1690. Biaše na Bosni Usein-paša i pomori oganj u prolitje ljude gore nego kuga.

Iste godine pade snig i mraz na žito i bi glad koju nije nitko zapamtio i tad počeše kovati Mangure a za bile pare po 6.000. Pomri mlogo naroda od glada a bižanja biaše od Save prid vojskom cesarovom; kud god bi se ' mako ležahu mrtci, nit se kopahu nit imadiaše tko. Jedjahu resu liskovu, s drvja koru, vinovu lozu, pse, mačke; " Truhelka, Zanimiv turski novac, kovan u Sarajevu, GZM 1889.

Još g. 1475 vladao je u tom gradu, po svoj prilici u ime cara njemačkoga, kapetan Pankracio Auersperg, koj biaše zajedno i vojnički kapetan Metlike grada u Krajnskoj.

Starinom biaše dobro poznato pak još puk dosta o njemu pripovieda.

Otac njegov bio je Vukašin pedeseti Kralj Slovinski (što je bolje rečeno nego Serbski), jedan od ona tri brata, koja biaše uzdigao nesritni Uroš kralj Slovinski.

Nazad malo vremena, našasta bi prilikom oranja jedna peć od tufa i opekah sazidana, i blizu biaše luga.

Jeli pak Vukašin porodio u Lovreću, ili u Prištini, gdi biaše za Kralja od Rašie okrunjen, Marka Kraljevića i druga tri sina, zato malo što ili nimalo marim znati.

Biaše tada sudac senjski Draško. Sljedeće godine 1472, za vrieme senjskoga sudca Bartola Bunića, potvrdi kralj Matija s nova pravice senjske, dodavši još njeke druge.

Tadašnji senjski kapetan biaše Marin Sorko Dubrovčanin, koj se još god. 1483. kao kapetan senjski spominje God. 1485. biaše upravitelj (Gubernator) Senja i ostalih primorskih gradovah Dujam, predstojnik kapitula stolno-biogradskoga.

Bivši negda (1476) poslanikom Matije kralja u Napulju, uze tamo za ženu Alojziju Marsano od Aragonie, i dobi š njom silno blago, a od kralja napuljskoga biaše nadaren zlatnom kolajnom.

Na samo staro ljeto, godine 1601. sakupiše se oružani gradjani na glavnom trgu gradskom, osvojiše njekoliko topovah, razvališe tvrdi kastel, u kom biaše Juriša zatvoren i gdje stanovà Rabata, oslobodiše na silu Jurišu, probiše do poslednje sobe kastela, kamo biaše pobjego Rabata sa svojim rodjakom, njekim mladim Florentincem, a čim ga oboružana pištolama nadjoše, ustreliše ga iz pušakah, odsjekoše mu glavu i objesiše ju na isto mjesto, gdje su visila trupla povješenih Senjanah.

Gospodin tajnik Stanko Vraz javi starěšinstvu, da je - kao što mu u priašnjoj sědnici naloženo biaše - upitao gospodina profesora Antuna Mažuranića za uzroke, poradi kojih se je započeto izdavanje Ilirsko-němačko - - talianskoga rěčnika sada i sasvim preterglo i obustavilo, - i da je za odgovor od njega dobio, da je nepovoljnomu tomu pretergnutju poglaviti taj uzrok što su mu oči tako oslabile, da mu je osobito kod sveće nemoguće rukopis Drobnićev izpravljati i za štampu priredjivati; nego neka bi mu starešinstvo ovo našlo věštoga kojega mladića koi bi mu kao pisar pri poslu ovom na ruku bio. -

God. 1519. biaše još kapetanom senjskim Petar Berislavić, ban hrvatski, koj iste godine u boju kod Korenice, na čelu svojih Senjanah i Otočanah slavno poginu.

Izpod brda velikog i malog Plazura stoje dve močvare za koje kaže narod da su u staro doba bili zidani ribnjaci, od kojieh se još i danas nalaze zidine, a u njima nalazile bi se bistranke, koje se i sada još nalaze, ali mnogo manje, budući da voda nije ni tako velika ni tako bistra kao što negda biaše.

