosta sam. ko rvacki čovjek: dosta mu crkvavica i tu i tam koji kontejner. luki je pak izabrala koncept intimnog dnevnika u kojem iz dana u dan opisuje idealnu sliku života kojeg zapravo rijetko srećemo. dakle, ona ima dobro plaćen posao, stan, fakultet, kućne ljubimce, kulturno se uzdiže. pa kad je izabrala takav koncept bloga i života u kojem malo tko i od hrvatskih blogera uživa, onda nije mudro ne očekivati poneki zajedljiv komentar. jer to je naprosto ljudski. ljudi se nedjeljom mole Bogu, a već ponedjeljkom mole Boga da susjedu krava crkne. luki sam srela jednom na javnom mjestu ne svojom inicijativom, te prema tome o prijateljstvu koje mi se imputira ne može biti riječi, a još manje o poslušnosti da mijenjam svoj stav i manipuliram svojim komentatorima. uostalom, malo sam starija od dotične, pa mi se prikrpalo ponešto i mudrosti. ne zanima me tko stoji iza kojeg blogoidentiteta, je li posljednja u nizu koja je Luki digla tlak " turimtikitu " stara beskućnica bez fakulteta ili dama u najboljim godinama, no ne pada mi na pamet da sortiram i manipuliram komentarima. ono zbog čega ovo pišem je doslovno jeza koja me prolazi od agresije kojom mi se to uvjetovalo, jer Luki mi je doslovno rekla ako ne izbrišem taj komentar da će biti problema. zaključila sam da je to na liniji onog " tko nije uz mene, protiv mene je ", a takvu si dozu netolerancije ne mogu priuštiti ni u tabletama obloženim čokoladnim filmom. dakle, mene ne zanima identitet već pruženo. turimtikitu piše zanimljivo, " ubada bit ", ne uljepšava i duhovita je. dozvolite da imam pravo čitati je, jer mi je po volji, ako nije po luki. nikada ne bih osobu nazvala glupačom, kretenom, idiotom i propadalom. nisam agresivna u obrani svog integriteta, što u ovom slučaju nije bio slučaj, a to je nažalost i dijagnoza našeg društva. i u sadašnjem društvenom trenutku kad nas jebu nedojebani potrebna je supermeđutolerancija. stoga sam za ovu igru " čovječe ne ljuti me " zatvorena koliko sam otvorena za sve buduće komentare.

... tema koja u početnom postu ima tri jasne rečenice - nije tema, nego post izgubljen u bespućima teme koja nije tražilicom pretražena... - temu otvaraš za prijatelja, - dao si mu savjet za i4S, on bi i5, - pitanje: da li je toliko bolja od 4 S da se isplati dati veće novce?, odgovori su već ponuđeni u raspravama (http://www.forum.hr/showthread.php?t=740978)

U bespućima problema hrvatske kulture, Vi dižete Ljuštinu u nebesa, ne shvaćajući da time gurate ista kola kao i on, a zanemarujete istisnke i stvarne probleme hrvatske kulture, jadna li nam zemlja i kultura koja o Ljuštini ovisi..

Ne zna se dali trenutno radi, dali se odmara ili se izgubila negdje u bespućima između Balkana i Europe.

Kupimo torbe, i po bespućima vinkovačkih perona sa drugog na prvi peron kroz pothodnik, naravno, sve po PS - u.

Ili kad me nazove žena koja je negdje na internetu pročitala da zelena glina pomaže u liječenju zloćudnih bolesti i traži savjet za svog dvanaestogodišnjeg sina koji boluje od karcinoma mozga (koji je, by the way, star točno kao moja tinejđerica koja se provlači kroz cijelu ovu priču) i pita me bi li mu pomoglo da mu radi obloge od zelene gline jer je to pronašla negdje na bespućima interneta.

Zatim jedan sveopći slet također u KIC-u, na koji su bili pozvani i čitatelji i pisci bloga a jučer održaše i BlogChat negdje u bespućima HTmreže.

Ponukano brojnim upozorenjima stručnjaka, Vijeće je zbog Big Brothera RTL-u uputilo dvije opomene i izreklo dvije novčane kazne (koje su zapele negdje u bespućima pravosuđa).

Naglašavam da je ovo moje mišljenje, i dozvoljavam da ima i jedan broj ljudi koji su se obogatili poštenim radom i svojim idejama (recimo oko 2 %), ali opet su morali spretno balansirati u bespućima rvacke politike da bi sačuvali svoj kapital.

Surfajući internetskim bespućima naiđoh i na;

Ovako rezultat zatvaranja očiju i okretanje glave od problema su četri mrtve osobe za čije se ubojstvo sumnjiči general za kojim već danima tragaju specijalci po bespućima zagorskih šuma.Danas su rijetki generalovi suborci koji žele govoriti o njegovom ponašanju no sasvim je sigurno da ovo što je, očito, učinio general Korade sigurno neće doprinjeti poboljšanju ionako narušene slike o braniteljima u javnosti.

Dokle će nas elita koja se dograbila moći voditi svim bespućima povijesne zbiljnosti i po usudbenim povjesnicama.