Da li je Duh nešto mrtvo, bezoblično?

Mogli bismo reći da je u trenutku čovjekova pada Božje srce u odnosu prema njemu pogriješilo, ali je to ovdje mišljeno u smislu koji je suprotan uobičajenom, jer je, naime, bilo bezoblično i time ponovno oblikovano.

Običan čovjek vidi Guru-a kao tijelo/obličje; no, Guru je bezoblično Jastvo.

Čezni samo za Svjesnošću. 18. Spoznaj da je ono što ima oblik nestvarno, a da je ono što je bezoblično vječno.

Ono što je prvo nastalo i o čemu sve ovisi, mora, dakle, biti BEZOBLIČNO

Ono Vjerojatno je bezoblično, a mi ipak pitamo o obliku.

Nirvana nije uništenje, nije ništavilo, a ipak je bezoblično i nestvoreno stanje.

Svijet od nama-rupa, imena i obličja, nestaje, i odjednom je tu bezoblično.

Voda, kao neizdefinisana masa, predstavlja BESKONAČNOST MOGUĆNOSTI, i kao takva u sebi krije sve što je virtuelno, bezoblično, klicu klica, sva obećanja razvoja.... ali i sve pretnje da se njen sadržaj razloži.

Sve što se može i što će se ikad dogoditi, tu je, u bezobličnom, mirnom komešanju. nakon beskraja kozmičkih eona, nagla eksplozija, neizrecivih magnituda, veća od bilo koje eksplozije koju čovjek može zamisliti, prodire u bezoblično komešanje; iz njenog se središta izdiže stup svjetla.

Dakle, nešto postoji jer je bezoblično.

Načas teška tišina, ovija se uz bedra i dobro paše uz onu naftu; naliježe na trbuh kao iz nje same ispuzalo bezoblično no gotovo pretjerano prisutno biće.

Meso se u prehrambenoj industriji obradi do te mjere bezoblično da ljudi misle da je odrezak baš odrezak, a ne dio živog bića.

Vidovita osoba može vidjeti kako astralno tijelo pluta u samoj blizini fizičkog tijela jedva nešto manje uspavanije od njega, bezoblično i nerazvijeno.

Leptiriću koji stremiš k prozoru u bezoblično, sretoh te danas sasvim slučajno u mirisu svježe oprane kose sasvim pri dnu ušnih resica.

Bezoblično je tebi, jer si slijep ko miš... vidimo manje od 1 % od ukupnog el. mag. spektra.

Pomažu drugima ali njihove su duše gladne i gole - riječi, čini se da su one sposobne uobličiti bezoblično - ništa ne može izliječiti dušu kao osjet, a isto tako ništa ne može izliječiti osjete do duše - mladost je jedino što se isplati posjedovati - ljepota je oblik genijalnosti - vrijeme je ljubomorno na vas - uvijek tragajte za novim osjećajima - ostat će samo uspomene na strasti kojih smo se odviše bojali i divna iskušenja kojima se nidmo imsli hrabrosti prepustiti - kada nas obuzima neka misao od koje nas hvata jeza i primorava nas da joj se podredimo - život koji će graditi njegovu dušu, uništit će mu tijelo - svaki trenutak koji prolazi, meni krade, njemu daje - jednostavni užici su posljednje utočište kompliciranih ljudi - iza svega posebbog na ovome svijetu postoji neka tragedija - razgovor s njim činio se poput sviranja u najbolje ugođenu violinu - u vlastitom djelovanju na neku drugu osobu postoji nešto jezovito privlačno.

Montaigne je u jednom svom eseju, već davne 1565 - te napisao: " Mi smo svi sačinjeni od različitih komadića, i to sastavljenih tako bezoblično i raznoliko da svaki djelić u svakom trenutku igra svoju igru, a sjedinjuje se s igrm svih ostalih djelića.

U tim dragocjenim spisima, bezoblično vječno znanje uobličeno je u kalupe sankrtskih riječi.