Pri malom ribnjaku, ispod malog Plazura, biaše negda i Sebastianov vrt, kojeg je Crna kraljica načiniti dala.

Nedaleko od vrta na drumu stoji siva skalina s gnjezdom divljih mačakah, a ispod druma biaše ovče plandište, gdje su u staro doba plandovale medvedgradske ovce.

Ali došavši u Senj, nenadjoše glavnoga krivca Jurja Daničića, jer ovaj biaše već pobjego u gore sa Vinkom Hreljanovićem i sa 40 svojih drugovah, na što komesar podieli zapovjed: da svi, koji nisu gradjani, za osam danah iz Senja otići imadu, postavivši kapetanom senjskim Nikolu Frankapana Trsačkoga; te tako bude izza 170 godinah gospodar i zapovjednik senjski opet jedan Frankapan, premda se svi knezovi frankapanski, sve do zadnjega Franje Kristofora, u pismu smatrahu uvjek za knezove senjske.

Došavši u Rieku general Hrvatske Eggenberg, pospješi oružanje Primorja, te izpusti na molbu Vuka Frankapana, brata Nikolina, njekog Senjanina Ferletića, kojega biaše dao zatvoriti kapetan riečki, s togà, što se je u Rieki spremao udariti po moru s nova na mletačke brodove.

Tajnik mletačke vlade Viktor Barbaro, što biaše došao k Rabati u Senj, nebiaše još ni s timi žrtvami zadovoljan, i glasalo se, da će još mnogo drugih pasti; na što biskup senjski, slavni i učeni Marko Anton Gospodnetić (de Dominis), na čelu starešinah senjskih, najprije k istomu tajniku, a zatiem k Rabati dodje, moleći za milost.

Rabata odpremi se malo zatiem bez svake višje dozvole takodjer u Gradac i u Prag, da se očisti od svojih krivnjah, ali tu biaše kod dvora veoma zlo primljen, te nedobije ni audiencie, nego strogu zapovjed, da se odmah vrati na svoje mjesto u Senj, od kojega grada biaše već odprije imenovan kapetanom.

" Za Ilirstva ne biaše drugo nego da budeš Ilir ili Magjaron.

Na izlazu iz tvrđave dogodio se dirljiv prizor o kojem piše očevidac: " Da je tada vidit plač i onih koji biahu u gradu i onoga puka koi biaše na dvoru

U obće biaše upliv Mletčanah u Senju jur onda veoma velik.

U to doba biaše kapetanom Erazam Šeier, koj iste godine sa 100 Senjanah turski grad Solin na juriš otme, i 20 topovah u ruke dobi.

Godine 1561. biaše podkapetan senjski Basan Sakcinski, koj g. 1563. u Senju veliku kuću sagradi a prozore s napisi uresi 7).

U ovo doba biaše uprava grada Senja sasvim na vojnički ustrojena, te kralj Maksimilian i nadvojvoda Karol gledahu na sve moguće načine, kako da grad pod ovom upravom uzdrže i kako da gradski vojnici svoju plaću točno dobivati mogu.

Glavna namiera Uskokah biaše u to doba da zarobe njekog povećeg vlastnika mletačkoga, za moći ga zamieniti za Milanšića.

Gore spomenuti knezovi Leonardo i Dujam, sa svojimi rodjaci Federikom, Bartolom i Vidom, spominju se i u zakonu vinodolskom, što je pisan glagolicom god. 1280. Izmedju ovieh knezovah biaše Dujam g. 1302., Friderik 1303., a Bartol god. 1307. glavar senjski, za ovoga vrieme sjedio je u Senju mletački konsul Viviani, koji je već onda branio i zastupao veliku trgovinu, što su Senjani tjerali s Mletčani, s Dalmaciom i Apuliom.

Oko godine 1303. oplieniše Krk i senjsku u okolicu susjedni Rabljani, i to po naputku bana Pavla Šubića, koj biaše neprijatelj krčkomu knezu Dujmu i njega sinu Frideriku, bivšemu tada glavaru senjskomu (Segniae perpetuo Potestas).

Knez Dujam biaše u isto doba odsutan u njekom ratu, a knez Friderik biaše otišo k vojvodi austrijanskomu.