Možda će se za desetak godina, na nekoj novoj zadarskoj Reviji, ili već negdje, kao voditeljica pojaviti neka nova curica koja danas ozbiljno ili razigrano, kako već bude, upija svoje i filmove svojih vršnjaka, hoda zažarenih očiju gledajući srebrne odsjaje sunca na moru, pa juri u mrak kazališno/filmske dvorane gdje se najglasnije zviždi i topta nogama kada se pojavi naš film, ali se s uvažavanjem gledaju i radovi kolega, zaneseno osluškuje zvuke orgulja i liže vrhunski sladoled kupljen pri kraju Kalelarge (sladoledar te pita hoćeš li preliv, pa bez obzira što ti rekao, tresne čokoladu na vrh slatkoga kupa, a kada ti kapne na bijelu bluzu, negdje oko srca, namjerno ga ne brišeš, nek ' stoji i sjeća te kako je lijepo bilo), koja trčkara za svojom voditeljicom po zadarskim ulicama i pažljivo sluša upute gdje će se i kada ponovo vidjeti, i onda se vratiš u hotel i kasno, prije spavanja vidiš nju i druge kako vuku stativ i kameru po hodnicima.