Uvek isti čovek je rascepljen, umnožen, on je uvek ne-isti. Mi smo sačinjeni od komadića, i to sastavljenih tako bezoblično i raznoliko da svaki delić u svakom trenutku igra za svoj račun, kaže Montenj, i nikako da se skupimo u istost, nikako da se saberemo u pribranost, nikako da sve te komadiće, bezoblične i raznolike, razigrane i radosne, privedemo sebi u prisebnost.

Pismo bi bez liturgije ostalo bezoblično, čuvano u posudi kroz koju se ne vidi preobrazba svijeta po Riječi.

Apstraktni čovjek, koji nadoknađuje osjetilni svijet smišljajući utvare, bezbojno, bezmirisno, bezoblično, bezokusno i bezglasno ništa.

Opisala ga je kao bezoblično biće koje je prekriveno plahtom (kao što u crtićima prikazuju duhove).

Bilo je toliko sitnica na koje nije obraćala pažnju, a koje su sada izašle na vidjelo... jednostavno, sve se skupilo u nekakvome čvoru koji je sada razlamao njezin grudni koš... više nije mogla plakati.. više nije mogla ni željeti, ni davati.. pa niti imati... bila je prazna.. sjedala je bezoblično i osjećala kako vrijeme prolazi preko nje, ubrzano... teško.. ponekad, kada bi navečer išla spavati osjećala je neku bezgraničnu težinu na sebi... osjećala je da ne može pomaknuti svoje udove... uvijek u istim noćnim morama... uvijek s istim protagonistom njezinih snova... nije htjela priznati da je baš nju odabrao... a znala je dobro što znače ožiljci, što znače baš datumi kojima se javljao, pozdravljao.. bila je potpuni stranac svojim najbližima... i znala je da je uvijek bila zarobljena tu negdje... mučilo je toliko toga iza vanjštine koja nimalo nije odavala njezin unutarnji život... jer je morala izgledati normalno, bila je prisiljena skrivati sebe... pravu sebe koja je htjela pričati na ulici sa smećarom, koja je bila praznovjerna, koja se htjela šetati po mjesečini dok su se svi skrivali iza kapaka svojih snova, koja je jednostavno gledala drugačije na prirodu, na strance, na svece i mučenike... možda su je upravo zato svi naučili ostavljati... jer je rijetko kada i očemu o sebi pričala, jer je bila osamljena među hrpom poznanika i onih koji su joj to mogli biti, jer je bila introvertna... introvertna us vijetove kojima su se širili njezini vidici.. a koje drugi nisu primjećivali... jednostavno različita... pitala se zašto je svima bila zanimljiva dok se smijala, a onda bi nestali glavom bez obzira... što je to u njoj da je tako jelo, tako proždiralo u ogromnim zalogajima...? zašto se uvijek morala uklapati baš ona??

Ali zato je to period nejasnih ciljeva, period planiranja i čestih promjena planova jer u 12 kući ništa nije jasno, ništa nema postojani oblik... znači bezoblično i nejasno, sve dok ne uđe u 1 kuću kada planovi postaju jasni i uobličeni i počinju se realizirati

' Sama priroda, suprotstavljena umjetnoj naravi povijesti, djeluje mračno, bezoblično, tajanstveno: ne prepušta se jasnim i određenim oblicima, nego obuzima gledatelja veličanstvenim i uzvišenim vizijama.

U stvarnom mjestu, a ne onom iz priča tete Vere, mada je, tamo sa strane ceste kojom smo se dovezle, tamo gdje se trebao nalaziti sam gradić pa i ta konobaričina provalija, sve što se nalazilo iza crnih stakala i dalje ostalo potpuno bezoblično, apstraktno.

Ako Bog nije krv i meso, što je onda čovjek, Duh, nešto bezoblično, sveprisutno, ili samo krv i meso?

On je taj koji opaža pojedinačno i konretno (Glasnik), ili pak opće i bezoblično (Modrine).

Nije patlidžan samo ono bezoblično povrće (strogo biološki gledano: voće) koje se u studentskim menzama poha do neprepoznatljivosti.