Znamo naime kako su sveti Pavao od Križa, Župnik Arški, pater Pio i mnogi drugi bili izmlaćeni, bičevani, udarani batinama od đavla.

Naime, oni se uvijek i ponovno vraćaju izvoru svoga bola, kao bičevani koji su postali opsjednuti svojim bičem.

Isusov Križni put je slika i našega života, sve postaje možemo prepoznati i u našem životu, i mnogi padovi, usponi i strahovi i Cirenci koji su nas tješili i pomagali, pa i oni trenuci kada smo bili razapeti, bičevani, kad smo nosili trnovu krunu ili negdje u društvu označeni stigmatizirani, prozvani, razgolićeni a sve to nosimo kao biljege na svom vlastitom životu kroz svoje kršćansko svjedočenje.

Leđa, stražnjica i noge bili su bičevani od 1 ili 2 vojnika (lictors) odjednom ili od jednog po jednog (izmjenični položaj).

Dva puta bičevani i ponižavani na svaki način, bili su tada odvojeni i Ivan je odveden u Toledo.

A ako navedeni prekršaji budu učinjeni noću, neka bude kažnjen za deset libara, a ne budu li imali da ih plate, neka budu bičevani kroz grad. (Statut. lib.IV, c. XC, str. 175)

Bičevani su u Isusovo vrijeme smjeli biti robovi, ratni zarobljenici i tuđinci, a rimski građani nikako.

To je također gruba istina... ništa drukčije kad su robovi veslali u lađama okovani lancima bičevani do posljednjeg izdaha.

Bičevani rob u Baton Rougeu, u američkoj južnoj državi Louisiana 1863.

Kada su Pavao i Sila bili bičevani i bačeni u tamnicu bez suđenja ili presude, nisu se odrekli svojeg prava da se prema njima postupa kao prema poštenim građanima.

Svi vjernici će biti bičevani i progonjeni, kada poganski zakoni iz prošlosti budu uveden.

Odmah nakon izricanja presude bičevani su pred masom od oko 200 ljudi a tijekom procesa nisu imali zastupnika niti je išta rečeno u njihovu obranu.

I oni će biti bačeni u ponor pakla i bičevani sa oštri bičem njihove vlastite loše prirode.

Biti će bičevani, da bi usmjerili svoju glavu stvarima, koje su dolje, da bi morali pobjeći k mjestu, čiju vrstu nisu prije poznavali.

Tako su u pravilu bili kažnjavani robovi, tj. bili su bičevani prije razapinjanja.

Ispovednici i borci za Hristovo Ime nemilosrdno su bičevani, kleštima su im kidana tela, lomljeni su na točku, izvozili su ih na pučinu mora i tamo davili, odrubljivali im glave, odsecali im noseve, uši i ruke, drobili im kosti i zlobove (pogotovo potkolenice), obogaljivali i takve slali u rudnike, na njih su u arenama usijanim metalnim šipkama dražene slali leoparde, medvede, divlje veprove i bikove, obešene gušili su ih u dimu, sekli sekirama, raspinjali ih naopako, ubijali ih izgladnjivanjem (onemogućavanjem da im se dostavi hrana u tamnici), besili ih obnažene za jednu nogu i puštali da tako danima vise, izrugujući im se uz to, polivali su ih vrelom smolom i istopljenim olovom, pod noktiju im zabijali zašiljene komade trske, vadili im oči...

Zbog tog propusta hebrejski službenici i sam narod bili su okrutno bičevani.

Iznenađujuće pojedinosti omoguća-vaju raspoznavanje glave, lica, ruku, nogu, stopala, te tragova krvi i niza drugih pojedinosti koje su bile tipične za ljude koji su bičevani, a zatim razapeti na križu

Ne trebamo ga posebno predstavljati, samo reć da ćete svi biti bičevani PROMOTIVNIM CIJENAMA CUGE

Nisu li ljudi bili okivani u lance, bičevani i kačeni za rebra o kuke samo zato što su bili crne boje kože

Zbog samog spomena Isusova imena bili su kažnjavani, bičevani, zatvarani, u konačnici ubijani.

1. fizičke patnje uzrokovane od sotone izvana-primjer: sveti Pavao od Križa, župnikArški i dr. bili su bičevani, izmlaćeni od strane đavla, ali bez unutarjeg utjecaja i potrebe za egzorcizmom

Moglo bi se svrstati u sadizam (oni koji muče: bičuju, probadaju na križ) i mazohizam (oni koji su mučeni: bičevani i pribadani na križ), jer mazohizam i sadizam nisu nužno vezani za seksualne poremećaje.