Langloisa, najistaknutijeg zarobljenika kolumbijskih pobunjenika od oslobađanja francusko-kolumbijske političarke Ingrid Betancourt, pobunjenici su zarobili 28. travnja na jugu zemlje u sukobu s postrojbom kolumbijske vojske kojoj je Langlois bio pridružen.

Prosvjed je bio održan na šestu godišnjicu najpoznatije kolumbijske žrtve nasilja Ingrid Betancourt, koju je FARC oteo u veljači 2002. dok se natjecala na predsjedničkim izborima.

Te veljače nitko nije slutio da će u lipnju Ingrid Betancourt i još 11 talaca (uključujući tri Amerikanca) osloboditi kolumbijska vojska u Operaciji Jaque.

Dva isusovca, Otto Messmer i Victor Betancourt, nađeni su 28. listopada u svome stanu u Moskvi, pretučeni i mrtvi.

Posebno je bila spominjana Íngrid Betancourt, o kojoj se ništa ne zna od ljeta, čak niti je li još živa, pa ni njezina prijateljica i suradnica Clara Rojas o njoj ništa ne zna jer su ih gerilci razdvojili još prije nekoliko godina.

Obitelj Íngrid Betancourt nada se da oslobađanje dviju zatočenica najavljuje i njenu slobodu, a to se za svoje najmilije nadaju i obitelji drugih talaca.

I francuska vlada najavila je da će pojačati napore da se oslobodi i Íngrid Betancourt.

U veljači 2002. FARC se domogao dvoje vrlo vrijednih talaca, predsjedničke kandidatkinje Íngrid Betancourt i njezine pomoćnice i potpredsjedničke kandidatkinje Clare Rojas. Íngrid Betancourt Pulecio rodila se 1962. u Bogoti u kolumbijsko-francuskoj obitelji, u Francuskoj studirala na visokoj političkoj školi Science-Po, gdje joj je predavao i kasniji francuski ministar vanjskih poslova i premijer Dominique de Villepin.

Posljednji francuski državljanin kojega je FARC držao kao taoca bila je Betancourt koju je nakon šest godina zatočeništva u džungli 2008. oslobodila kolumbijska vojska.

" Ivana Orleanska " - tako mnogi nazivaju Ingrid Betancourt, višegodišnju zarobljenicu kolumbijskih gerilaca.

U Poljud je stigao i njegov menadžer Oscar Betancourt, koji je pohitao u Split jer njegov pulen ima problema s prilagodbom na ovdašnji život.

Ne pruža ni blizu partije koje su se od njega očekivale, pa je Betancourt došao pomoći Munhozu i popričati s čelnicima kluba.

Ingrid Betancourt rođena je 25.12.2961. godine u Bogoti, Kolumbija.

Dr. Dario Betancourt, poznati karizmatski svećenik, moralist i psiholog, koji posjeduje karizmu ozdravljanja, također potvrđuje učenje MacNutta: Tijelo se nije vrednovalo ni kao Božji dar, ni kao hram Duha Svetoga.

U razgovoru za katoličku televizijsku kuću EWTN Amparo tvrdi kako se u knjizi " Tijelo, bubnjevi i otisci " (autorice: Zaida Betancourt i Marcia Elena Álvarez, izdanje UN-a) promiče seks među djecom starijom od deset godina.

To su bile jedne od prvih riječi Ingrid Betancourt.

Victor Betancourt, ubijeni su u svom stanu u Moskvi.

Riječi Ingrid Betancourt iz te prašume koja ju je proždirala dražesne su i bojažljive, riječi kćeri i riječi majke.

Ali sredinom srpnja 2003. novine su otkrile da je Francuska u brazilski grad Manaus, u Amazoniji nedaleko od brazilsko-kolumbijske granice, poslala svoj vojni transportni avion C-130. U Parizu je to potvrđeno, uz objašnjenje da je taj avion stigao u Manaus iz humanitarnih razloga, tobože stoga što je Ingrid Betancourt u lošem zdravstvenom stanju, zbog čega će je gerilci pustiti, a potom će ona odmah dobiti potrebnu njegu u avionu koji će je prevesti do bolnice.

U pojedinim medijima počelo se tvrditi da se u avionu nalazi oružje, koje je Francuska namjeravala predati gerilcima u zamjenu za Íngrid Betancourt.

Ta je snimka objavljena kad se pojavila nova inicijativa da se oslobodi Íngrid Betancourt, a u njoj je ponovno važnu ulogu imala francuska vlada, i to nova vlada, nakon što je predsjednikom postao Nicolas Sarkozy.

Molila ju je svaki dan, osobito svake subote, redovito, u podne, kada je krunicu molila i njezina majka Yolanda Pulecio de Betancourt.

Krunicu je Ingrid Betancourt čvrsto držala u rukama i kada je silazila iz vojnoga zrakoplova, po oslobođenju.

»Kada sam se jutros probudila, u četiri ujutro izmolila sam krunicu, preporučila sam se Bogu, čekali smo da netko od nas bude što prije oslobođen u međunarodnoj akciji o kojoj smo čuli govoriti«, rekla je Ingrid Betancourt koja je šest godina provela u zatočeništvu u kolumbijskoj prašumi.

DJECA OTETE POLITIČARKE Melanie i Lorenzo Betancourt sastali su se u Parizu s venezuelskim predsjednikom Hugom Chávezom Oslobađanje dviju kolumbijskih političarki, koje su nekoliko godina bile zarobljenice ultralijeve kolumbijske gerilske organizacije FARC (Fuerzas armadas revolucionarias de Colombia - Revolucionarne oružane snage Kolumbije), velik je posrednički uspjeh ljevičarskog venezuelskog predsjednika Huga Cháveza, a možda i početak oslobađanja i drugih zatočenika FARC-a te političkog rješenja za uzroke kolumbijskog građanskog rata.

Kada je počela pustolovina kolumbijske predsjedničke kandidatkinje, Ingrid Betancourt 2002. godine bila je nježna, nepoznata lica u javnosti.

U »Pismu iz pakla« napisala je: »Dan u koji ćemo braniti život i slobodu svih naših bez ikakvih popusta, u kojemu ćemo biti manje individualisti a više solidarni, manje ravnodušni i zauzetiji, taj ćemo dan postati velika nacija koju svi želimo.« Tko zna, možda Kolumbija postane takvo mjesto; možda - nakon ljudskoga i vjerničkoga svjedočenja Ingrid Betancourt - iziđe iz svoga pakla.

Da Ingrid Betancourt, koju je otela kolumbijska gerila prije 7 godina, piše očajničko pismo javnosti u neljudskim uvjetima u kojima se nalaze ona i drugi taoci.

Vjera Ingrid Betancourt, vjera njezina naroda i njezine obitelji, bila je tako očita u toj ženi koja je postala svjetska ikona određene »laičke«, »zelene« i pacifističke kulture.

Betancourt, Ozdravljeni Duhom, Zadar, 1998., str. 127 - 137).